Moj je sin jedno određeno vrijeme intenzivno plakao u AS.
Bilo mu je grozno. Vjerujem i jako stresno.
Al eto, kaže se da je bolje da plače on nego ja.
U dječjem je životu zasigurno popriličan broj događaja stresan, a mozda ostavlja i traumu.
I? Šta sad?
Sjećam se jedne curice sa izuzetno teškom adaptacijom. Roditelji nisu imali izbora. Kroz neko vrijeme stasala je u malu zadovoljnu zvrkicu, veselu i nasmijanu.
Ne možemo ih i ne trebamo od svega štititi.
I smiju plakati u vrtiću. I smiju im nedostajati roditelji. Dokle god ih popodne pokupe iz vrtića vjerujem da neće biti nikakvih trajnih posljedica na to dijete.