Teška adaptacija u jaslice

[anin]

M
Mi sad imamo drugi problem - presporu adaptaciju (po mojim kriterijima) u gradski vrtić. Prvu jasličku godinu smo proveli u privatnom vrtiću i tu je kod adaptacije bilo strogo određeno vrijeme provođenja s djetetom, odlaska i vraćanja po dijete u idućim danima, i vrijedilo je ejdnako za sve roditelje. Ovdje sad imam situaciju da mali želi ostati u vrtiću, ali ga tjeraju jer je prošla njegova "ura vremena" i moram izaći s njim, a on ne želi, vrišti i baca se po podu jer želi ostati. Isto mi kažu da će ostati na ručku i spavanju tek treći tjedan pa tko ima toliko godišnjeg, zar ću morati uzeti neplaćeni dopust radi adaptacije djeteta koje je već godinu dana išlo u jaslice i voli ići?
Ne kužim je l' postoje neka pravila, preporuke kojih bi se svi trebali držati ili tete to proizvoljno. U petak ih pitam dokad će ostati u ponedjeljak da znam javiiti na posao da ću doći bar na 3-4 sata, no one mi ne znaju reći, kao vidjet će kako će se ponašati i hoće li plakati. Pa što i ako zaplače, neću ga odmah voditi doma? Uglavnom, to je cirkus, roditelji koji ulaze, izlaze, čekaju u hodniku, tete se bune da su neki perdugo ostali na kavi (djeca im plaču, jelte), a nisu im ni rekle kad da dođu, roditelji odu pa se opet vrate i igraju s njima unutra, čini mi se da se tu šalje kriva poruka djeci. Ono, čim zaplače, mama će doći i igrati se s tobom u vrtiću

UUU, svega ima...po meni je sve ovo gore opisano krivo...
Nema pravila, aajmo duugo protegnut adaptaciju - i to je nekad krivo dijete se navikne da je mama u grupi "pod normalno",
ili aajmoo kratko, što kraće - mislim, ima nekih općih pravila, ali i svako dijete (i roditelja) se mora gledat individualno)

Koji treći tjedan!? Reci im da nemaš toliko godišnjeg! I kojih sat vremena ako je dijete spremno, jer je već išlo u vrtić?? Već sutra reci da moraš doktoru i ostavi ga samog sat, dva... Djeca koja su već bila u jaslicama, najčešće se puuuno brže i lakše prilagode, ma kojih tri tjedna..

U pravu si za krivu poruku...već sam o tome pisala...djeca moraju plakat u adaptaciji i to je dio adaptacije...ne kažem da trebaju ridati, zakocenjivati se i padati u delirij, ali plakati, bar malo, to trebaju proći, treba emocije iz sebe izbacit..normalno je da su tužni, cijeli njihov svijet se promijenio...i ako pošaljemo poruku, čim zaplačeš - hop evo mame, ni to nije baš naj...može malo plakati, teta će ga probati utješiti, a do tog spupnja nikad neće doći ako su mame u hodniku i uskaču u roku odmah..

Ja nekako volim...ako si u sobi (roditelj) u sobi si...a ako odeš, odi, prošeći, popij kavu, nemoj bit u hodniku...viriti...ako dijete skuži, mislit će da je stalno netko u hodniku..i ono najgore, mislit će da može birati može li u jaslice ili ne, jer je mama tu negdje..

Da se vratim na post koji sam citirala..nedaj se i sutra izrecitiraj svoja pravila...što se adaptacije tiče