naletila sam neki dan na ovo http://drumtidam.info/201301177285/K...stav-7285.html
imate li neke dodatne info?
 |
|||
|
|
|||
Kako poboljšati hrvatski školski sustav?
naletila sam neki dan na ovo http://drumtidam.info/201301177285/K...stav-7285.html
imate li neke dodatne info?
Hvala što si stavila link, uvijek me razgali ovakav entuzijazam.
Međutim analize stanja itekako postoje (možda čak imamo i inflaciju po tom pitanju). Nema smisla gubiti toliko vremena i energije na još jednu analizu.
Šteka provedba.
Meni se čini da nekako najviše fali evaluacija rada učitelja.
Pa tako u postoje učitelji koji rade u školama godinama, praktički unište nekoliko generacija, jer ih nisu ništa naučili, svi znaju što se događa i kako taj učitelj/ica radi, ali praktički nema mogućnosti da dobije otkaz.
Isto tako postoje učitelji čiji je rad neprocijenjiv, koji svoje generacija učenika obogate za cijeli život, čije se učenje pamti do kraja života, koji potaknu učenike da se "zaljube" u predmet koji poučavaju, a ni za njih nema nikad nikakve nagrade (osim njihovog vlastitog zadovoljstva, jer i s takvim pobudama rade svoj posao).
Poslid potpisujem. Evaluacija fali i mjere koje bi se provodile na temelju te iste evaluacije.
Evaluacija kojeg oblika i od koga? Na temelju daljnih rezultata?
Postoje već osmišljeni načini i mehanizmi evaluacije, u tom smislu mislim da ne treba izmišljati toplu vodu i rasipati energiju i resurse. Ovaj Centar je npr po tom pitanju napravio i osmislio puno stvari: http://www.idi.hr/index.php?option=c...mid=29&lang=hrmarta prvotno napisa
Samovrednovanje je zakonska obaveza škola. Druga stvar je na koji način i da li se uopće provodi. Mjera odnosno posljedica nema, možda je to najveći problem.
Mislim da je samovrednovanje glupost.
Evaluacija mora postojati na temelju rezultata. Državnu maturu u srednjim školama imamo, potrebno je uvesti državne testove i u osnovne škole. Zatim, rezultati na takmičenjima, skupljeni bodovi za publikacije, projekte i sl...
Kao negativno - nedolaženje ili kašnjenje na posao, nesipunjavanje radnih obaveza, količina i vrsta pritužbi (ako ima npr. dvadesetak pritužbi na nastavnika u jednom polugodištu - to bi ipak trebao biti neki znak, zar ne?), loši rezultati učenika na državnim testovima, niska prolaznost učenika....
Vrednovanje bi se zatim trebalo pretvoriti u financijsko - povećanjem ili smanjivanjem plaća. Svaki radnik koji radi u nedržavnoj firmi je tome podložan, ne vidim razloga da se to ne uvedi i u svim državnim službama.
A ukoliko se problemi ne rješavaju, evaluacija nastavnika je niska kroz 2-3 školske godine - to bi trebalo dati mogućnost ravnatelju da tog nastavnika otpusti.
Osim toga ima dosta slučajeva nastavnika i profesora koji nesmetano rade a imaju dijagnozu bolesti npr. psihički porećeji, shizofrenija ili sl. Smatram da su takve dijagnoze nespojive s pedagoškim radom. Međutim, kod nas jednostavno ne postoji legalna mogućnost da se takvu osobu prisili na promjenu radnog mjesta.
Ako se npr. vozač mora prekvalificirati ako ima neku dijagnozu koja nije spojiva s vožnjom, onda bi tako trebalo biti i s učiteljima i profesorima.
Posljednje uređivanje od Poslid : 31.01.2013. at 13:24
Prije evaluacije nastavnika svakako bi trebalo uvesti oštrije kriterije pru upisu na pedagoške smjerove (ako se uopće spremnost za rad u razredu može procijeniti sa 18 godina).
Ima ljudi čije je znanje zavidno ali nikako nisu za rad u prosvjeti.
A u ostalom potpisujem Poslid.
Posljednje uređivanje od trampolina : 31.01.2013. at 14:31
Ja mislim da je državna matura glupost. O čemu ona govori? O kvaliteti instrukcija ili već poluinstitucionalnih "priprema" koje provode razna učilišta? Ili priprema koje se organiziraju za državnu maturu unutar samih srednjih škola na uštrb redovnog gradiva i nastave?!
S obzirom na selekcionirani uzorak učenika - što govore rezultati državne mature o samim nastavnicima u primjerice V. ili XV. gimnaziji? Slično je i sa natjecanjima.
Nastava se može odrađivati vrlo traljavo uz istodobno visok angažaman izvan škole tako da skupljeni bodovi za publikacije i projekte nisu baš mjerilo.
Pa bas zato je potrebna evaluacija, al stvarna vanjska evaluacija koje ima posljedice.
OK. Ali to ovakva državna matura - nije.
potpis na ovo.
kao i što pripreme mogu biti besprijekorne, a sama nastava katastrofa.
Sve si mislim da li da se uopće uključujem u ovu temu ili ne.... Ja sam samo roditelj, ali djeca su mi u školskom sustavu šestu godinu i bit će još prilično dugo, pa me ovo i osobno pogađa (iako je ovo tema koja bi trebala pogađati sve, ali svi to ne uočavaju).
Prvo - slažem se da u školskom sustavu ima puuuuuno prostora za poboljšanja vrsta raznih. Poboljšanja za koja se zalaže ova građanska udruga su po mom skromnom mišljenju samo krpanje rupa u siru, dakle dobro ali nedovoljno.
Dalje - školski sustav već odavno nije prilagođen potrebama društva - nefleksibilan je i arhaičan. Umjesto poboljšanja trebala bi mu cjelovita reforma. To košta, a čak i da nam dragi Bog ili Bill Gates daju ovog trenutka svu lovu koju trebamo - pitanje je zna li se što treba i kako to provesti.
Evo iz rukava nekoliko primjedaba:
- naš školski sustav je marijaterezijanski (i to je dugo bilo dobro, jer da nije bilo toga, ne bismo ga uopće imali) ali sada je 21. stoljeće pa mnogo toga jednostavno nije primjereno današnjim potrebama (tu treba prilagoditi obrazovanje učitelja i profesora, ali što vrijedi kad dolaze u pretpotopni sustav???)
- dalje - pitanje je kakve su uopće potrebe i tko može predvidjeti u kojem smjeru će one ići u slijedećim godinama
- treće - reformu školstva nije moguće odvojiti od reforme društva - sad vidimo da imamo hrpu nezaposlenih ljudi koji su izašli iz škola, a koji nemaju dalje kamo osim preko granice, pod most ili ostati s roditeljima
I kamo smo došli? Problem se ne može riješiti na razini na kojoj je nastao. A oni koji bi ga trebali rješavati, nisu osposobljeni za to. Dodajte još ovdje ulazak u EU (zakonodavstvo i sl.)
I kako da se sad izvučem iz filozofskih voda?
Inače - jedino što ja mogu učiniti da poboljšam školski sustav je odgajati djecu na primjeren način. Od svih sr*nja koja su moja djeca (a čini mi se i njihovi profesori) naišla u školi, najgora je neodgojenost i vršnjačko nasilje, a tome se ne može stati na kraj u školi ako se ne stane doma. Sorry na offtopičarenju.
sustav je definitivno loš, ali nije prepreka dobroj nastavi-problem je što mnogi ne znaju kako bi dobra nastava trebala izgledati.
A problem je i ono što je gore već spomenuto - nema evaluacije (osim samoprocjene koja je uglavnom daleko od objektivnosti) ni posljedica.
Moram se malo vratiti na ovo jer znam jednu kolegicu koja ima nekih psihičkih poteškoća, ona sama vidi da ne može i NE ŽELI više raditi u školi, bila je na komisiji i nisu joj produžili ni bolovanje već se mora vratiti na posao. Ja se pitam, da se nedajbože dogodi da "pukne" bit će kriva ili ona ili ravnatelj, sigurna sam da tu komisiju nitko neće potezati za rukav.
A o temi bih mogla naširoko ali reći ću samo ovo. Nije mi čudno da profesori koji su već pred mirovinu "uspore", ono, ispričaju svoje i ostatak sata sjede dok učenici rješavaju.
Ali da tako rade oni koji tek dođu s faksa, da drže nastavu "otvorite stranu tu i tu i pročitajte..." meni je to strašno razočaravajuće.
Druga stvar koja mi smeta je nemoć da se obuzdaju učenici koji ometaju nastavu. Nažalost, pri tome se u zadnje vrijeme više pazi da se ne povrijede osjećaji i prava učenika koji ometa nego onih kojima ti učenici oduzimaju njihovo pravo na školovanje.
(Ja sam se mogu reći šokirala kada nam je ped. rekla kako više nema naknade štete od strane učenika, tj. ako učenik nešto uništi nećemo tražiti naknadu štete, a ako prizna svoju grešku i ispriča se prekršaj se nigdje ne uvodi.
Ja stvarno nisam za treniranje strogoće nad učenicima ali kakva je to priprema za stvarni život - ne snosim posljedice za ono što učinim i licemjerstvom i "pokajništvom" se mogu izvući.
Zvuči poznato?
Odličan post PeterlinNe znam čemu oklijevanje da ga napišeš?
Mene je skroz šokirala količina učeničkog nasilja prema imovini i šk. inventaru (friška sam u školskim strukturama) i neimanje bilo kakvih mehanizama kojima bi ih škola kaznila. Šok mi je bio doznati i to da škola ne smije naplatiti štetu, tužiti, ili pak angažirati učenike za čišćenje uneređenih prostora, dvorišta, ili sasvim benignog snijega napr.
Još na sve to slušam izviješće o pedagoškim mjerama - izrekli ih dvije! Dvije pedagoške mjere (neke blage, naravno) za par višekratno polupanih zahoda, ormara, umivaonika, brava, vrata i prozora, zidova, cvijeća, koševa, raznih tučnjava i napada.....Zašto? Da se ne bi išlo represivno, nego odgojno.
Pa ako ne možeš mijenjati tromi sustav, može se početi valjda od sitnica kao što je pedagoška mjera ili ja to slabo razumijem?
Ovo što Poslid piše skroz je točno - nastavnik vrlo teško može dobiti otkaz - može biti alkos, šizofreničar, okp-ovac, ne(iz)liječeni drogeraš, profesionalni živčenjak urlator (ne izmišljam, navodim po vlastitom sjećanju i po pričama učenika) ili jednostavno skroz nesposoban za rad s djecom.
Problem je u tome što se nitko ovime sustavno ne bavi. Nažalost, obrazovanje je samo (još) jedan segment društva u kojem je to tako. Na svoju veliku žalost, ja tu ne vidim nikakvih pomaka na bolje. Koja god vlast dođe, krene od nule sagledavati "gdje su se zatekli", a u međuvremenu generacije učenika znaju sve manje, generacije profesora imaju sve manje nade da će netko za njih nešto učiniti. I ponavljam - nije tako samo u školstvu, ali je to slika svega ostalog. (Sitnim slovima: sad mi je jasno što pokreće revolucije i ratove...... Nikad na zelenu granu...)
Posljednje uređivanje od Peterlin : 04.02.2013. at 21:35
Evo, još malo o finskom sustavu, za inspiraciju...Sto-ce-finska-sljedece-uciniti
Učenik baci papir na pod hodnika. Učitelj zamoli učenika da podigne papir i baci u koš koji je metar dalje.
Učenik ne želi jer on nije čistačica, postoje osobe zadužene za čišćenje.
I ako učenik podigne papir, sljedeći dan možete očekivati roditelja koji će vikati na učitelja jer njegovo dijete nije čistačica.
Tuži li škola učenika zbog nastale štete, može se očekivati žalba roditelja.
Svježi primjer je da su učenici oštetitli auto učitelju. Dodajmo to da je auto na kredit i otplaćivanje kredita s 5 tisuća kuna plaće.
Zna se tko je oštetio. Ali su roditelji došli u školu i tvrde da nisu. I još su se derali da kako mogu njihovu djecu lažno optužiti.
Na opomene i ukore roditelji se mogu žaliti.
I žale se. I prijete.
Ovo što je Poslid rekla u potpunosti se slažem.
Učitelji koji rade, koji imaju rezultate, ne mogu biti izjednačeni ni u položaju ni u financijama s učiteljem koji zalegne za katedru, a učenici prepisuju gradivo s folije.
Ako su moji učenici bili uspješni, obično čujem samo Čestitam, a drugi dan opet sve po starom. Za godinu ili dvije i zaboravi se na sve to.
Matilda, to je sve skupa strašno! Tko odlučuje o jednom takvom (oprostite na izrazu) debilnom pravilniku koji kaže da se djecu ne smije angažirati u čišćenju škole, osobito one đake uhvaćene u onečišćavanju prostora? Ne mislim da prolijevaju varikinu po zahodima, nego da im se da vrećica u ruke pa skupljaj papire i ambalažu.
Što bi falilo jednom tako provedenom satu razredne zajednice?
Mi smo u osnovnoj išli pošumljavati Srđ, bile su radne akcije skupljanja smeća po Lokrumu (a kamoli ne po i oko škole), prale su se i strugale klupe od žvaka i sl. A imali smo čistačice.
Pa to je tako kod nas da zakone i pravilnike stvaraju oni koji baš i nemaju uvid u stvarnost.
Ni nama nije niš falilo jer smo sadili borove, brali krumpire i šljive. Naučili smo se raditi, nije nam padalo na pamet sljedeći dan u školi raditi cirkus, bili smo umorni ko pasovi.
Mi smo brali grožđe. To su nam bili najljepši dani u školskoj godini
XMi smo brali grožđe. To su nam bili najljepši dani u školskoj godini
I sadili smo živicu oko (tada nove) školske zgrade. I imali redovne akcije čišćenja okoliša. I nikome nije pala kruna s glave.
A mene smeta i to što učitelji/profesori nemaju nikakve mogućnosti zaštititi moju i svu ostalu djecu koja na satu ne stvaraju probleme od manjine koja im ne da živjeti i učiti, ni profesorima raditi. Nema nikakvih mehanizama da se to riješi i to bi pod hitno trebalo riješiti. Vidim posljedice koje su u najmanju ruku strašne - s jedne strane djeca uče da je nasilje normalno i da odrasli ne mogu (zapravo ne smiju) učiniti ništa da ih zaštite, a o količini izgubljenog vremena, znanja i živaca bolje da ne govorim...
mene, u biti, žalosti činjenica da postoje roditelji koji ne ulažu trunku u pravilan odgoj djece. vidimo to već
po parkićima, vrtićima, školama. ne razumijem kako ne vide da im se dijete pretvara u divljaka, ili vide, ali im ne smeta.
zar nam je društvo toliko bolesno (cjelokupna situacija) da ne postoji volja za popravljanjem i ovoga što se može popraviti.
podatak da ne postoji mogućnost čišćenja/uređenja škole je strašan. pa kako netko reče, pamtim to kao lijepe trenutke.
Pitam se, zašto je ova tema zamrla?
Pesimističan stav: nemaš kaj poboljšavati, dobro je da funkcionira i ovako, bit će samo još gore...
Optimističan stav (koji se meni osobno više sviđa): Valjda se ljudi više bave djelovanjem nego komentiranjem...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom