 |
|||
Ne čuva čuvalica dijete 24 sata dnevno, pa da dijete ne bi imalo prilike za nesputanu igru.
Mislim - potpuno je jasno da bi bilo idealno pronaći osobu koja bi bila brižna, savjesna, slušala roditeljske upute po svim točkama, poticala dijete u igri i samostalnosti, ali je isto tako jasno i da takvu osobu nije jednostavno naći, a još je teže zamijeniti već postojeću čuvalicu novom (jer se i ta nova može pokazati kao nesavršena itd itd).
Moja sveki tovi moju djecu. Doslovno. Zena je draga, voli unuke beskrajno, ali ne kuzi koje s..nje im radi, tim vise sto oboje imaju koju kilu viska. Sad, nije to problem kad su kod bake jedan dan u dva tjedna, ali iz tog razloga baka nikad ne bi bila opcija za cuvanje (k tome jos dodam i preoblacenje djece, ubijanje svakog traga samostalnosti...). Razgovori i objasnjavanja nikad nisu dali rezultat.
Posljednje uređivanje od martinaP : 28.02.2017. at 08:33
christine, po meni "griješiš" jer ne ispravljaš odmah, na licu mjesta. puno stvari s kojima si nezadovoljna progutaš kroz tjedan, a kada ih ipak kažeš, čini se manji problem u dugo vremena što je njoj dovoljno da ga ne zareže.
znam da iziskuje živaca, ali ako je danas umrljan čokoladom - pitaš šta je jeo i zašto ako si rekla da to ne daje. ako su danas mrve od peciva u kolicima - pitaš danas zašto, ako si rekla da ne hrani između obroka, osim, primjerice, voćem...
ako je danas keks koji ti uopće ne daješ u džepu, onda danas pitaš i za to. i svaki puta naglasiš da ti je to jako važno i da lijepo moliš da slijedi isključivo tvoje naputke oko prehrane.
čuj, ako ustraje, onda bih joj rekla da to tako neće ići, pa neka si razmišlja. a razmislila bi i zaključila u tvoju korist, ipak je to njena egzistencija
vjerujem da bi na taj način postigla puno više i uopće ne mislim da bi to bilo nekakvo zvocanje. zapravo mi je nejasno kako uopće možeš prešutjeti.
ovo što već imaš s njom (blizina da ti uskoči i mimo radnog vremena) brižnost, nježnost, privrženost, super kuha, uredna je... je pun pogodak, pa ako i ti moraš malo dati od sebe da se ona iskorigira tamo gdje treba, čuj, nije nigdje savršeno i ni od koga nećeš dobiti sve što ti 100% paše.
moj bivši poslodavac je tražio za svoje dijete mladu čuvalicu koja će smišljati kreativne i edukativne igre, učiti dijete jezicima, ne znam što već, a ja sam pri tome mislila na svoju malu doma i da sam morala birati tražila bih nekoga totalno suprotnoga, tko će ju privinuti na grudi, utješiti, samo uz nju hodati u parku, pokazati joj životinje, niš posebno, samo da mi se ona osjeća sigurno. ja to sad ugrubo za jedno i drugo dajem sliku.
ako si bila protiv jaslica prve tri godine i možeš si to priuštiti, pa ustraj u tome!
možda i čuvalici prije sjedne u glavu (teško sjeda nama odraslima s ustaljenim navikama i uvjerenjima) kad joj svaki dan ispraviš ono što radi krivo, možda joj naprosto dosadi da ju stalno "ispravljaš".
a i to što mima kaže, pa nije dijete s čuvalicom 24 sata na dan, ipak je jedan dio dana i s roditeljima plus vikend.
Potpis na adiomare.
Mi smo imali backup čuvalice dok su djeca bila bolesna, inače su bili u jaslicama. Ni jedna nije bila bogznakaj. Jaslice su nam bile bolja varijanta, ali nismo mogli uzimati bolovanja pa smo bili prisiljeni imati rezervnu opciju. Iskreno, blažene jaslice i vrtić.
pa evo, ja ovo sto posto mogu potpisati. Obzirom da se dobro sjećam svoje tugice i osjećaja napuštenosti u vrtiću, a i hladnoće svojih čuvalica, najvažnija stvar kod izbora osobe koja će mi čuvati dijete je bila - da ju voli. Ili, ako takva osoba nije na raspolaganju, onda bi mi bilo važno da to bude netko topao i brižan.moj bivši poslodavac je tražio za svoje dijete mladu čuvalicu koja će smišljati kreativne i edukativne igre, učiti dijete jezicima, ne znam što već, a ja sam pri tome mislila na svoju malu doma i da sam morala birati tražila bih nekoga totalno suprotnoga, tko će ju privinuti na grudi, utješiti, samo uz nju hodati u parku, pokazati joj životinje, niš posebno, samo da mi se ona osjeća sigurno. ja to sad ugrubo za jedno i drugo dajem sliku.
Prosto me sramota napisati, ali mi jos imamo cuvalicu iako je kcerki 8 godina. Stalno ide u drugu smjenu, ja radim smjenski, muz privatnik, sin (13) je uvijek prva smjena, a ne zelim da sama bude 3-4 puta sedmicno od pola osam do pola dva. I imacemo cuvalicu jos dvije godine, dok i malecka ne predje u prvu smjenu. Cesto se zezamo da ce kod nas i penziju zaraditi. U vrticko doba, cuvalica je vodila od 9-12, za to vrijeme je bila sa sinom koji je tada bio stalno u drugoj smjeni. Ali, one imaju divan odnos. Ta zena iz parkica dodje prljavija od kcerke! Posvecena joj je maksimalno, ljubav je jaka i uzajamna. Ja jedino zamjeram sto je, u stvarima u kojima ja nisam postavila jasne granice, mala cuvalici sef. Ali to je njihov odnos i necu da se petljam jer, iako joj cuvalica popusta kao boleciva baka, moje se granice postuju. Ja ne znam kako cemo se rastati od tete, obje...
Pa uživajte kad ste se tako našle... Ja sam i danas sporadično u kontaktu s obitelji kojoj sam davno čuvala djecu...Nije to nešto puno, tu i tamo poziv telefonom...Bilo je to prije 25 godina.olja prvotno napisa
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.02.2017. at 14:57
Ne znam bas kako vrijeme koje djeca provedu u vrticu ili s cuvalicom (ili u svemiru), a u vrijeme necijeg radnog vremena, moze biti ikome zanemarivo. Samo tu na forumu, par topica gore ili dolje, svako malo krecu rasprave o bakama, tetkama, ocevima i tko zna kome, tko povremeno (tipa jednom tjedno ili mjesecno) radi nesto pogresno i ne slusa i zadovoljava zelje i potrebe djeteta na nacin na koji to roditelj (najcesce majka) zeli. I zakljucak je gotovo uvijek da svi oni redom zapravo moraju i trebaju postovati zelje roditelja i da nije u redu da se tako ponasaju. Neki cak postavljaju ultimatume o prekidu odnosa s obitelji i tko zna kim.
Ali u isto vrijeme, ok je da je cuvalica samo onako otprilike dobra, iako je ona zapravo zaposlenik obitelji i radi za placu? Nema mi to nikakve logike, a ni smisla. Za moj novac, samo kako ja zelim. Vrlo rijetko nema alternative (zapravo, uvijek postoji, samo mi se ne mora svidjati vise od onoga sto je sub par, a ipak placam).
Sto se radnog vremena i cuvanja tice, ja radi 6 sati dnevno, u malom gradu gdje ne gubim strasno puno vremena na voznju, a opet ne mogu reci da toliko vidjam djecu da stvarno nije bitno s kim su i sto rade dok me nema. Ni otprilike. Vise se igraju tamo gdje jesu nego u razdoblju kad smo svi kod kuce. Jednostavno tako pada grah, osim eventualno da nabavim jos i domacicu.
Nije zanemarivo, ali nije niti presudno. Znači, ako teta ne pusti dijete da divlja po parku, pustit će roditelji, nije da se dijete neće uopće slobodno igrati. S tetom će raditi neke druge stvari.
Jasno da bi bilo najbolje naći savršenu tetu, koja će zadovoljavati svaki naš uvjet - ali pitanje je koliko je to realno. Posebno kad već imamo tetu koja zadovoljava kriterije koji su ja bih rekla najvažniji - a to su da je brižna i topla i da ima dobar odnos s djetetom.
Pa opet... s mojim sestosatnim radnim vremenom, vrtic vodi moje dijete u park dva puta dnevno, po 30-90 minuta, svaki put. Svaki dan, osim kad je preprepre hladno (hladnije od -20C) ili prepre toplo, odnosno vlazno, a to razgovaramo o 40+. Ja ne stignem svaki dan u park s djecom, kako god da se postavim. Zato mi je bitno da se igraju onako kako ja mislim da trebaju i prema tom kriteriju smo odabrali vrtic (i cuvalicu za malu).
Ali ok, sad tjeramo mak na konac, zapravo. Ja ne bih placala cuvalicu poput ove iz Christineine price, a da se ne slazem s toliko stvari koje je ona nabrojala.
Kad sam ja recimo na primjer pokušala svoje trogodišnje dijete prvi puta upisati u vrtić, vrtić u koji smo je upisali je imao takvo minijaturno dvorište da su se djeca jedva uspjela u njemu okrenuti, a djecu su vodili van jednom dnevno 45 minuta.
A plaćali smo ga iznimno puno za hrvatske uvjete, jer je bio privatni. Ja bih sasvim sigurno radije plaćala vrtić s velikim dvorištam u kojem bi djeca bila vani satima, ali želje su jedno a stvarnost je nešto drugo.
Pa nisam baš sigurna da ako voziš dijete preko pola grada i to plaćaš sedam i pol puta više od gradskih jaslica možemo reći da se u Zagrebu može birati - može birati onaj tko je u mogućnosti voziti preko pola grada i toliko plaćati.
Pa to se sve onda opet svodi na ono sto je, ako se ne varam, pisala casa (casa, sorry ako sam ti stavila rijeci u usta greskom!). Netko moze, netko ne moze, a tako bi odlucili u identicnim uvjetima jer im prioriteti, zelje i potrebe (i tko zna sto jos) nisu isti. Ne mora uopce biti rijec o ekstremima.
Ne znam što je casa pisala, ja hoću reći da nije jednostavno, a ponekad nit moguće pronaći idealne uvjete ili osobu za čuvanje djeteta.
Definitivno bih trebala drugacije razgovarati s tetom, ali ne znam. Meni je jako tesko sa starijom zenom koja je jako osjetljiva na prigovore ispocetka i ispocetka iste stvari bistriti. Nakon keksa i kruha sam muzu rekla nek on vec iduce jutro kaze i nakon toga je znala reci - ne dajem mu vise peciva otkad je Vas muz rekao (nije rijesen problem, ali je smanjen).
Kad ja kazem, kaze ona Dobro!, a od njezine uvrijedjene grimase se bas uzrujam. Da mi cisti po kuci za novce pa nema veze je l ljuta, al balansiram da kao ona bude zadovoljna dok cuva. Kad se sebe sjetim kao cuvalice, sve to mi je skroz nepoznato. Ne mogu si zamisliti da bih davala ili oblacila djetetu nesto mimo volje roditelja, al sam ja bila mladja od djetetove majke.
Mislim, imala sam propusta, ali vise iz neke zaigranosti. A da mi dvaput isto ponovi-pa to mi je nezamislivo.
Idu neke stvari na bolje. Jucer se zmazao u parku! Wow! Cak se sam spusta niz tobogan. Ne idu vise s kolicima. Kod nas ima bas puno djecjih parkova. Za 5 min stignes na 5 razlicitih djecjih igralista.
Sad sam budna jer me probudio nakon par sati sna. On zaspao vrlo brzo, ja vrtim kako mu je obukla futranu kapu danas. Puhalo je, al ne znam zasto sebi nije onda barem neku tanku stavila ako je za kapu. Jedino sto mi se cinilo dobrim za spustanje na ledjima na toboganu. Umjesto kacige.
Onako, citajuci sve tvoje postove, ti imas potrebu sve drzati pod kontrolom.
Cuvalica koja zeli imati sve pod svojim vrstom kontrole samo je dio price.
Evo, tebe zdere jer je dijete imalo predebelu kapu. Koga briga?! Nije imalo futranu kapu na + 30 pa da ga pogodi toplotni udar. Vjeruj, djeca su puno otpornija nego mislis. Evo generacija od pretoplih kapa , potkosulja i papuca hoda zemljom.
Negdje nakon 2 mjeseca visekratnog ponavljanja da mu ne daje vise 5 obroka (samnom doruckuje u 7, a ja dodjem kuci oko 16.30 treba mu dati oko 10, oko 13 i oko 16, to su tri obroka), veli ona - Uredu, tako cemo onda PO NOVOM! Jesam li trebala rec - pa kome ja govorim vec 10 put isto?! I tu je muz uskocio bio.
Na kraju kompromis neki-smije mu dati kivi ili neku malu vocku kad stigne da joj je lakse preuzet ga. Pa onda jos vocni gablec u 10, rucak u 13 i gablec oko 16.
Uf moja mama je uvredljiva,al ne ovak.
Mislim da je ona od generacije koja misli kako zna ispravno odgajati dijete i sad joj smeta sto joj netko mladi govori da nesto krivo radi
A da sjednete ona,ti i muz pa dogovoritr jos jednom pravila?
Hm, ako te čuvalica toliko nervira da ne možeš spavati .. onda to stvarno nema smisla.
X
Ja bih joj najavila razgovor + pripremila se sa pisanim uputama o prehrani i ponašanju. Ako je u stanju prihvatiti - ok. Ako ne - tražiš drugu. Kraj priče. Pazabogamiloga to je tvoje dijete i tvoj novac. Nek ONA misli o svojoj egzistenciji. Da je serviser auta u pitanju, ne bi se ustručavala priprdavati. Ja bih i te kako inzistirala na svome.
S druge strane, sebi bih razmislila što je bitno (hrana) i na tome jašila, a što je nebitno (pretopla kapa). Kad druga osoba čuva dijete, to nikad ne može biti isto kao kad to mi sami radimo. Vrijedi i za vrtić. Uvijek je u igri kompromis.
Nitko ne moze biti tvome djetetu poput tebe, Christineni jedan vrtic, ni jedna cuvalica. Ili pregrizi razlike ili...ovo sto sad radis, a to te ocito jako muci.
Ja sam dala otkaz. Puno je nacina za rjesavati probleme. I svatko bira svoj nacin.
slažem se sa mimom, nema smisla ako te žena toliko izluđuje.
a inače, meni ta situacija sa ljudima od kojih ne očekujem samo poslovni nego i emocionalni angažman nije svodiva na ili - ili.
kao perce mi je lako otići u lesninu, vip, hep, plodine i riješiti kakav god hoćeš problem. bome nisam pohodila škole niti vrtiće bez da sam, ne tri, nego trid'set tri puta razmislila šta i kako.
naravno, ovisi i o čemu se radi, ali uvijek se radi o djetetu. zato i od sebe očekujem angažman skoro podjednak kao i u čuvalice i uopće mi ne sjeda "ako ne valja - mijenjaj!"
kako se baš tu ženu uopće angažiralo, a ne neku drugu? pročitala sam, ne treba mi pojašnjavati. pa onda koje jaslice sad odabrati, koju čuvalicu? - da ne dobiješ opet neku koja te izluđuje s drugim ili istim stvarima.
kako će dijete reagirati na promjenu, hoće li mu promjena biti još i veći stres? treba to sve odvagnuti. ne kažem da christine ili netko ovdje nije, samo se slažem s mimom da to nije baš samo tako.
Moj zadnji plan putovanja je ukljucivao svakodnevno min 350 do max 850 km dnevno. I sve je bilo na kraju tocno po planu... Ali svejedno ne bih nikad od zivota si napravila vojni raspored, u svakodnevnom zivotu volim improvizaciju i spontanost. I moj omiljeni moto je - odgodi za sutra sto ne moras danas, mozda na kraju uopce ni nece trebati
Upravo o ovome sam i ja govorila.
Kad u života nestane spontanosti i SVE treba biti po unaprijed dogovorenom planu, meni je to too much i po mom mišljenju tu se radi o strahu od gubitka kontrole.
Ako ta ista osoba može isto tako otići i na put bez planiranja svake sitnice i detalja nego onako načelno koje znamenitosti bi voljela obići, to je već nešto drugo. Al mislim da je vrlo, vrlo mala vjerojatnost da bi osoba s tako detaljnim "vojnim" rasporedom svih aktivnosti (bila ona na putu ili u svakodnevnom životu) mogla otići na takav put i bit opuštena a da unaprijed nije isplanirala svaki detalj
ne pričam o Christini nego općenito jer poznajem jednu takvu osobu in real life. Nema šanse, ona nije svoja dok sve nije u planu do u najmanji detalj.
mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade
"da, da, vi ste spontani, a ja moram biti fleksibilna"mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade
uzrečica moje mame, penzionerke. kad ne stignemo skuhati pa joj pošaljem j na ručak, bez najave. pojavi se u podne, da ga je mama poslala na ručak. a ja ju u međuvremenu zaboravila nazvati, računam, šta, ionako je doma, pa valjda će mu nešto dati za jesti, ako ništa drugo, neku paštu sa šalšom nabrzinu. neš ti
Bome, tu igra ulogu ne samo kakav je tko čovjek, nego i u kakvim se okolnostima zatekne. Ja sam se udala s 37 godina i do tada mi je spontanost bila svakodnevica, kako bi rekla moja kolegica "đah vako - đah nako".mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade
Aliii kad su se djeca rodila, spontanost je bila žrtvovana na oltar rutine i predvidljivosti, jer je tako bilo lakše. Sad, kad su klipani već veliki, dalo bi se uvesti više spontanosti, ali najčešće se to svede na ovu cvijetinu fleksibilnost - uzalud meni treba vikend za odmor, ako moram juriti k svojim roditeljima u provinciju (govorim o vikendu kad je moja mama imala srčani udar). Toliko o spontanosti... Nađem sape za to, ali bolje bi mi bilo da se neke stvari mogu predvidjeti. Eto, ima u životu faza kad nam je spontanost zakon, ali i onih drugih....
čitam i ne vidim da je itko spomenuo.... A možda je problem puno prozemniji od generacijskih jazova i osebujnih karaktera, novac. Ilitiga, mozda sunovci koje dobiva dovoljni da cuva dijete na svoj način a za autoritet poslodavca mozda treba dodati koju stoticu ili oduzeti privremeno, s tim da osobno bih uvijek isla na nagradni sistem. Otvoreno reći budete li trcali za malcem cijeli mjesec po parku, dvjestokuna više. Mislim da opcenito posloprimci najbolje reagiraju na financijski stimulans.... Pogotovo kad rade za neki minimalac. Bar ja, prizemna do bola... Sto je placa niza, to je financijski stimulans uspješniji.
Ma da, sve ste dobro napisale:
Nisam ja jednostavna osoba, apsolutno, i volim da je sve "kako treba biti" (u mojoj glavi, ali uvijek jako racionalno i opravdano
Teta je iskusna i ima jako izraženu ideju kako djecu treba odgajati. I nikako nije lijena da bih ju trebala stimulirati. Baš je radišna! Ona iz najboljih namjera radi, ali komunikacija nam je "djed šumom, baba drumom".
I očito nismo usklađene.
Jutros opet - "Aaaaa, mama je vratila stolac!"
Radi se o stolcu na koji se dijete penje i vjerojatno će zbilja zveknuti jednom, al ne mogu sve maknuti iz kuće jer bi on mogao pasti. Umjesto da mu branim da se penje, ja sam ga naučila kako će sjesti kad se popne gore i kako će sa što manje posljedica sići sa stolca sam, iako mu u pravilu pružim ruku dok silazi. Ona ga je sklonila neki dan.
I sad:
1.) Otkud zna da nije tata vratio stolicu (i je!)?
2.) Šta ju briga, nek makne stolac kad ja odem.
3.) Mali se penje na drugi stolac kad se ovaj makne, pa ionako nema efekta.
I tako, zapravo me stolac danas i nije uzrujao, pogotovo što si (uz vašu pomoć) slažem kockice.
Posljednje uređivanje od Christine : 01.03.2017. at 09:45
Emily, tako obicno misle oni koji zarađuju više od minimalca.
s iskustvom zivotnim i roditeljskim koje imam sada, negdje sam na miminoj "strani"
fuckas predebelu kapu, i (ne) zmazane hlace iz parka, i da li vice "ne" stoput dnevno. pecivo ili keksic, isto svejedno. ako se dijete deblja od peciva, onda to iskomunicirati, sto vec jesi.
meni recimo ne bi palo napamet vagati maloga jednom tjedno, da to provjerim, mozda samnom nesto nije u redu
dijete voli cuvalicu, cuvalica voli dijete, pazljiva je i topla osoba, dobro se brine o njemu, svasta ga je naucila, uspostavili su dobar odnos ...
to je ono sto je meni vazno
ali ako tebe ove druge stvari toliko zderu, onda stvarno nema smisla i dalje ostati s njom u poslovnom odnosu
a kako ces provjeriti jel trcala po parku
angazirati private eye?
mene bi ova ponuda uvrijedila (u ovom slucaju), ne stimulirala
(ali to sam ja)
Pa ne stimuluras ti nju jer nije bilo radisna vec da bude poslusna. Naravno, možda griješim jer niti poznajem tebe niti tetu. Ja cisto nacelno... Sef mi kaže da ovo radim ovako a ja mislim da treba onako. Ili ce me sef prosvijetlit ili cu zbog novca radit kako kaže.
A zena kaze da si ti vratila stolac jer zene brinu o kućanstvu. U nasoj kulturi stoljećima, i ona se tebi obraca kao zeni... Tako razmišlja vecina. To mijenjati bojim se ne možeš.
ako te žena izluđuje po pitanju sitnica kakve ovdje opisuješ, aj probaj zanemariti taj poriv da ju ugrizeš jer ti glavom vrti titl: nećeš mi u mojoj kući govoriti kako treba s mojim djetetom
nemoj me krivo shvatiti, svi mi u dobroj namjeri pričamo, kako ona, tako sad i ja...
kuća je i tako tvoja, stolac i kuhinja isto, dijete i muž da se ne priča
možeš ti njoj dati smjernice kako da dijete hrani ili oblači, ali ne možeš nju svako jutro sašiti po svojoj mjeri i spriječiti da kaže ono što će ti zasmetati.
probaj se malo s te strane osvrnuti na problem.
Možda da napišem dozvoljeni dijalog na whiteboardu u kuhinjiako te žena izluđuje po pitanju sitnica kakve ovdje opisuješ, aj probaj zanemariti taj poriv da ju ugrizeš jer ti glavom vrti titl: nećeš mi u mojoj kući govoriti kako treba s mojim djetetom
nemoj me krivo shvatiti, svi mi u dobroj namjeri pričamo, kako ona, tako sad i ja...
kuća je i tako tvoja, stolac i kuhinja isto, dijete i muž da se ne priča
možeš ti njoj dati smjernice kako da dijete hrani ili oblači, ali ne možeš nju svako jutro sašiti po svojoj mjeri i spriječiti da kaže ono što će ti zasmetati.
probaj se malo s te strane osvrnuti na problem.
Ja ni s djecom nisam se držala neke rutine ili planiranja... Odemo van i nema nekog plana i programa - ako nam je super i ostanemo dulje pojedu nesto iz ducana (bananu - tog bar ima uvijek
U stvarnom zivotu ionako sam naucila da 30% vremena planiram a 70% vremena izmisljam sto sad s obzirom da ne ide po planu
ma je, sve stoji, al mene bi isto živcirala. ne ni jelo, ni kapa ni igranje nego taj način komunikacije. ja se isto ne znam postaviti u toj situaciji i na kraju bi ona meni šefovala, a ja bih se živcirala.
moji su oboje imali čuvalice od 1 do 2,3 godine kad su oboje krenuli u jaslice.
našli smo ih u roku od par dana jer je svaki put bila neka panika :D, drugi tip sam i u principu nit sam pitala šta jedu nit sam zvala s posla šta rade. na početku je bila ideja da budu kod nas doma, ja sam im ostavljala što da skuhaju i tako. ali kako su obje živjele blizu, vrlo brzo su bili kod njih doma jer su tako one mogle sebi skuhati i za svoju familiju, pa su i moji jeli kod njih.
dakle, drugi tip sam i jako malo stvari mi je bilo bitno. tu kapu ne bih ni primijetila, a ni zmazana usta od čokolade.
ali jedna od tih stvari je taj neki prvi klik, da su meni simpatične :D kako kaže sirius, ego valjda. :D mislim da kad bi na prvom sastanku krenula s gospodinom, da bi joj to bio ujedno i zadnji, hvala lijepa i doviđenja :D
sad sam se sjetila, kad smo tražili čuvalicu za m, došla je po preporuci jedna gospođa, isto živi u blizini i ima jako puno iskustva s djecom i sve super i genijalno. čim je ušla kroz vrata j, koji je tada imao 7 godina, i ja smo se pogledali i to je bilo to. nema šanse. kaže meni j poslije - mama, nećemo našu m ostaviti ovoj teti, jelda?
u svakom slučaju, na tvom mjestu, ja još ova 4 mjeseca, do godišnjeg, ne bih mijenjala. a onda bi krenula s jaslicama.
više ne pričam o konkretnoj situaciji, pretjerujem se sa cvijetom
pa najmanje ti je ona kriva što se ne znaš postaviti i što bi ti smetao način komunikacije žene koju si sama odabrala
ha, čuj, ja bih za svoje dijete pojela i govanjce, da vidim da je njemu realno dobro iako meni lagano ide na živce. probala bih prvo vidjeti koliko sam realna, a koliko sam živčana
naravno, da mi je netko odbojan na prvu, ne bih ga ni angažirala.
christine
ma, daleko od toga da te ne razumijem. moju je čuvala svekrva i recimo da znam sve oko toga što te muči
Moja prijateljica je npr. nekoliko godina (za dvoje djece) imala čuvalicu koja je bila stvarno bezobrazna. Ali s djecom je bila super, i djeca su je jako voljela.
Činjenica je da je mojoj prijateljici na kraju sve u vezi te žene već išlo na živce, pa i to što je bila vegetarijanka, a jela je pršut
Nije naš mali lud za njom, nikako. U početku je bilo svima jako teško, ali i sad nakon 6 mjeseci mora se tješiti ujutro voćkom što mi idemo. Zna on gdje ona živi, ali nikad nije iskazao želju da odemo tamo (moje čuvano dijete je stalno vuklo k meni doma u istoj dobi, isto sam blizu živjela), mi svi malo požurimo kad prolazimoMoja prijateljica je npr. nekoliko godina (za dvoje djece) imala čuvalicu koja je bila stvarno bezobrazna. Ali s djecom je bila super, i djeca su je jako voljela.
Činjenica je da je mojoj prijateljici na kraju sve u vezi te žene već išlo na živce, pa i to što je bila vegetarijanka, a jela je pršut
E sad, činjenica je da smo mi jako teško dobili dijete i da smo oboje overangažirani, smješkamo se dok se popikavamo na igračke i kukamo s osmjehom kako nam je naporno. Ja sa strašću planiram igre, izlete i zadatke, od rođenja je tako. Sad sam se sjetila svog starog posta. Sad me i sram maloTeta je u nezahvalnoj poziciji.
Samo sto svekrvu obicno ne plaćaš. A i ovo sto ti idena zivce mi se čini nebitnim.. Ovo da ne sluša upute je ono što bih ja pokušala mijenjati... A u svwkodnevnoj bi komunikaciji jasno dala do znanja tko je šef. Pristojno i postojano.
Christine, ako ce ti dijete na jesen u vrtic i planiras imati cuvalicu jos 4 mjeseca do godisnjeg odmora - ja ju ne bih mijenjala.
Ali ako mislis dijete jos ostaviti doma (cijelu slijedecu vrticku godinu) - mislim da bih (da sam na tvom mjestu) ipak potrazila drugu cuvalicu.
Ne znam, meni je puno stvari sto pises nezamislivo jer i mi imamo cuvalicu i da se ja ovako zderem svaki dan radi nje, a uz to je i fino placamo - ne bi to klapalo.
Btw, i isto tako mislim da imamo stariju gospodju da bih joj tesko mogla reci neke stvari, bilo bi mi neugodno ko i tebi.
Upravo iz tog razloga (jer poznam sebe), kad smo trazili osobu za cuvanje proslu jesen inzistirala sam na tome da su to zene/cure ko ja ili mladje. Na kraju smo nasli (po preporuci) zenu tocno mojih godina, razgovaramo se na TI i komuniciram s njom puno lakse nego s nekim od 60.
Sto se tice hrane i oblacenja - kod nas je to rijeseno na nacin da joj svako jutro ostavim za dorucak i rucak sto ce dijete jesti (mislim na kolicinu), u posebnom manjem loncu za njega. Nekad je vec skuhano (ako sam ja kuhala vecer prije) a nekad to ostavljeno mora samo skuhati. Medjuobroka nema (to sam je zamolila jer znam da bi onda zbrljao ovo skuhano).
Isto sto se robe tice - ja ostavim svu robu koju ce nositi to jutro (i za doma i za van).
Cuvalica to nikad nije preispitivala. Zna di mu stoji rezervna roba ako se zalije ili nesto, ali ne bira mu ona stvari za oblacenje. S time da mu i bira, meni to ne bi smetalo, nije mi to neka stavka za uznemiravanje. Ja mu izvadim robu svaku vecer jer to isto radim i za ovo dvoje starijih, sve im slozim, da nam je ujutro manja strka.
Posljednje uređivanje od buba klara : 01.03.2017. at 11:06
buba klara, ja sve isto kao ti. ALI - teta pronađe kapu kad joj treba, i štrample. Kad ona dođe, on je već obučen, ali se za šetnju presvlači. Hranu ja isto ostavim, al krumpir i rižu sama kuha, voće stoji u zdjeli, a on čim je nervozan žica hranu. To sve nije strašno, loše je kad se hrana nosi van, a ne treba, ili kad ona kupi kiflu u pekari (ima 3 pekare u susjedstvu) ili ode s njim doma kod sebe pa mu otvori konzervu ananasa... Ne bi mi ni rekla za ananas da je mislila da je to konzervirani šećer, kao što ja mislim, donese mu ujutro palačinke, za naš ukus premasne itd.
Posljednje uređivanje od Christine : 01.03.2017. at 11:14
kupi sef pa prije posla zaključaj štrample, kape, rižu i krumpirbuba klara, ja sve isto kao ti. ALI - teta pronađe kapu kad joj treba, i štrample. Kad ona dođe, on je već obučen, ali se za šetnju presvlači. Hranu ja isto ostavim, al krumpir i rižu sama kuha, voće stoji u zdjeli, a on čim je nervozan žica hranu. To sve nije strašno, loše je kad se hrana nosi van, a ne treba, ili kad ona kupi kiflu u pekari (ima 3 pekare u susjedstvu
šalim se ja malo, a uglavnom se slažem sa emily.
pa ostavi joj i krumpir koliko treba (1-2 kom) i pola šalice riže ili vec koliko mu je dosta
za voće - stvarno se nemoj radi toga nervirat, pa nece se od toga zdebljat... da bar moji hoce tako klopat voćke sami od sebe...
ne bih te htjela plašit - al štedi zivce za doba kad krene u vrtic .-))
btw, hoce krenut na jesen?
i da - sad sam pročitala tvoj linkani post i stvarno ste divni roditelji
ja nisam ni u pola ovako strukturirana, sta mogu...
no, možda me zato ne dira puno stvari
Vjerojatno hoće. Čitam i skupljam informacije. Istaživanja koja pokazuju koliko je genijalno da djeca idu u jaslice nisu rađena u hrvatskim jaslicama, nego s puno manje opterećenim tetama. Jedna opcija su jaslice i nova teta part time. Ne mislim ići preko pola Zagreba, nego ili u kvartu gdje živim ili u kvartu gdje radim. Ne znamo još.
Dijete ima definitivno premalo dodira s vršnjacima. Susjed s kojim se "družio" kad je bio mali ide u jaslice gdje bi i naš trebao ići i toliko je često bolestan da se ni ne vidimo nikad. Nešto sitno u parkiću. Kad dođe neki mali hahar pa ga gurne ili mlatne, ja si mislim - ajme pa taj će biti u istoj grupi u jaslicama s njim, srce će mi puknut ako će ga netko često tući u jaslicama, a da ja kasno saznam. Moram ga prvo upisat na aikido da se nauči braniti
Sad mi je jasno, nakon što sam ovaj tvoj post pročitala
Svaka ti čast, meni je čitav život kaos i uživam u tomeUlozila sam nekoliko nocnih sati u optimiranje rasporeda. Mijenjala sam jer sad sjedi u kolicima i treba budan setati, jako je sunce i jede dva cvrsta obroka. Cini se uredu pa mozda pomogne nekome tko je sklon rasporedu kao nas dvoje
6.30 budjenje, MM ustaje i presvlaci ga
7 mlijeko
9 spavanje 30 min (ja skuham)
presvlacenje
10 setnja
11.30 cvrsti obrok
Presvlacenje
12.30 spavanje cca 90 min
(ja peglam i cistim)
14.30 mlijeko
16.00 spavanje 30 min
17.00 cvrsti obrok
(Presvlacenje)
17.30 setnja, pridruzi nam se tata
19.00 mlijeko
Presvlacenje
Ako se kupa, kupanje (ja kupam, tata briše i oblaci dok se ja otusiram) i oko 20.00 tata uspava. Kupa se svaki drugi dan.
Nema vise kasnog obroka.
Presvlacenje naravno po potrebi i izmedju i kupanje se malo pretumba pa bude i dva dana za redom i da se preskoce dva dana. Al vecinom svaki drugi dan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
