Molim vas pomoć...svaki savjet i iskustvo dobro će mi doći...
Žao mi je što nisam ranije "otkrila" ove forume i obratila vam se sa svojim problemom, možda bi moje iskustvo s dojenjem bilo drugačije, bojim se da je sada kasno...ali ohrabrile su me vaše priče na temu relaktacije i prvo želim izraziti ogromno divljenje svima koje su se izborile za dojenje a i pohvaliti ove divne Rodine savjetnice na tolikim savjetima i pomoći, kao i sve forumašice...
Ah ne znam otkud krenuti, pa je najbolje od početka... Možda će mi post biti malo duži i detaljniji, ali smatram da jedino tako i mogu očekivati odgovarajuću pomoć i odgovore...
Rodila sam svoju curicu 24.09.2012., počela sam je odmah dojiti i mojoj sreći nije bilo kraja gledavši ju kako zadovoljno papa... na temelju onog što sam znala o dojenju (sad vidim da nisam znala dovoljno) mogu reći da je ona baš znala "prikopčati" se na sisu, s tim nije bilo nikakvih problema... dojila sam je svakih cca 2 h, po noći je dosta plakala i skoro stalno sisala... činilo mi se da imam mlijeka, oni jastučići su mi ujutro bili natopljeni, sve u svemu, mislim da je to sve išlo nekim svojim prirodnim tokom i uspješno, bez obzira ne njeno noćno plakanje... Sad znam da je i to bilo "normalno" i da ni jedan početak dojenja nije baš lagan, dok se ne uravnoteži sistem ponude i potražnje...
Namjeravali smo ići na prvi pregled kod pedijatrice s njenih mjesec dana, međutim, morali smo ranije jer joj se napravio neki granulom na pupku, eto tu su krenuli naši problemčići... Izvagali su je i ustanovili da kao nije dobila dovoljno na težini (što me totalno šokiralo i razočaralo), tada je imala 10 dana, a kao s 15 se moraju vratiti na porođajnu težinu (njena je bila 3500 g), a tada su joj izvagali nešto manje, ne sjećam se točno, ali radilo se o "zaostatku" od nekih 200,300 g... Med.sestra me pitala dal se izdajam da vidim koliko imam mlijeka jer da očito "nemam dovoljno mlijeka" i savjetovala mi da se izdajam i da mora popiti najmanje 50 ml po obroku, inače da unesem i adaptirano mlijeko... Ajme koliko razočaranje i tugu sam osjećala zbog svega toga,al dobro, dođemo doma,ja se izdajam, uspijem izdojiti nekih 70 ml,ona skoro sve pojede, pa izdojim 90 ml, pa nešto od toga ostane i tako stalno, izdajanje mi je dugo trajalo, a ona bi jela sve više i više... Nakon par dana vidim da u toj utrci s vremenom gubim i u strahu da mi ona ne bude gladna, uvedem i adaptirano... i dalje se izdajam i kombiniram i tako mi prolaze dani i većina vremena,u izdajanju,ali dobro,ipak sam joj davala i svoje mlijeko... Onda mi je patronažna savjetovala da se ne izdajam nego da je stavljam da doji pa onda dajem adaptirano, poslušala sam je što sad mislim da mi je greška broj 2 jer je to s vremenom rezultiralo sve bržim prelaskom na bočicu... Uglavnom, moja ljubilica je lijepo dobivala na težini (čak i više od nekih njihovih prosjeka)... Za divno čudo,uz bočicu,ona je voljela biti na sisi, i tako smo nekako gurali... sa 2 i nešto mjeseca počela je nositi Pavlikove remenčiće za kukove što nam je naglo promijenilo njenu volju za dojenjem... jednostavno više nije htjela, jedva bi je namjestila na bok (što je s obzirom na njen raširen položaj nogica bilo skoro pa nemoguće) i valjda joj je to smetalo, odmah se bunila i odbijala sisu... Pokušavala sam,pokušavala, al ništa...
U međuvremenu sam vratila posuđenu izdajalicu tako da se nisam mogla ni izdajati... i eto tada,nažalost, odustala nakon svih tih kombinacija...
Ne mogu prežaliti prestanak dojenja. Niti se oteti dojmu da sam slušala pogrešne savjete i popustila pod utjecajem okoline u kojoj su mi govorili da nije to najgore, preći na adaptirano (naravno nije) i da je bitno da mi je dijete sito i eto,šta sad,tako je kako je... Joj baš sam ljuta na sebe. Ne krivim nikoga,ali smatram da bi bilo drugačije da sam u tom krugu neznanja, osjećaja nemoći itd. dobivala podršku i korisne savjete ZA dojenje,a ne protiv...
Moja curica ima skoro 4 mjeseca. Kako stalno razmišljam o tom dojenju i čitam na sve strane o tome, "otkrila" sam relaktaciju, pročitala tu na forumu mnoge priče o povratku na dojenje, što me je iznenadilo i oduševilo i potaklo na razmišljanje da i sama probam.
Ne znam kako i otkud da krenem, stavljam je na sisu par dana,ali rijetko malo povuče, inače odbija i plače. Čini mi se da mlijeka još imam (kad stisnem pojavi se uvijek kapljica), a nadam se da bi veće stimuliranje "aktiviralo" i više mlijeka... Tu sam prvi put i "čula" za sustav za relaktaciju SNS, ne znam dali da probam s tim, di to ima za kupiti (živim u Rijeci) ili da se probam izdajati... ???
Svaki savjet mi je dobrodošao.