Uključujem se u temu jer si sve nešto razmišljam..kada mi je dijete bilo skroz malo, prvih godinu dana - pod kraj sam jedva čekala da idem raditi. Bilo mi je malo zaglupljujuće na kraju i sjećam se da sam se na jednoj grupi svađala s mamama koje radije ostaju doma da je to bezveze i da dijete mora biti socijalizirano itd.
A sada kada ima 2.5 godine, sad mi je tako lijepo s njom, naravno priča, hoda, zezamo se...i sada mogu zamisliti da sam kod kuće. A vrtić je baš nužno zlo, nije tamo njoj loše ali nekako mislim da bi bolje procvjetala doma.
Imam prijateljicu iz Amerike koja je doma s malom, imam rođakinju iz Australije koja je ostala doma do 10. godine sina, ..njihovi muževi dovoljno zarađuju da one to mogu. Eto mi to ne možemo sebi priuštiti, ali kad bismo mogli, ja bih odabrala biti doma prvih nekoliko godina.