 |
|||
Čuj, ja ovako čitam tebe, ja sam dijagnosticirani OKP-ovac sa žešćom potrebom kontrole, al ti se stvarno opterećuješ upola nepotrebno.
I ja sam teško došla do djeteta, neplodnost, spontani itd. Ali ako čitaš malo druge teme, pročitat ćeš od drugih mama da dete ne možeš kontorlirati.
Mislim da sam ti to i na drugom topicu napisala.
Svemir se pobrine za ono što mora - na tebi je da voliš.
drago mi je da se javila lavko. Chris meni se kod tebe opako nadzire OKP, nemoj se ljutiti al kad sam vidjela post koji je linkala Beti ne bih ti bila čuvalica pa da dijelimo 100% razmišljanja (bez obzira što mislim da ponašanje tvoje čuvalice nije ok).
ja sam organizirana i strukturirana osoba al ovo je fakat too much.
daj se probat opustiti i uživat u životu i djetetuznam lako je reći al barem probaj...
Draga lili, ništa se ja ne ljutim. Ovo je post života s 4 mjesečnim djetetom. Vjeruj da sam puno više uživala u svakodnevici od većine onih čiji sam život detaljnije poznavala. Upravo zahvaljujući sustavu. Ja sam bila odmorna za kreativne igre s djetetom, nije bilo plača, sve je bilo na vrijeme, kad sam morala hitno na posao, mogla mi je sestra uletiti i dalje se držati plana bez ikakvog problema.Lili75 prvotno napisa
drago mi je da se javila lavko. Chris meni se kod tebe opako nadzire OKP, nemoj se ljutiti al kad sam vidjela post koji je linkala Beti ne bih ti bila čuvalica pa da dijelimo 100% razmišljanja (bez obzira što mislim da ponašanje tvoje čuvalice nije ok).
ja sam organizirana i strukturirana osoba al ovo je fakat too much.
daj se probat opustiti i uživat u životu i djetetu
Nisam ja s juga kao ti, ja sam dugo živjela na strukturiranom sjeveru Europe
Mi drugačije uživamo
Posljednje uređivanje od Christine : 01.03.2017. at 17:20
Ma zena je samo od onih sto pisu sto rade. Mislim da ja sad s četvero djece i poslom ovako napišem što radim u koje doba, ono imali bi dojam da je sve po ps. A zapravo mi prasina sa stropa visi, djeca se koskaju. No, eto ustajemo prije sest i zna se red dobivanja dorucka pa bi zvucalo jako strukturirano.
I što se tiče cuvalice, jaslice su gotovo uvijek manje podlozne kontroli. Ako te smeta konzerva ananasa, sto mislis o kikicima, o tiberu, o stramplama u kojima se spava, o nosenju tude kape... Jer takve se stvari događaju u jaslicama.
Baš tako, tebe ljuti što je teta malom obukla pretoplu kapu, a moju je malu u vrtiću teta pustila da bude vani bez jakne, mala je zaboravila obući jaknu kad su išli van, a teta uopće nije reagirala.
I još je lagala da nije bilo tako kad smo ju zamolili da malo obrati pažnju.
Meni je, recimo, sasvim u redu da djeca sama odlucuju zele li obuci jaknu ili kapu, a sve dok temperature nisu opasne po zivot, u ovom ili onom smjeru. Tako im je dozvoljeno od tri godine na dalje. Ponekad kad dodjem po njega, igra se u snijegu samo u hlacama za snijeg i debljoj majici. Ponekad ima kapu i tri kapuljace. No tu ne prijeti opasnost od propuha i nema prehlade od nizih temperatura ili vode.
Naravno, ako roditelj zeli da mu dijete uvijek nosi odredjenu odjecu, osoblje to postuje.
Pa nije moja mala željela ne obući jaknu, nego je zaboravila,.
Pa i tu zaborave, ali onda, ako im je hladno, traze da ih se pusti unutra da obuku. Ili je skinu, ako im je previse.
Pa eto, mojoj je bilo hladno ali nije tražila, a nitko ju nije ništa pitao. I tu definitivno ne puštaju djecu van bez jakne po zimi, tako da, ne, to nije bio znak slobode odgoja nego totalne nebrige.
Chris znala sam da se neces naljutit na moju iskrenost
Postujem da je pojam.uzivanja razlicit, razlicirim ljudima.
Jedino razmisli sto kazu cure ako ti smeta pretopla kapa, u jaslicama bi moglo bit puno zescih primjera od toga.
Pa da, sloboda je jedno, nebriga je drugo. Kao i cuvalice, mogu biti ovakve i onakve. I pretopla kapa moze biti iz brizljivosti ili nebrige/nemara. Kako se uzme.
Bolje pretopla kapa, nego zaboravljena jakna.
Lili, a zasto bih se ljutila. Izgleda opako raspored, al zapravo imam povjerenja u pedijatricu. Ona tvrdi da nije svejedno u koje doba dana se jede koja hrana. Npr. ne voce navecer zbog kakanja. To znamo svi manje vise iz iskustva. I onda ako imas smjernice kada jede sto, i da je zimi topli dio dana u sredini, pa da se vise ne vozi dok spava, nego mora gledati okolo, onda ti to definira situaciju. I onda nekako poslozis i drzis se rutine dok si doma u kvartu. Ne zelim se vratiti iz setnje i tek poceti kuhati i tako. A ja sam po 4-5 km s njim setala otpocetka. Bili smo bas dugo vani. Do zadnje minute pa doma na gotovu klopu. Bake imam, al su prestare i ne pomazu mi.
(Ja sam naucila posloziti neke stvari da bi ih sve stigla odraditi. Kad moram popiti npr. litru necega groznog u danu, napisem si kad moram popiti koju casu. Inace moram pred spavanje popiti pola litre. Nije to prirodjeno, nego istrenirano.)
Posljednje uređivanje od Christine : 01.03.2017. at 23:13
ma i ja radim tako al šta ja znam ne bi mi palo na pamet da si pišem u koliko sati da popijem koliko gutljala nego ono uzimam kroz dan pa pijem po nahođenju. eh da razlika je što ja volim odmake od rutine, ubilo bi me psihički da je svaki dan sve isto pa čak i na porodiljnom.
Isto sam kuhala ranije da kad dođemo imam gotov ručak tako i danas skuham u petak naveče da imamo u subotu jer se ja vraćam s treninga oko 11h (a ne želim propuštat svoje treningea ni kuhat umorna).
Što se tiče hrane, meni je voće recimo skroz ok naveče, olakša mi probavu ujutro
Meni je prirođeno da sve imam isplanirano al sam se istrenirala da ne mora baš svaki detalj biti isplaniranimamo obrnutu situaciju
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.03.2017. at 09:47
Ma ne tebi voće, ni meni, nego se moj bebo pokaka poslije voćke, pa ako to bude nakon što zaspe, nije baš dobro.ma i ja radim tako al šta ja znam ne bi mi palo na pamet da si pišem u koliko sati da popijem koliko gutljala nego ono uzimam kroz dan pa pijem po nahođenju. eh da razlika je što ja volim odmake od rutine, ubilo bi me psihički da je svaki dan sve isto pa čak i na porodiljnom.
Isto sam kuhala ranije da kad dođemo imam gotov ručak tako i danas skuham u petak naveče da imamo u subotu jer se ja vraćam s treninga oko 11h.
Što se tiče hrane, meni je voće recimo skroz ok naveče, olakša mi probavu ujutro
A zapisivanje - nije meni toliko zbog rutine nego do učinkovitosti. Ja bih rekla da sam relativno lijena, a ambiciozna, pa nastojim minimirati uloženu energiju za isti učinak. Kako mi je posao jako daleko od rutine, imam naprosto puno uloga, dogodi mi se da krenem tumarati dezorijentirano, a posao se gomila, odlazim kući nezadovoljna, i nema mi druge nego zapisati kad što moram napraviti, stvari se rješavaju, i ja sretno idem kući. Dok sam imala jednostavnija radna mjesta tipa - samo voditelj nekog tima, samo voditelj jednog dijela projekta ili samo znanstvenik s malo nastave ili samo..., onda sam mogla pratiti dvije tri linije zadataka istovremeno. Što sam starija sve mi je kompleksnije, a ja sve bedastija
Nije to kod mene OKP, nego preživljavanje. Da sam pametnija, možda ne bih morala zapisivati. Premda, kad sam bila kod jednog genijalnog konzultanta u uredu (mislim da je doktorirao matematiku na Cambridgeu pa završio neke mračne škole za konzultante), i kad sam vidjela njegov white board s organizacijom vremena, mogla sam se samo pokriti ušima.
Za ono pijenje konkretno sam imala u glavi gorku sol. Prvi dan - joj odurno, ajde malo ću, napravila sam u vrč koliko sam trebala popiti i popodne shvatim da mi je jako puno ostalo. Ne znam tko je to pio, ali to je užas. Ništa - pogledala koliko je sati, koliko do kraja dana i koliko čaša moram još ispiti. Drugi dan je bilo rjeđe i ugodnije. Ili sam znala biti u priličnoj besparici. Kako mi vjera brani da idem u minus i plaćam 13% kamate, pogledam - a-ha do kraja mjeseca smijem potrošiti po 64 kn na dan i nema preko. Ne znam je l se to broji u OKP, ali ja to zovem odgovornošću
Toliko o jaslicama
Rekla bih da se broji u OKP , ali tko sam ja sa sudim.
Pa onda i ja imam okp. Recimo ja sam dok sam radila za siću, muz bio bez posla, u podstanarstvu znala koliko imam za rucak po danu. I nisam bila u minusu...
A ovo s pisanjem dnevnih zadataka zapravo služi samomotivaciji. Kao sto se savjetuje djeci s ucenjem, ono osjećaj kad nešto prekrizis. Naravno, ako te to pali. Meni recimo ne pomaže. Mada kad imam veliki prijevod podijelim si ga po danima. I otkako imam više od dvoje djece se i držim. Iz jednostavnog razloga što se moja djeca uvijek razbole dan prije roka ako sam u zaostatku. I to ono, baš svaki put.
E najlakše je tako, čim je netko organiziran onoliko koliko bismo mi volili da smo organizirani, proglasimo ga OKPovcem
Kamo sreće da sam se ja disciplinirano držala toga koliko love mogu potrošit da ne uđem u minus
xE najlakše je tako, čim je netko organiziran onoliko koliko bismo mi volili da smo organizirani, proglasimo ga OKPovcem
Kamo sreće da sam se ja disciplinirano držala toga koliko love mogu potrošit da ne uđem u minus
ja isto imam uvijek plan u glavi, pa i na papiru. al nikad nikad nikad se ne uspijem držati tog plana. nego ga pomičem. u glavi i na papiru.
npr. recimo, ružno je vrijeme i subotnje čišćenje kuće, dizanje, kava sat vremena (što nije malo), pola sata kuhinja, pa dnevni, pa kupaonice...i tako dalje, i do 11.30-12 (tu si već dam pola sata lufta) ja gotova sa svim. bezbrižna, cijeli svijet je moj.
e, hbg, onda pijem kavu i rastežem se do 11.30.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 02.03.2017. at 11:16
ja nemam raspored na papiru, nego u glavi. sad kad vidim da drugi pišu, možda bih mogla i ja jer je ovaj u glavi nekako podložan promjenama u zadnji čas
i isto se tjeram napraviti raspored makar ugrubo, makar samo u glavi, jer sam po prirodi pasivna i polijena pa još ako se ne natjeram sama, ništa od obaveza, aktivnosti, planova.
naravno, uvijek ću naći opravdanja za nešto što nisam, od nisam robot do ne radim na normu, ali činjenica je da na kraju dana, kada odradim što sam planirala, budem zadovoljnija, ispunjenija, sretnija.
ne radi se o grižnji savjesti i da se na nešto tjeram iako najradije ne bih, nego se natjeram jer znam da ću se osjećati bolje. da slušam samo onog cvrčkića s lijevog ramena bila bih cijeli dan pod dekicom
da se ne priča koliko je dobro imati i plan troškova kada raspolažeš s malim budgetom, ali to nije moja domena, s tim se muž bavi.
Sasave ste.
ja recimo na poslu ama bas sve pisem jer radim konstantno multitasking i to sto radim fakat ne moze bas svatko radit. Milijun razlicitih stvari u jednom danu.
Al peivatno si samo upisem u notes pod bullets sto se treba napravit a ako je bas guzva onda i po danima i tu stajem. Po satima dalje ne razradjujem (privatno).
Na poslu da.i drzim se zadanog.
ja ko i sirius mislim da kod Chris ima naznaka okp-a a mozda i kod mene al bas sam radila puno na sebi da olabavim u nekim stvarima.
moj muz je ko cvijeta digne se sub ujutro i mogao ti pit kavu i ljencarit satima a ja cim sam na nogama Ajmo akcija pokret!!
I ja sam neka oprecna
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.03.2017. at 11:26
Trebale biste vidjeti dijagram zadataka i vremena za ručak za Tkanksgiving mog brata...
Pokaže meni i MM (na viber) list papira s nekim crtama i kaže: ovo mi je gantt chart. Ja pitam: šta? Kaže on: ne znate šta je gantt chart? Zato vam država i je u k***u
E pa gantov dijagram smo mi na faksu učili, bit će da i obrazovanje utječe na poremećaj ličnostiTrebale biste vidjeti dijagram zadataka i vremena za ručak za Tkanksgiving mog brata...
Pokaže meni i MM (na viber) list papira s nekim crtama i kaže: ovo mi je gantt chart. Ja pitam: šta? Kaže on: ne znate šta je gantt chart? Zato vam država i je u k***u
A tek moji planovi naših putovanja. Tu sa strašću pristupam. Posebno kad se radi o "krstarenju" autom. Išli smo Provansa, Toskana, Andaluzija itd. E onda se prvo odrede ciljevi na temelju proučene literature. Pa se optimira ruta. Onda noćenja planiram tako da se nikako ne bismo trebali voziti više od 100 km/dan, da nam ne bude prenaporno i da ne sjedimo predugo u autu (ne broji se prvi i zadnji dan). Onda eventualno korigiram ciljeve, ako je nešto ipak nedovoljno atraktivno, a izlazi mi iz tih 100 km/dan, onda tražim smještaj po opet nekim kriterijima i tako. Nisam još fulala u nečem bitnom. Lili, kad sjednem u auto - uživam, nema više stresa, samo malo truda unaprijed.
Al da to nije za temu o jaslicama, to je bilo prije bebe
Moji planovi naših putovanja (muža baš briga, samo da se ide autom i da on vozi, aviona mu je na poslu preko glave.) uključuju cilj, iako je on vrlo promijenjljiv kod mojih planova, i pravac. Uglavnom, u Rim idem na zapad, u Beč na istok, ne, na sjever, pa na istok ... Uglavnom taj stil.
I uvijek dodjemo.
Tako je i s djecom. Bez plana, svi su bili i u vrtiću i na putovanjima i u školi i jeli i ne jeli i sa kapom i bez kape i na treninzima i u besciljnoj igri...meni paše kako god. Ali, treba biti takav tip da tako prihvaćaš svakodnevicu
Sve više uviđam ljepotu ovoga..oslobađajuće.
Moji planovi naših putovanja (muža baš briga, samo da se ide autom i da on vozi, aviona mu je na poslu preko glave.) uključuju cilj, iako je on vrlo promijenjljiv kod mojih planova, i pravac. Uglavnom, u Rim idem na zapad, u Beč na istok, ne, na sjever, pa na istok ... Uglavnom taj stil.
I uvijek dodjemo.
Tako je i s djecom. Bez plana, svi su bili i u vrtiću i na putovanjima i u školi i jeli i ne jeli i sa kapom i bez kape i na treninzima i u besciljnoj igri...meni paše kako god. Ali, treba biti takav tip da tako prihvaćaš svakodnevicu
Christine, ja se tebi divim!
Razumijem ja, da nije lako naći dobru čuvaricu. I sve oko toga.
Ali da je osoba koja je sa mojim djetetom, te je još i plaćam, toliko u opreci s onim što je meni važno, ma nema šanse.
nikad ne reci nikad, ali ipak mislim nema šanse. Svi ti keksi, jelo, te gospodinkoji jelte ima poseban status
Uz to ja uopce ne vjerujem u tu priču, glavno da je dijete voli.
To vrijedi samo u slučaju, kada je roditelj prema osobi onako više indiferentan. Ono nisi baš najbolji prijatelj, ali osoba je manje više ok.
No ako roditelj osjeća ljutnju, nervozu, nanerviranost, to osjeća i dijete. Vrlo jasno. Ne možeš to nikako sakriti. Tako da se ja uopce ne čudim, da morate dijete svako jutro "potkupljivati" s nekom voćkom ili nečim sličnim.
Naši prijatelji Nijemci su nam još u studenom organizirali zajednički ljetni godišnji u Bavarskoj. Ide nas puno. Morali smo još tada reći tko će sigurno doći. Ja i muž smo krepavali od smijeha. Pred dvije godine smo morali negdje u svibnju reći što ćemo jesti krajem lipnja
E tako prvo učiš gantogram pa malo živiš s hiperorganiziranim ljudima iz hiperorganiziranog naroda i pretvoriš se u mene
Posljednje uređivanje od Christine : 02.03.2017. at 13:33
Imam ja kolegu koji veli da najviše voli kad je (nešto) dobro. Ali ako je loše, onda on misli da je bolje da je jako loše, nego malo loše, jer jako loše ili moraš riješiti (ili imaš priilku zgrabit dobru priliku dok drugi tumaraju, što ovdje nije primjenjivo, ali općenito u ratno doba tko je jamio, jamio je). Eto, nije mi dovoljno loše. A i teta valjda ima neki senzor pa taman kad dotakne moju granicu, korigira se.
Kako kaže moja prijateljica - imam zapravo "shit where I eat" situaciju pa je još teže zamijeniti.
A da djeca osjećaju, vjerujem baš.
100 km nije ništa za putovanje, ne stigneš mi do cvete
Do cvijete se ne krstari
Krstarenje od par dana ide npr.: avion do Malage, rentanje auta,
Ronda - 2 noćenja jer si navečer stigao. Drugo jutro kreneš u Sevilju, cijeli si dan u Sevilji, poslije popodnevne kave kreneš u Cordobu. Spavaš u Cordobi. Ujutro Granada, opet dvije noći u Granadi. Drugo jutro Malaga. Vratiš auto, sjedaš u avion smješkaš se i prisjećaš ljudi, trešanja za doručak, arene, flamenka, uličnih plesača, Alhambre, oleandera, beskonačnih brežuljaka maslina, pa kvragu kako smo zakasnili u džamiju, al dobro i pivo za utjehu je bilo dobro.
Christine, na ovoj temi prvom prilikom stavi svoju rutu iz Provanse.
Obećaj!
Nekako mi se čini da se kuhanje obroka ne može nazvati nekim strateškim planiranjem. Ili taj multitasking na poslu koji spominjete... Pa ja ne znam koje bi to bilo radno mjesto... Često se spominje kako su mame više djece multitasking mame jer istodobno gledaju što najmlađe grabi s poda, kako srednje smirit da macem ne porazbija prozore, je li prvas obukao stucne za trening dok najstariji melje o svom napretku na gitari, crtica iz mog života, a ja bi rekla da samo čuvam djecu i kuham ručak. I zar stvarno ima ljudi koji su na poslu zaduženi za jednu stvar? Ima, za svoj posao, ali ja za svako radno mjesto koje mi padne na pamet mogu reći da je multitasking.
Jesam, al nisam bas uspjesno napisala. Dosadno je
nije uopće dosadno, super si napisala
Ja uopće nisam mislila na bolesti i takve situacije (vjerujem ni Adio Mare) nego smo pričali o uobičajenim svakodnevnim situacijama i kako se ponašamo različito u istim situacijama samo zato što smo jednostavno različiti. Netko ne može ni pomislit na odsutpanje od planova i sve mora biti po planu, netko mrzi planove i nikad ih ne slijedi, a netko je "zlatna" sredina.
Nije mi jasno kako ste došli od priče o rutini u djetetovom životu i planiranju obiteljskog odmora do bolesti.:/
bome, lili, ne znam ni ja kako su došle s teme o kojoj smo pričali, do ne daj Bože teških, urođenih bolesti pa se ni ne javljam.
kad zaključiš da je život takav, čupav i dlakav, uglavnom se svi slože
pa onda nećemo kvariti s idejom da se svi mi i s nedaćama nosimo na različit način. kao da je to neka mudrost, a ne živa istina.
Pa to je jednostavno - kad u životu zapiliš s pi*darijama, podsjetiš se zdravoseljački da je to upravo to - nebitno. Ja sam takva osoba da sam se sklona opterećivati bezvezarijama i s tim tlačiti ljude oko sebe. Nema tu nikakve mudrosti. To je svakodnevni život, aliiii i dan danas se moram redovno podsjećati na to... Npr. moram svjesno pomisliti da nije bitno ako je moj mudrijaš donio trojku iz stručnog predmeta, jer je zdrav i ok i savladao je čitanje (s kojim je imao velikih problema), da nije bitno ako je otišao u školu bez kišobrana jer eto - otišao je, nije bolestan ni tome slično.... itd.
Nekome je to odvajanje bitnog od nebitnog spontano, ali eto -ima nas (nisam ja jedina) koji se moramo svjesno podsjećati na to da u životu nije dobro od (cenzura) raditi kapelicu.
mislim da ipak ne pričamo o tome, peterlin, nego o načinu na koji svatko od nas najbolje funkcionira, kako funkcionira uopće.
a da trebamo biti i jesmo zahvalni na onome što imamo je normalno, isto kao što nije bogohulno željeti i nešto više.
e vidiš sad si se Peterlin dotakla bitne stvari a to je razlikovanje bitnoga od nebitnoga, ja to imam urođeno i stvarno se ne moram podsjećati na to. A netko treba, posebno bih rekla oni kojima je sve što su isplanirali bitno , da se ne preskoči koji korak, da sve ide po planu, a zapravo pola toga niej ni bitno.
Teško je takvim ljudima priznat i osvijestit da su takve neke stavri nebitne.
a šta bi ti, lili, rekla da ti kažem da je nebitno trčati tamo neke maratone ili polumaratone, odrađivati u određeno vrijeme neke dužinske treninge od 10, 16, 20 kilometara, kad je za zdravo tijelo dovoljno hraniti se zdravo i uobičajeno se kretati šetnjom, hodanjem do posla, vožnjom bicikla, sve onako laganini, rekreativno? je li da se tvoje i moje bitno - bitno razlikuje?
malo mi ti osjećaji za bitno kod drugoga nisu legli, iskreno.
a šta bi ti, lili, rekla da ti kažem da je nebitno trčati tamo neke maratone ili polumaratone, odrađivati u određeno vrijeme neke dužinske treninge od 10, 16, 20 kilometara, kad je za zdravo tijelo dovoljno hraniti se zdravo i uobičajeno se kretati šetnjom, hodanjem do posla, vožnjom bicikla, sve onako laganini, rekreativno? je li da se tvoje i moje bitno - bitno razlikuje?
malo mi ti osjećaji za bitno kod drugoga nisu legli, iskreno.
Ono što je meni/tebi/Peterlin bitno, nekome je nebitno i obrnuto.
No, no cure, smirite se malo
Ono što je meni/tebi/Peterlin bitno, nekome je nebitno i obrnuto.
Svakome je bitno nešto drugo i ima neke druge prioritete. I ista osoba u različitim fazama života ima različito mišljenje o nekim stvarima i prioriteti su drugačiji.
Lili je davno prešla granicu rekreativnog, sigurno nije običan rekreativac, nego već pravi sportaš. I njoj je to bitno, našla se u tome. Naravno da je za zdravo tijelo potrebno možda svega 10% onoga kako Lili jede, vježba, trenira, no, ako nju veseli dati 100% sebe u to, zašto ne.
I ti si AM u pravu, sasvim je za mene ili tebe nebitno trčati, ali nekome drugome je važno. Tako je i sa kapom na glavi, meni je strašno bitno da je dijete ima na glavi, a MM ne mari za to 5%. Pa kad je sa mnom je ima, kad je s njim je nema. I dobro im je u oba slučaja.
šta to moje oči vide, jesi li ti lili i mene došla izmiriti?!
a mi se baš dobro kužimo, je li tako, lili?
da šta , mi se jako dobro kužimošta to moje oči vide, jesi li ti lili i mene došla izmiriti?!
a mi se baš dobro kužimo, je li tako, lili?
Deaedi,
dobro ako je to ok ovim dvoma, ali ako jedno uporno tupi po svome i tako mora bit bez obzira tko je s djetetom e to je nešto drugo...da TM inzistira da su djeca bez kape uvijek, bilo da su s njim ili s tobom.
Nego btw tko meni priča o prelasku granica rekreacije, tamo neka six-pack ženska D. koja redovito posjećuje teretanu
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.03.2017. at 14:29
i ne samo to, nego još vrijeđa i moje osjećaje prema trčanju! ko kaže da meni nije bitno trčanje, tko?Nego btw tko meni priča o prelasku granica rekreacije, tamo neka six-pack ženska D. koja redovito posjećuje teretanu
Posljednje uređivanje od AdioMare : 07.03.2017. at 14:39
da, moja AM vrla trkačicai ne samo to, nego još vrijeđa i moje osjećaje prema trčanju! ko kaže da meni nije bitno trčanje, tko?
!!! Deaedi, to se mi zezamo međusobno od dragosti.
sirius pa di su fakat te jaslice, krenulo je s Christine i njenom dvojbom oko jaslica jer eto ni teta čuvalica nije baš po njenim standardima, pa kako će tek bit u jaslicama, gubitak kontrole, planiranje vremena/rutine i došle do bitnoga/nebitnoga i trčanja
Gospe pomozi nam
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.03.2017. at 14:56
Pa bašsirius pa di su fakat te jaslice, krenulo je s Christine i njenom dvojbom oko jaslica jer eto ni teta čuvalica nije baš po njenim standardima, pa kako će tek bit u jaslicama, gubitak kontrole, planiranje vremena/rutine i došle do bitnoga/nebitnoga i trčanja
Gospe pomozi nam
Uvijek se čudimo onom drugom što mu je bitno. Meni je i dalje normalno da mi je bitno što i koliko dijete jede, da se fizički kreće, da ide van svaki dan i da ga se ne utopljava nepotrebno, ovo zadnje vjerojatno zato što je moja mama pretjerano utopljavala, što se na Balkanu pretjerano utopljava i bježi s propuha kao dio kulture, a spoznala sam velike prednosti drugog stila iz svog života na sjeveru. Teti je očito bitno da se ne ozlijedi, da ne plače, da jede. Što je isto uredu, ako se radi s mjerom (po mojim standardima
Ritma se neću ni loviti, jer tu nema konsenzusa
a ja bih vas sve u kut nepedagoški poslala, pa di su moderatori, ošla tema u kupus skroz
Da mi je znati gdje su nestale jaslice iz ove teme?!
Kod nas se u jaslicama redovito trci. Nekad s kapom, nekad bez. Ovisi uglavnom o tome idu li van ili ne.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom