Ja i ti mahom ne govorimo o istoj situaciji. Guvernante, dojilje, deca koja su od rođenja na selu sa drugom ženom-dojiljom, to su situacije poznatog okruženja i poznate osobe. Jaslice-nepoznata osoba-nepoznat prostor. Deca kao radna snaga -opet poznato okruženje, majčinska figura...)
Ja sam govorila o biološkim aspektima prirodnosti, ne sociološkim.
Detinjstvo jeste nova društvena katerogija, ali ne i biološka. Jednogodišnjak je jednogodišnjak i sada i pre 10 hiljada godina.
Reaguje reakcijom stresa ako je naglo izdvojen iz poznatog okruženja i poznatih osoba, kao i mladunčad drugih primata i sisara generalno. To je prirodna-biološka reakcija. (Dalje ide tangerinino objašnjenje-nivo stresa je u startu kod nekih veći, kod drugih manji, šta će dalje biti zavisi od niza faktora, kako samog deteta, tako i roditelja, tete, pa i jasličke grupe...)
To je empirijska činjenica koja je zabeležena vekovima unazad i koju može potvrditi bilo koja osoba u bilo kom trenutku ako stavi bilo koje dete u takvu situaciju. Jer je biološki programirano da razdvajanje od majčinske figure i poznatog mesta smatra opasnošću.
Čudno je nazivati ovu vrlo očiglednu i lako proverljivu činjenicu floskulom.
Kortizol je hormon čije je postojanje odavno potvrđeno i čija je uloga takođe odavno poznata, kao i naučna ČINJENICA da mu nivo raste u stresnim situacijama.
Ako treba da stavljam linkove na činjenicu da je anatomija i fiziologija deteta ista oko 10 hiljada godina, na činjenicu da je kortizol hormon stresa i da mladunčad primata reaguje stresom na odvajanje od staratelja, onda već prelazimo na nivo groteske.
Da li je deci bolje ili gore, nužno zlo ili ne, to već jesu stavovi, a ne činjenice. Nemam ambicije da još jednom diskutujem o stavovima.
Ali mi je neverovatno tražiti linkove na opšteprihvaćene i jasno vidne činjenice.