No, no cure, smirite se malo
Svakome je bitno nešto drugo i ima neke druge prioritete. I ista osoba u različitim fazama života ima različito mišljenje o nekim stvarima i prioriteti su drugačiji.
Lili je davno prešla granicu rekreativnog, sigurno nije običan rekreativac, nego već pravi sportaš. I njoj je to bitno, našla se u tome. Naravno da je za zdravo tijelo potrebno možda svega 10% onoga kako Lili jede, vježba, trenira, no, ako nju veseli dati 100% sebe u to, zašto ne.
I ti si AM u pravu, sasvim je za mene ili tebe nebitno trčati, ali nekome drugome je važno. Tako je i sa kapom na glavi, meni je strašno bitno da je dijete ima na glavi, a MM ne mari za to 5%. Pa kad je sa mnom je ima, kad je s njim je nema. I dobro im je u oba slučaja.
šta to moje oči vide, jesi li ti lili i mene došla izmiriti?!
a mi se baš dobro kužimo, je li tako, lili?
Deaedi,
dobro ako je to ok ovim dvoma, ali ako jedno uporno tupi po svome i tako mora bit bez obzira tko je s djetetom e to je nešto drugo...da TM inzistira da su djeca bez kape uvijek, bilo da su s njim ili s tobom.
Nego btw tko meni priča o prelasku granica rekreacije, tamo neka six-pack ženska D. koja redovito posjećuje teretanu
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.03.2017. at 13:29
a ja bih vas sve u kut nepedagoški poslala , pa di su moderatori, ošla tema u kupus skroz
Da mi je znati gdje su nestale jaslice iz ove teme?!
da, moja AM vrla trkačica !!! Deaedi, to se mi zezamo međusobno od dragosti.
sirius pa di su fakat te jaslice, krenulo je s Christine i njenom dvojbom oko jaslica jer eto ni teta čuvalica nije baš po njenim standardima, pa kako će tek bit u jaslicama, gubitak kontrole, planiranje vremena/rutine i došle do bitnoga/nebitnoga i trčanja
Gospe pomozi nam
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.03.2017. at 13:56
Jaslice trce polumaraton.
Dok se docepam racunala ocititi cu ovaj kupus.
Pa evo, Tangerina nam je spasila temu, vraćamo se na jaslice!
Pa baš
Uvijek se čudimo onom drugom što mu je bitno. Meni je i dalje normalno da mi je bitno što i koliko dijete jede, da se fizički kreće, da ide van svaki dan i da ga se ne utopljava nepotrebno, ovo zadnje vjerojatno zato što je moja mama pretjerano utopljavala, što se na Balkanu pretjerano utopljava i bježi s propuha kao dio kulture, a spoznala sam velike prednosti drugog stila iz svog života na sjeveru. Teti je očito bitno da se ne ozlijedi, da ne plače, da jede. Što je isto uredu, ako se radi s mjerom (po mojim standardima ).
Ritma se neću ni loviti, jer tu nema konsenzusa
Nego, da se pohvalim da sam napravila mali korak koji mi je trenutno značajno popravio svakodnevicu, iako mi je žao da sam tetu uvrijedila. Preuzela sam dijete vani, teta je htjela dalje s nama ostati (kada me spontano smjesti gdje mi je mjesto), a ja sam izgovorila na glas (nespontano, najpažljivije što sam znala) da može ona sad doma, da želim biti malo sama sa svojim djetetom. Uvrijedila se, ali me već danima pusti na miru kad dođem kući s posla, inače se barem pola sata "družimo". Upočetku mi je bilo uredu, da i mali skuži da je ona dio našeg života, ali sad mi se stvarno ne da ta dva kvalitetna sata popodne s djetetom provoditi kako mi ne odgovara.
E sad mi se javio dodatni problem. Ne znam ima li veze to što smo sad nas dvoje preko tjedna u većoj ljubavi. Em je ljepše vrijeme, em teta ode ranije pa smo nas dvoje sami ekipa dok tata ne dođe i tad smo opet turbo ekipa. Ili ima veze s tim što dijete sazrijeva, a ne zna još izraziti svoje frustracije na drugi način. Ili oboje. Jučer ujutro i danas je lupio glavom namjerno u vrata kad je teta došla. Njegov pogled ne mogu ni opisati.
Ti imaš malo veći problem s tom čuvalicom od pretople kape. Ti nje kao da se bojiš?! Ti si poslodavac, ona radi za tebe, i ide doma kad ti kažeš, bez objašnjavanja, kakvo vrijeđanje?
I sad kao da u djetetu tražiš saveznika protiv tete. Sve u svemu, nije ti to baš zdrava situacija. Bolje ti je potražiti novu tetu.
Baš sam opet pogledala kalendar, koliko još mjeseci do ljeta...
Ja apsolutno imam veći problem od kape, samo se tu na forumu okrenulo malo na kapu, kao - gledam na sitnice. Mi smo baš dva svijeta.
A i zbilja, pa ne mogu si zamisliti da me poslodavac podsjeća da bih morala ići kući. Ona se zbilja ufurala u našu obitelj, a ona je najstarija žena. U njezinom svijetu ta uloga ima težinu.
Samo sto se cuvalica brine o tvom najvecem bogatstvu, nije "samo" zaposlenik. Ti ustvari i ne zelis zaposlenika koji ne voli svoj posao, zar ne?
Mozda da ne gledas na nju kao nekoga tko je protiv tebe, nego nekoga tko je na djetetovoj strani. I mozda voli tvoje dijete. Ako ti je to nezamislivo, nadji neke jaslice, sto prije.
Ja te potpuno razumijem, posebno jer sam imala sličnu situaciju. Moja su djeca sad već velika i ja sam za oboje odabrala jaslice kao najbolji izbor (za nas je to tada bio zaista najbolji izbor u što nisam nikada posumnjala, nećemo sad opet ni na ovu temu ) ali su oboje rođeni u doba godine kad nisu mogli krenuti u jaslice s navršenom godinom(svibanj i lipanj) već smo morali čekati rujan. S oboje je trebalo nekako premostiti vrijeme do kretanja u jaslice i za oboje sam tražila čuvalicu.
Cure koje su ih čuvale bile su odlične. Čuvanje se odvijalo s razmakom od četiri godine, nije bila ista cura u pitanju jer je u međuvremenu diplomirala i zaposlila se.
Prva cura je čim bi ja došla s posla popričala tri minute, rekla kakav je bio dan i otišla doma. Druga bi ostala. Nije mi bilo to jasno, nisam shvaćala kako joj se ne žuri doma, ipak je tu već punih 9 sati, bila sam zbunjena a glupo mi je bilo tjerati je. Onako, malo ti bude blesava situacija i nisi načisto šta reći ili napraviti.
ja to bez problema čak i spontano (ako je dijete bilo recimo virozno pa nije išlo u vrtić) cvrkutavim glasom: Bako evo mene stigla sam, naradili ste se, sad se fino otiđite doma odmorit! Pametnome dosta.
Al budući da je tema Adaptacija u jaslicama, mislim da smo opet debelo OT.
Christine, ja nisam uopće sličnog, ne znam, psihološkog ustroja? kao ti, u smislu potrebe za redom, planom i programom, a ne mislim da sitničariš i smatram da ti s razlogom smetaju stvari koje ti smetaju. I meni bi smetale.
Točno je da ne možemo tražiti da osoba koja nam čuva dijete bude točno po našoj mjeri i da treba razmotriti što zapravo donosi promjena situacije, ali ne bih trpjela bilo što. Ne mislim uopće da je to tvoj problem pretjerane potrebe za kontrolom što ti smeta da se ne slušaju tvoje upute. Imali smo i mi tetu, ne mogu uopće zamisliti da sam ja rekla da joj ne daje, ne znam, kekse, a ona to radi iz dana u dan. Mislim da mi je jedina autentična reakcija na to: wtf?! Prije bih rekla da u vašem slučaju čuvalica ima problem s potrebom za kontrolom, nego ti. I da uporno pokušava dominirati.
Posljednje uređivanje od vertex : 08.03.2017. at 14:32
Ma ja mislim da je to čest slučaj kod čuvalica starije životne dobi da one misle da znaju bolje, starije su i iskusnije, imale su djecu, unuke, možda čuvale već neku djecu kroz svoj životni vijek. I one se vežu za dijete koje čuvaju, provode s njim ipak puno sati svaki dan i žele mu najbolje, a u trenutku kad mu daju keks sigurne su da je to najbolje. Nisam sigurna koliko je to baš potreba za dominacijom a koliko stav "neće mu ništa biti" i "valjda ja znam", ali znam da bi se i ja s tim jako teško nosila.
To je bio ujedno i glavni razlog zašto sam radije za čuvalicu tražila mladu curu koja ne mora imati iskustva s djecom ali će slušati i slijediti moje upute, a ne stariju iskusnu tetu.
po meni nije stvar ni u keksu ni u kapi nego u nepoštivanju christine. jednostavno - ona ju ne poštuje. reći ćete vi da nema veze što ju ne poštuje sve dok voli dijete. ali njoj, christini, takva situacija postaje neizdrživa, to se sigurno i na dijete reflektira, a ne vjerujem da će išta promijeniti.
ili još 4 mjeseca pregrmiti pa neka bude po njenom, ali onda se pomiri da je tako i gotovo. da je ona starija, da je ok prema djetetu i da ju ne možeš mijenjati i da misli da sve zna najbolje pa nek to i misli. i tako još 4 mjeseca, proći će i ta 4 mjeseca i ništa se neće spektakularno desiti.
ili mijenjaj sad.
ove situacije s djetetom su mi nekako, štajaznam...čudne. to dijete mora provesti s njom cijeli dan, a stekla sam dojam da tebi kao da je drago što je teta i djetetu počela ići na živce. što isto mogu razmijeti. ali nije baš zrelo ponašanje, moraš priznati :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 08.03.2017. at 16:12
Ja i dalje mislim da teti pare nisu dovoljno velike da vas prihvati kao šefove. Ono, ona zna da zna bolje od vas, a kako bi vas slušala nauštrb djeteta treba ju motivirati. Iskreno, ja bih to riješila najotvorenije. Rekla bih teti da tražimo drugu... Ako mi ne bi dolazila u obzir financijska stimulacija. A za sljedeću tetu bih prvo sama sa sobom riješila tko je ti šef....
I sa starijim ženama mi se čini jako važnim onaj prvi dojam, prvi stav koji se zauzme.
Ja imam zaposlenicu, full time, bas takve vrste (ok, sad smo je zaposlili kod prijatelja ) i razumijem situaciju gdje je malo drugacija situacija sa zaposlenikom kojemu ostavljas dijete i onog gdje, stajaznam, ostavljas papire da preslaguje od jutra do sutra ili radi nesto slicno.
Ali opet, ti si sef. Nasa cuvalica je super cura, ima odlican odnos s djetetom, ali nema odlican odnos sama sa sobom i nedostaje joj opcenito obiteljska struktura. Iz te njene potrebe se razvila situacija u kojoj je i ona pomalo usvojila nas. I ok, vecinu vremena, nikom nista. Bas nam je draga, i to. Ali kad god bi presla moju/nasu granicu, lijepo bismo joj rekli da smo gotovi za taj dan. Ili da nesto ne treba tako. I nitko se oko toga nikad ne ljuti, jednostavno je, usprkos dijelu gdje postoje neki osjecaji (zasto ne bi, na kraju krajeva) s obje strane, ipak je rijec o odnosu poslodavca i radnika.
Christine, ova tvoja priča s čuvalicom mi djeluje skroz nezdravo
što se ona ima vrijeđati kad joj kažeš da ide kući i da želiš biti sama sa svojim djetetom? što ona uopće radi s vama kad si ti prisutna?
na tvom mjestu bih odmah potražila drugu čuvalicu, ne bih više ni trenutka povjerila svoje dijete osobi koja mi stvara toliku nelagodu, osjećat ćete se bolje svi zajedno
ih, lako tuđim...odnosno, lako je kad nisi u priči, ovako sa strane komentirati. a kad jesi, onda se ponašamo svakako, i nezrelo i nepametno...
ali, zato i volimo ovaj forum :D
Christine, sretno za dalje bilo s ovom čuvalicom ili drugom! Možda se s jaslicama i preporodite
Hvala vam na razgovoru! Od faze kada sam mislila da ću izdržati do ljeta, do danas mi se ipak promijenilo mišljenje. Moram razgovarati s mužem i ako se složi dat ćemo oglas, jer oko nas nitko ne pozna nikog koga bi preporučio.
Meni nije jasno kako se ženi još druži sat-dva s vama, pa nije vaša obitelj. Jel ona nema nekog kome bi se vratila doma, il se barem odmorila?
a svega ima.
nije povezano, al me sjetilo. kad sam radila kao baby sitter u italiji, kad bi mama i tata došli s posla, ja bih se pokupila u svoju sobu. da ne smetam, ne znam, glupo mi bilo biti s njima kao član obitelji, a tek došla. navečer bih u sobi gledala tv. da ljudi budu sami, na miru, ono, familija.
da bi nakon jedno tjedan dana, ozbiljno došli do mene da jel ima kakvih problema. ja zbunjena. pa, kao, zašto ja bježim kad oni dođu.
i, od tad sam, što ću, s njima gledala navečer tv, prisustvovala bračnim svađama, sve u paketu
u principu sam poslije skužila da je njima normalno da im se uvijek netko mota po kući, od djetinjstva, spremačice, kuharice, baby sitteri...
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 09.03.2017. at 15:35
A mislim da je drugo kad živiš pod njihovim krovom... Ovako bi meni isto bilo blesavo, žena može doma, a ostaje. Smetati
Evo cvijeta piše, očito nas ima različitih. Meni isto nije jasno zašto ne ide doma odmah i zašto nas stalno zove k sebi u goste, a ja se ni s kim ne družim toliko koliko s njom. Nemam dovoljno vremena ni za prijatelje.
Al evo otkad sam joj rekla da ide, uglavnom se pokupi. Jučer mi je samo još htjela dijete pripremiti za šetnju, da ga obuče u hlače i cipele, dok ja gledam i ništa ne radim. MM kaže da što se bunim, je l nisam geldala Downdon Abbey kako dadilje sve pripreme za mame, koje se malo poigraju i odu. Ja sam očito proizašla iz proleterijata
Skoro 4 i po godine i tek sad idu s veseljem. Sazrile su za igru i za prijatelje i sada je sve ok. Doduše ne zele tamo spavati, al može im tako biti.