to je stilska figura koja je vrlo korisna kad hoceš reci nesto sažeto. Nije argumentum ad hominem. Ja nisam replicirala na post koji navodiš, nego na ono sto sam u svom postu i citirala.n.grace prvotno napisa
nisam sigurna da li ova rasprava ima smisla, no obratila si mi se direktno, pa ću odgovoriti.
o "prirodnom":
Već su cure spominjale i plombe i presađene jetre, Beethovenove simfonije, Bachove fuge, internet, itd.
ja ću dodati, da je čovjek osim sto je obdaren instinktom i izuzetnom inteligencijom, jedino biće na ovoj planeti, koje je sposobno za samorefleksiju, za razumijevanje jednog šireg konteksta ukljucujuci i ono sto on sam i njegova vrsta nije ni doživio, već samo pretpostavlja.
ljudi su jedina bića koja stvari promatraju i razumijevaju u širokom kako vremenskom tako i geografskom kontekstu. Mi smo sposobni ne samo za refleksiju prošlosti, nego i za anticipaciju budućnosti. Mi stvaramo ono sto nije ni postojalo.
mi ne samo da mijenjamo i oblikujemo svijet, mi mijenjamo/kontroliramo i biologiju. Vlastitu.
mi biramo hoćemo li dobiti djecu, kada i koliko.
mi utječemo lijekovima na stanja ne samo fizičkih bolesti, nego i bipolarnih poremećaja, depresija koje s ponekad rezultati kemijskih procesa direktno vezanih na našu biologiju.
mi ćemo uskoro moći izdvojiti i učiniti neskodljivima gene i njihove mutacije koje nam je naša biologija podarila.
mi smo nevjerovatno prilagodljiva vrsta. Mi živimo i na polovima i na ekvatoru. Jedemo od banana do zmija, sve sto nam okoliš nudi. Naša djeca rastu i uspijevaju u raznoraznim klimama, geografskim širinama i društvenim konstruktima.
mi ne izumiremo kao dinosaurusi, jer se promjenila klima, mi nismo oni koji samo reagiraju na ono sto je dano.
mi stvaramo novo, ako nam ovo dano nije dovoljno dobro.
mi naravno imamo i dvije ruke, nogu, glavu, sisavci smo u rodu sa primatima, te sa njima dijelimo i ono bazično use, nase i podase.
ali to sto nas kao ljude primarno definira, te od svih ostalih vrsta razlikuje, nisu ni noge, ni ruke, ni mogućnost rađanja, ni to sto smo sisavci.
nego upravo ono gore nabrojeno.
dakle koliko argument "prirodno" drži vodu?
eto mačke, primati (nisam zoolog, pa ću tu stati) kad je doba parenja "skaču" jedni na druge.
i sto sad?
da li je "prirodno" da i mi krenemo skakati jedni na druge, kad se recimo lagano uzbudimo u prisustvu vrlo atraktivnih primjeraka nase vrste?
mladi majmunčiću vise na krznu majke (oca?) i skakuću s njima s drva na drvo, dok ne ojačaju da su sposobni brinuti se o sebi. Logično, majmuni nemaju sigurne nastambe, jedino sigurno mjesto je tijelo
odraslog majmuna. Da majmunčiću ostave na zemlji ili stablu, brzo bi ih pojele jače životinje i vrsta bi izumrla.
cesto se uzima taj primjer kao primjer blizine, topline..itd (zaboravljajući naravno na vrlo pragmatične razloge, no priroda nije ni napusena ni pijana, pa spaja nužno, korisno i ugodno)
no koliko je smislen taj Copy paste?
mi imamo nastambe, a potrebu za dodirom, blizinom, toplinom zadovoljavamo na razne načine, te je nošenje u krilu jedna od mogucnosti, koju vecina nas upražnjava cesto, ali ne stalno.
necu dalje nizati primjere, nismo na kongresu antropologije, zoologije, samo želim reći, da "činjenice" sto neka vrsta radi ili ne radi, nisu od velike koristi za razgovor o vrtićima i jaslicama, ako nisu stavljene u kontekst i u neki hipotetični konstrukt.
Dakle, činjenica da je mladunčad orangutana nošena od stabla do stabla 1 ili 5 godina, upotrebljena na Copy-paste način, je meni prilicno irelevantna za razgovor o instuticionalnoj skrbi ljudskih potomaka.
dio o stresu sljedi.
 |
|||
Odgovori s citatom