perla5 prvotno napisa
Drage moje,
sve sam pročitala i iščitala i pripremila se na plač i vrištanje. Ali nisam bila spremna na činjenicu da ga tete neće tješiti?
Naime, da pojasnim. Treći nam je dan (znam, rano je još) i plakao je na odlasku. Ja sam bila nasmiješena, pozitivna, kratka kod pozdrava, sve by the book.
Vratim se nakon sat vremena, kucam, ulazim. Šok. Tri tete, sestero djece. Troje djece plače. Dvoje koji plaču su na rukama i tješe ih tete. Moje srce malo natečeno od plača udara o stol jer ne vidi od plača. Tresući se od plača,pruža teti (koja ima slobodne ruke) ruke, ona mu okreće leđa.Srce mi je ugasnilo.
Ja sam ga bez riječi uzela, a tete su odmah su krenule objašnjavati da je on maza i da hoće na ruke, ali da ga one ne mogu stalno nositi. Razumijem to.
Ali drugo dvoje djece, koje je isto plakalo, je bilo na rukama?! Nije nevažna ni činjenica da je on i tezi od to dvoje djece.
Nisam ništa rekla, pozdravila se i otišla.
Jesu tete loše ili sam ja prebrizna?