a svega ima.
nije povezano, al me sjetilo. kad sam radila kao baby sitter u italiji, kad bi mama i tata došli s posla, ja bih se pokupila u svoju sobu. da ne smetam, ne znam, glupo mi bilo biti s njima kao član obitelji, a tek došla. navečer bih u sobi gledala tv. da ljudi budu sami, na miru, ono, familija.
da bi nakon jedno tjedan dana, ozbiljno došli do mene da jel ima kakvih problema. ja zbunjena. pa, kao, zašto ja bježim kad oni dođu.
i, od tad sam, što ću, s njima gledala navečer tv, prisustvovala bračnim svađama, sve u paketu
u principu sam poslije skužila da je njima normalno da im se uvijek netko mota po kući, od djetinjstva, spremačice, kuharice, baby sitteri...