Koristila sam pretraživač, ali nisam našla ništa slično, ako nisam dobro koristila, molim prebaciti post, ili ga ukinuti.
Dakle, Maggie May je točno 8 mjeseci i ona je jednostavno predobra. Znam koliko to glupo zvuči i znam (onako kad pokušavam razumno razmišljati) da se ne bih trebala uzrujavati, već uživati u maloj gospođi. Ali...
Mogu li mene "prati" hormoni i nakon 8 mjeseci? Pa me to zato muči, možda?
Naime. Maggie May se voli maziti, ali ona to nikada me traži sama. Ona se lijepo igra, na podu ili u vrtiću. Posloži igračke i dude oko sebe i "Guj-guj-guj! Tu-tup-tup! Tatatatara. Ta ta. Tata!" Ili kada je na garnituri vere se uz nju da bi stajala. Jako rijetko uz nas. Nije baš neki jelac i od kada smo prešli na kašice, preko dana, ona čvrsto zatvori usta i gura me ručicama. Pa se malo odmaramo, pa pijemo vode, onda probam opet, i tako po pola sata, kad počne jesti. Ne baš sretno, ali sve pojede. Kao da si misli "Ako ti je to tako važno da pojedem, evo hoću, ali nisam sretna." (Je li to normalno? Ne mislim, je li moje dijete normalno, nego, je li to faza dok se uči jesti? Ako je, barem ću se zbog tog prestat brinuti.)
Jedino kada je tražila jestije po noći, budila se je između pola 2 i pola 4. I tada bi klačala u kinderbetu plakala. Čim bih ju nahranila, ona bi zaspala. Sada je spavala tri noći za redom, ali... prošlu noć sam ju čula, probdila sam se, a ona je sjedila u kinderbetu i razgovarala sa svojim dudama. Znam (vjerujem) da je bila gladna, jer je jela kada sam joj dala. Zašto me nije zvala?
Ima tri donja zubića koja, dok su joj rasli, ja nisam ni osjetila, nije nervozno plakala, nije se budila po noći, nije ne histerično grizla, nije imala temperaturu, samo su se ujutro pojavili.
Neki dan sam joj napravila rijetki griz na mlijeku i dala joj na bočicu, nisam vidjela da mi je ostao velik komadić i ona je čvrsto držala ručicama bočicu i vukla. Nije se pobunila a ništ ne ide. Nije to dugo trajalo, ali meni se srce stislo.
Možda ju previše uspoređujem sa bebama oko nas (plus minus koji mjesec starosti) koje svojim mamama ne daju na zahod i znam da je riješenje mojeg problema - opusti se i uživaj.
Ali ne mogu. Imam osječaj da joj uskračujem nešto, a ona ne traži. Bez obzira što se stalno mazimo.
Ona je vesela beba koja priča i smije se od kad se probudi, pa dok ne zaspi, ponekad i u snu.
Ali ja bih da se moje dijete više izbori za sebe!


, nego, je li to faza dok se uči jesti? Ako je, barem ću se zbog tog prestat brinuti.)
Odgovori s citatom




a pokakala je - neopisivo nešto, antiperspirant kakicu 
mora de se zezate - MORA!

