Danas sam zbog miglrena kojima se patim već pola života išla na konzultacije kod psihijatrice, da se vidi da li je nešto psihološke prirode. Dakle razgovaramo mi tako o nekim stvarima, o mojem životu, djetinjstvu, stanju doma i tako dalje. Rekla mi je da sam prenapeta i da bi trebala možda neko vrijeme uzimati neku terapiju kako bi se vidjelo da li bi to pomoglo kod glavobolja. Na to sam ja komentirala nisam baš ljubitelj pijenja lijekova, a da sada i dojim pa da ako nešto i uzimam, onda da mora biti prilagođeno tomu. Ona me je pogledala kao da sam pala s Marsa, zar smo tako siromašni da moram dojiti dijete, kao pa dijete vam već ima zube, čemu dojenje, uvaliti joj čašu za piti i da je dojenje samo smetnja za dijete. Kao nema više koristi djetetu od majčina mlijeka, to rade samo žene u Africi koje su siromašne i nemaju djeca što drugo jesti, a o psihološkoj smetnji djetetu kod tako dugog dojenja da se i ne govori. Nitko ne pita psihijatre o koristi ili štetnosti dojenja na djecu. Kao, previše se veže dijete za mene, moram prestati s time, i da se to u našoj "zapadnoj kulturi " više ne radi.
Ostala sam šokirana stavom DOKTORICE po tom pitanju. Pa zar njih nitko ne educira?