Pa to je jednostavno - kad u životu zapiliš s pi*darijama, podsjetiš se zdravoseljački da je to upravo to - nebitno. Ja sam takva osoba da sam se sklona opterećivati bezvezarijama i s tim tlačiti ljude oko sebe. Nema tu nikakve mudrosti. To je svakodnevni život, aliiii i dan danas se moram redovno podsjećati na to... Npr. moram svjesno pomisliti da nije bitno ako je moj mudrijaš donio trojku iz stručnog predmeta, jer je zdrav i ok i savladao je čitanje (s kojim je imao velikih problema), da nije bitno ako je otišao u školu bez kišobrana jer eto - otišao je, nije bolestan ni tome slično.... itd.

Nekome je to odvajanje bitnog od nebitnog spontano, ali eto -ima nas (nisam ja jedina) koji se moramo svjesno podsjećati na to da u životu nije dobro od (cenzura) raditi kapelicu.