Teška adaptacija u jaslice

[Christine]

Ma da, sve ste dobro napisale:
Nisam ja jednostavna osoba, apsolutno, i volim da je sve "kako treba biti" (u mojoj glavi, ali uvijek jako racionalno i opravdano ).
Teta je iskusna i ima jako izraženu ideju kako djecu treba odgajati. I nikako nije lijena da bih ju trebala stimulirati. Baš je radišna! Ona iz najboljih namjera radi, ali komunikacija nam je "djed šumom, baba drumom".
I očito nismo usklađene.

Jutros opet - "Aaaaa, mama je vratila stolac!"
Radi se o stolcu na koji se dijete penje i vjerojatno će zbilja zveknuti jednom, al ne mogu sve maknuti iz kuće jer bi on mogao pasti. Umjesto da mu branim da se penje, ja sam ga naučila kako će sjesti kad se popne gore i kako će sa što manje posljedica sići sa stolca sam, iako mu u pravilu pružim ruku dok silazi. Ona ga je sklonila neki dan.
I sad:
1.) Otkud zna da nije tata vratio stolicu (i je!)?
2.) Šta ju briga, nek makne stolac kad ja odem.
3.) Mali se penje na drugi stolac kad se ovaj makne, pa ionako nema efekta.

I tako, zapravo me stolac danas i nije uzrujao, pogotovo što si (uz vašu pomoć) slažem kockice.