palčica prvotno napisa
Za početak se sjetih zmije koju sam kao dijete kod prijateljice s oduševljenjem otkrila. Baka joj je isplela zmiju, dugačku dva metra, bila je šarena, svaki komad bio je u drugoj boji, napunile su je skupa starom odjećom i baka je zašila. Našiven joj je jezik od tkanine, oči od gumba. Ona je bila naslonjač, stolica, strašno čudovište, izvor dugogodišnje zabave kvartovske djece. Sličnu je moja mama sašila rukom za svog unuka tako da je dugi stari šal na raznobojne prugice prepolovila uzduž, sašila i napunila krpicama.