Mi smo odustali kad je prvi put krenuo sa 2g. Nakon mjesec dana situacija je bila sve gora i gora, i stalno je bio bolestan.
 |
|||
|
|
|||
Mi smo odustali kad je prvi put krenuo sa 2g. Nakon mjesec dana situacija je bila sve gora i gora, i stalno je bio bolestan.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 13.11.2015. at 09:44
Mi smo se bojali da nas iduće godine vjerojatno ne bi primili, pa nam je doktor (baš radi stalnih bolesti) dao ispričnicu za vrtić. Jedino kaj smo cijele godine plačali.Peterlin prvotno napisa
Ne znam kako je sada, ali ima dva načina - jedno je čuvanje mjesta (ako misliš da bi dijete ponovno krenulo u jaslice u istoj pedagoškoj godini - to je to što opisuješ), a drugo je ako sigurno ne misliš davati dijete u toj godini nego u idućoj, onda odmah ide dalje - ne znam kako to ide, nisam iskusila, ali sjećam se da je u jasličkoj grupi mog E. bilo malo djece zato jer je pol grupe tako čuvalo mjesta. Treba pitati u računovodstvu ili kod ravnatelja kako to bezbolno riješiti i za ovu i za iduću godinu.
Nit' zvala nit' se raspitivala. Niti oni zovu niti salju uplatnice. Znaci moram otici i rascistit situaciju?
Ja cak pomislila da im i odgovora ovaj status quo jer ih grad sufinancira pa im vise odgovara veci broj djece na papiru?
A mogu,znaci, zamolit i pedijatricu da mi napise neku ispricnicu?
Bolje da ti napise ispricnicu, jer bi ti mogli naplatiti i ovo sto nije isao
Kod nas znam da sigurno bi, jer im nije javljeno
Svakako im se moras javiti
Dakle, cura koja je tesko prosla adaptacija sad je super, nikakvih problema, a druga, koja je kao lakse prolazila, svaki dan pita da ne ide u vrtic i malo oplace
a jel je ova druga tješi pritom?
Ne, jer ne bi ni ona, al suti. Inace se tjese
I to je sve normalno..jer svako dijete reagira drugačije. Neko odmah, neko kasnije, neko burno ( vrišti, tuče, psuje..), neko potiho plače.. Imala sam jednom trojke u grupi. Dvoje je odmah plakalo,otimali se..vrištali do povračanja, a treći je bio cool..nista ga se to nije ticalo. Kad su se ovi adaptirali, nakon mjesec-dva je treći 'pukao'. Al prošlo i njega..obožavali su vrtić.. Tak da ustraj ako ti je stvarno bitno i potrebno da idu . Je tesko i naporno ponekad, al bit će bolje
Hvala ti. Ona je individualac, a takvo druzenje je samo za dobro
i naš u lanjskoj pedagoškoj godini znao navečer glasno protestirati da neće više ići u vrtić, znalo je biti i plača. ali druga godina pohađanja vrtića puno je mirnija i uspješnija. sad ide sa zadovoljstvom i osmjehom.
Mare, moja je plakala cijelu godinu i po. Krenula je sa 11,5 mjeseci, sad joj je 33 mjeseca i prekjučer smo dočekali da neće kući. Kod nas je, nekad tamo u jesen, bilo najteže, faza kad je navečer virkala napolje je li mrak da ne ide spavat jer neće ujutro u vrtić. Sve to prođe, nisu svi isti u adaptaciji. Samo polako, dan po dan
Bolesne, doma smo, vesele se odlasku doktoru,, nema drzanja kod pregleda, samo da ne idu u vrtic
Tri tjedna do vrtica, stalno pricaju da nece u vrtic, stalno..sad po ljetu ne idu
Posljednje uređivanje od mare41 : 10.08.2016. at 10:26
A imaš li kakvu alternativu? Čuvalicu ili slično? Ja sam zagovornik jaslica i vrtića, ali nije to najbolje rješenje za svu djecu i u bilo kojoj dobi. Moj stariji, koji je imao baš tešku adaptaciju, procvjetao je negdje nakon četvrte godine života i iskreno zavolio vrtić.
Probajte ove godine ponovno, možda se i njima dogodi kvantni skok. Ja sam to dočekala. Do te mjere da sam morala ljeti platiti cijeli mjesec jer su moji dečki željeli bar tjedan dana u dežurstvo u drugi objekt. Da mi je to netko pričao u vrijeme jaslica, poslala bih ga kamo se obično ljude pošalje....a ipak se sve sredilo.
Dodatni problem kod tebe je uzajamno podržavanje tvoje djece. Jedna drugu uvjeravaju da ne žele u vrtić. Probaj u tome gledati dobru stranu, tako će se podržavati i inače, što je odlično, ali i roditeljski izazov.
Sretno!
Ne mogu se oteti dojmu da su vrtici (da ne spominjem jaslice) nuzno zlo. Moja gotovo trogodisnjakinja se tesko adaptira i vec mi je lagano muka od tog vrtica. Tuzna je, bezvoljna i u stresu-vidno. Tete su ajmo rec ok, ali nije to ni blizu onome sto bi trebalo biti. POlako me zivciraju i svi "brizni" komentari: "pusti ju" "ostavi ju duze" "to je sve normalno"..ludim!!
A koliko dugo ostaje? Kad ste poceli s adaptacijom?
znas i sama da nekima treba duze nekima krace da se adaptiraju.
al evo ja cu po n-ti put reci da mojoj djeci vrtic nije bio nuzno zlo. I bas mi je ruzno kad netko to tako opcenito kaze kao da vrijedi za svu djecu.
Nekome se posrece bolje tete u vrticu, nekome bolje uciteljice, nekome bolji sef al to je zivot.
zelim srecu da prilagodba bude sto prije gotova! I da se vrati zadovoljstvo na kcerkino lice!
moj najstariji je imao adaptaciju od 3-7mjeseca, stalno tulio, onda je čuo da ja pričam o nekom čarobnom broju 15, i uvijek pitao jel bum u 15 došla po njega ( 15.15) ak bi slučajno kasnila koju minutu znao kje drečati, ali ga kasnije popustilo, ta opsjedtost brojevima mu je i kasnije ostala, isto je počeo ići u vrtić s skoro 3 godine
inače kak je bio tad jedini na adaptaciji bila je jedna cura malo starija od njega koja ga uvijek tješila, ali tu malu je znao iz parka od prije, jer ju je baka čuvala u kvartu kod nas
Posljednje uređivanje od jelena.O : 10.11.2016. at 07:57
Eh, čuj, to ti je individualno.... Ima djece koja tamo procvjetaju (moj mlađi sin) i djece kojima to teško pada (moj stariji sin u jasličkoj dobi, poslije mu je u vrtićkoj bilo baš dobro).
Vodi računa o tome da i roditelji imaju adaptaciju i ako tebi to teško pada, nema šanse da djetetu bude dobro... Moraš svjesno zajedno s djetetom tražiti dobre strane. A ako imaš alternativu, iskoristi je. Nije vrtić najbolje rješenje za svakoga. Samo nemoj generalizirati da vrtić nije dobro rješenje za nikoga, jer to jednostavno nije istina.
zašto bi bile jaslice nužno zlo?
svako dijete je drugačije i drugačije reagira na adaptaciju.
moji su se ušemili za nekih cca 2 tjedna jer nije bilo druge opcije.
znam puno djece, što od bliskih prijatelja što od drugih roditelja, neka djeca su bila potištena kad su kretala u vrtić, ali naravno da ih je to prošlo. nekog prije, nekog kasnije, i sva ta djeca danas idu s veseljem u vrtić.
Jaslice su ziher nuzno zlo, to sto neko dijete ne place tj. "adaptira se" ne znaci nista dobro. Za tako malo dijete je skroz neprirodno da bude bez mame (tate) po 5, a kamoli po 8-9 sati.
I sad ce skocit mame cija su djeca isla, znam. Al i da sam svoju dala tako rano, objektivno bih znala i govorila da to nije normalno.
To je korak dalje od prirode covjeka.
Kad cujem rijeci "socijalizacija", "vjestine", "napredak", za djecu od godinu dana, ne mogu se oteti dojmu da je to sve proizvod kapitalizma gdje se moraju stancati " uspjesni", "adaptirani" u sustav.
Ali, mozda u nekom buducem tisucljecu ce i drustvo napredovati i postat ce jasno da je za zdrav i funkcionalan kolektiv djetetu potrebna majka (ili) otac i prvim godinama zivota.
Nije mi bila namjera generalizirati, ali zadnjih pola godine sam intenzivno proucavala sve vezano uz vrtice, od znanstvenih istrazivanja, pa do razgovora sa psihologicom, pa cak sam i razgovarala s petogodisnjacima tu kod nas u kvartu koji su vrticanci, a igraju se u parkicu di i mi.
Ono sto me najvise potreslo je da je radjena jedna opsezna studija u UK, gdje su djeci koja krecu u vrtic/jaslice/nursery mjerili razine hormona stresa (kortizola) za vrijeme boravka u vrticu te boravka doma. U danima kad bi isli u vrtic, razine su im povisene za duplo i to jos mjesecima nakon "adaptacije"!.
Takodjer, nasi frendaci petogodisnjaci (koji se uvijek sjate do nas kad smo vani) su mi redom odgovarali da bi radije bili doma s mamom nego u vrticu, kada sam ih redom ispitivala (teta je bila dalje na klupi s drugom tetom, nije nas dozivljavala).
Trece, moj dojam vrtica je vise onako siv, pogotovo kad gledam male jaslicare.
Muvam se po vrticu dok kupim svoje dijete tamo oko cca 12h i tad svasta cujem i vidim.
To je kolektiv.
Meni je super vidjeti djecu koja se tamo smiju, u grupi moje cure ih ima par kojim je naocigled super, ali imam dojam da vecina "odradjuje", a jezim se bilo kakvog rada djetta od 3 godine i ne mogu prohvatiti opce mosljenje o vrticu :/
Posljednje uređivanje od AmaranthQuinoia : 11.11.2016. at 20:36
Imas i tu gro primjera gdi djeca kažu da bi radije ostala doma, moj kad si uzmem slobodan dan pita jel sam danas u penziji? To ti ja e individualno ali opet dođe jedan dan kad te pošalje van i veli dođi malo kasnije
Amaranth,
O cemu ti ??!! Kod nas u vrticu je bilo sareno, veselo, zivahno...pjesmice...
Mogu samo reci da ce tvom djetetu biti jako tesko adaptirati se velikim dijelom i zbog tvojih stavova. Steta.
Ne poznajem 5godisnjake koji bi radije cijele dane provodili s roditeljima ili bakama umjesto dio s vrsnjacima a dio s roditeljima.
do koje godine bi po tvom misljenju i oposeznom istrazivanju bilo vrijeme za odvajanje i visesatno druzenje s vrsnjacima? Valjda da u skoli ili..?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.11.2016. at 07:37
Lili, onda ces morat upoznat mog petogodisnjaka kad dodjes trcat u Split
Usprkos tome, mislim da je vrtic dobar i da puno uci i da ima krasne tete i da mu puno koristi
Jadranka može ja sam za, i tebe i njegaLili, onda ces morat upoznat mog petogodisnjaka kad dodjes trcat u Split
Usprkos tome, mislim da je vrtic dobar i da puno uci i da ima krasne tete i da mu puno koristi
sve moje cure su krenule oko treceg rodjendana
samo je prva znala grintati, a druge dvije obozavaju ici u vrtic
i ova najmanja, koja jos nema tri godine
nedavno je bila bolesna i svako jutro cendrala da hoce i ona u vrtic sa sekom
uglavnom, slazem se sa Lili, prilagodba ovisi i o djetetu, ali sigurno i o roditeljima
ja sam bila u grcu kad je prva kretala i sigurno je to i ona osjetila
a vidim to i po nekim primjerima oko sebe
sa druge dvije sam jedva cekala da krenua bome i prilagodba je bila lagana
tete su im super, bas uzivaju
najmanja se cak i zdebljala, jer tamo puno papa, a doma sam ju molila da jede
al napiminjem, moje su kretale oko treceg rodjendana, prije toga ih nisam htjela dati, pazila ih je baka
za njih je sigurno tako bilo bolje
i sve bih opet isto da moram i opet cu sa cetvrtom
al sigurna sam da ce dijete, ciji roditelji imaju tako negativan stav prema vrticu, sigurno imati i tezu prilagodbi
Lili je poznata da voli odgojno-obrazovne ustanove
evo, i na primjeru skole, jako me mucio polazak moje prvorodjene
i nije da ona ne voli ici u skolu, al grinta oko svake zadace
sve se pitam bi li bilo drugacije da ja to nisam smatrala opterecenjem (i dalje me skola zivcira)
al sad kad razmislim, prvorodjena je i inace grintavo dijete
Ginger legendo
Je jako puno ovisi o stavu roditelja a rikavam na cinjenicu da volim odgojno-obrazovne institucijezapravo je tako. Skolu posebno. A sra cu= dijete prosvjetara
Ne znam jel do mog stava u potpunosti ili djelimicno al moji klinci fakat prolaze te prilagodbe ko od sale.
ugodan vam ovaj kisni dan!
Je, žene bi, kad rode, trebale sjediti doma kod kuće do djetetovog polaska u školu da bi ne slučajno bilo pod stresom.
Da, to bi bila idealna situacija za svako dijete na svijetu. Da ima svoju mamu za sebe i da ona može smireno biti kući sa djecom bar tri godine, da ima dovoljno novaca za to i da zna da će moći raditi kad dijete poraste.
Nemojte me krivo shvatiti, ali za mene je 2,5 godina porodiljnog bilo dosta i previše. Moja djeca su morala u jaslice jer nisam imala baka servis. Ali za moje psihičko zdravlje to je bilo nužno. Da sam morala ostati doma, prolupala bih skupa s djecom. Svatko zna najbolje za sebe.
Sve je tu individualno. Moja NIKAD nije grintala na vrtić, nikad nije ni plakala ujutro pred odlazak (krenula s 21mj.), nikad se nije usprotivila, doma je imala stariju seku koja je rado isla u vrtic, nikad nije vidjela nase zabrinuto lice ili cula predrasude ili sudove o vrticu.
Prvih 5mj.odbijala je tamo i jesti i spavati ("a inace je dobra ko kruh, pristojna, igra se" ) ,a doma po povratku tantrumirala bi zbog sitnica.
U te 4 i pol godine staža nikad nije rekla da joj je bilo lijepo u vrtiću. Nikad! Kasnije ne da nije zeljela posjetiti vrtić, nego ga je putem do skole zaobilazila u sirokom luku.
Pa nisam ja svoj post napisala sa stanovišta žene, tj.mame, nego s dječjeg
Zar ne misliš da bi svako dijete na svijetu voljelo da je mama stalno s njim-njom? Barem 3 godine, a mnoga i 5-6. Bez da se moraju "adaptirati" na jaslice. Ne razmišljam o maminim osjećajima, željama, htijenjma... trenutno
Beti,
pa cak i gledano s djecjeg stajalista, ne ne slazem se s tom tvrdnjom.
Svatko gleda po svojoj djeci pa tako i ja po svojoj.
A nekako mi je ipak nit vodilja sretna mama=sretno dijete.
Smijem li reći da je meni bilo najljepše doma skoro tri godine s najstarijim klince i on i ja smo uživali, s manjima nije bilo tak lijepo jer sam uvijek na sve morala paziti u svezi alergija
Za mog starijeg sina - sto posto si u pravu.Pa nisam ja svoj post napisala sa stanovišta žene, tj.mame, nego s dječjeg
Zar ne misliš da bi svako dijete na svijetu voljelo da je mama stalno s njim-njom? Barem 3 godine, a mnoga i 5-6. Bez da se moraju "adaptirati" na jaslice. Ne razmišljam o maminim osjećajima, željama, htijenjma... trenutno
Mlađi je druga priča. Tom djetetu su prve riječi bile "Pusti", "dole" i "saaaam" tako da je za njega vrtić bio pravi spas od naporne matere.
Trebaju nas, slažem se, ali ne nužno 24 sata.
Da li bi svako dijete/ većina djece voljelo svaki dan jesti čokoladu u neograničenim količinama?
kakvo je to pitanje? moji je ne jedu, večina ni ne smije
Nije ona mislila na čokoladu. Mislila je na ono što je djetetu ugodno.
Malo dijete treba mamu. ALi dijete starije od tri godine (pa čak i od dvije godine) ne treba mamu 24 sata. To je seni mislila. Ne znam kako da to obrazložim, ali probat ću: dijete brzo nauči cijeniti zajedničko vrijeme ako nije stalno s mamom/roditeljima.
To je istina jer ja sam se i sama često našla u situaciji da se djeca urnebesno vesele tati, bakama, dedi, uji...koje ne vide stalno, a mene su u doba mog porodiljnog uzimali "zdravo za gotovo" kao komad namještaja. Nije to njihova krivnja jer u toj dobi im mama i jest tu zdravo za gotovo, ali kasnije nauče da može i drugačije. Imali smo mi i tete čuvalice, ali ni jedna nam se nije pokazala boljom od vrtića, pa je tako vrtić na kraju ispao najbolje rješenje za našu obitelj. Ne kažem da tako mora biti svima, ali većina djece je u dobi od dvije-tri godine spremna na izazove druženja i s drugim ljudima, ne samo s mamom.
Samo što Beti nije napisala da svako dijete treba biti s mamom, nego da bi voljelo, a to se ne može usporediti s čokoladom jer je negoraničena količina čokolade nezdrava a negoraničena količina mame za malo dijete nije nezdrava. To što mu mi ne možemo pružiti neograničenu količinu mame (iz bilo kojeg razloga) ne znači da se moramo praviti da to dijete ne bi voljelo.
Većina roditelja si ne može priuštiti biti doma do treće godine života djeteta doma.
Netko si može dopustiti taj luksuz, i neka mu je.
Većina nas daje djecu u jaslice jer nema drugih opcija.
I svako dijete drugačije reagira na adaptaciju. To smo već milion puta prožvakali i opet ćemo.
I sada imaš dvije opcije, ili tri nebitno...ili budi doma, ili daj dijete u vrtić.
ne pricamo o 24 sata s mamom, vec o 8 ili 10 sati koje jednogodisnjak npr provodi u instituciji
svi radimo sto moramo, djeca se prilagode (ili se ne prilagode). sto ne znaci da je to bilo najbolje.
Ja se uopće ne pravim da dijete ne bi voljelo biti sa mamom neograničeno i mozda zauvijek. Sigurna sam da bi i sa mamom i tatom željelo biti neograničeno. A sigurna sam da i većina ljudi ne bi željela raditi uopće ili ne vise od 10 sati tjedno. Sigurna sam da nitko ne bi želio biti nesretno zaljubljen, posvadan s prijateljima,tužan, nesiguran....
I sto sad? Čega je to kriterij?
djeca žive s nama u jednom društvu i svijetu takvom kakav jest, dijele s nama taj život, ne samo globalno gledajuci konstrukt tog svijeta i društva. Nego dijele s nama i onaj nas mali univerzum uže i šire obitelji.
ja na primjer uopće ne bih željela biti kuci ni 3, ni 5 ili 6 godina. Niti mislim da bi to za dijete bilo najbolje.
niti se uopće može to sto bi ta dijete bilo kao "najbolje" razmatrati izvan konteksta roditelja, društva i čovjeka kao takvog.
Da, Mima, baš to. Gledam sa dječjeg stajališta, ne uzimajući u obzir mamine želje. Jer, djetetu u dobi do tri godine mamine želje i potrebe uopće nisu bitne. Bar tako kažu knjige.
Moji sinovi su se morali adaptirati na jaslice, htjeli, ne htjeli. Jer, mama je "morala" raditi, i dobro da jesam, minimalna penzija će biti
Zato sam kćeri od prvog dana bila njena, nikad se nije morala buditi još po mraku i juriti u jaslice po buri i kiši (kod nas je bura i kiše vrlo česta pojava).
Ako se ikako može, djeci će mama doma prve tri godine, značiti daleko više, nego taj posao mami. U velikom broju slučajeva, ne uvijek.
Kad bi se gledalo iz stajalista "prirodnog"/antropoloskog, tada bi najnormalnije bilo da dijete bude uz mamu koliko zeli. Takodjer prirodno bi se rodila i zelja za odvajanjem od mame. Niti jedno ljudsko bice, koje je zdrava ljudska jedinka te koje odrasta uz stabilnu, mentalno zdravu majku, nece imati potrebu ostati kraj svoje mame zauvijek. Urodjena i potpuno prirodna zelja u svakom covjeku je ona za osamostaljivanjem, separacijom..
Al kao sto je industrija bebi izvadila sisu iz usta u ubacila bocu, tako je i "razvijeno" drustvo nekako odredilo da se djeca moraju separirati, ne onda kada sama zele, nego onda kada je to drustvu ili majci potrebno.
Takodjer i to da se bas s 3 "moraju odvojiti".
Nekoj potrebitoj i senzibilnoj djeci je prijeko potrebno da se nauzivaju mame i da, kad osjete sigurnost, sami odu.
Priroda sigurno nije namijenila da se dijete trga od majke.
Ugl, treba slusati i dijete (ako je moguce).
A nazalost, najcesce se ni majku ni dijete ne pita sto osjecaju.
S ovim se slazem. Cokolada je zelja, mama je potreba. Djecije potrebe se ne smiju zanemarivati.
Meni je tuzno sto djeca vec s 2-3, a neka i s 1 moraju dozivljavati stres. Kao da ga nece cijeli zivot imati
A i nas vrtic je saren, al fuckas boje kad su u ocima suze.Amaranth,
O cemu ti ??!! Kod nas u vrticu je bilo sareno, veselo, zivahno...pjesmice...
Mogu samo reci da ce tvom djetetu biti jako tesko adaptirati se velikim dijelom i zbog tvojih stavova. Steta.
Ne poznajem 5godisnjake koji bi radije cijele dane provodili s roditeljima ili bakama umjesto dio s vrsnjacima a dio s roditeljima.
do koje godine bi po tvom misljenju i oposeznom istrazivanju bilo vrijeme za odvajanje i visesatno druzenje s vrsnjacima? Valjda da u skoli ili..?
Drugo su petogodisnjaci, moja ce sada tri i jos mi se cini mala/ nespremna.
Ali u pravu si sto se tice teske adaptacije zbog maminih osjecaja.
Trudim se biti "kul", cak iako sam inutra u rasulu.
Po meni, kad ne bismo bili uvjetovani drustvenim okolnostima, odvajanje bi se dogodilo samo po sebi u trenutku kada je dijete spremno, naravno ako bi mama pustila i ako ne bi forsirala ranije prisilno odvajanje.
Kada se dijete namiri na mami i kada je spremno, uputit ce se u samostalnost. Netko s 3, netko s 5. I jedno i drugo je normalno.
Zapravo je pravo čudo, da se društvo uopće uspjelo razviti, kada je taj "razvoj" tako suprotan svom "prirodnom".
Mora da je ta priroda, kad je stvarala čovjeka bila ili pijana ili napušena...
Posljednje uređivanje od seni : 14.11.2016. at 22:16
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom