kod nas je vrtićki jelovnik ok, ali baš sam nekidan gledala jaslički. Svaki dan je za doručak neki lino. čokolino, rižolino. Mislim da je samo jedan dan bio griz.
 |
|||
|
|
|||
kod nas je vrtićki jelovnik ok, ali baš sam nekidan gledala jaslički. Svaki dan je za doručak neki lino. čokolino, rižolino. Mislim da je samo jedan dan bio griz.
Kod nas je jednak jelovnik za sve (Varaždin, gradski vrtić). Za doručak je:rossa prvotno napisa
- pečena jaja
- gris
- cornflakes
- pureća prsa
- sirni namaz
- butterino
- maslac+med
- pekmez
- namaz od tune
Nema paštete, ni hrenovki, ni parizera. Za popodnevnu užinu je skoro sve isto osim kaj je još i čokolino, i jogurt+kruh.
Za ručak su često variva. Jedu dosta žitarica i mahunarki - leću, proso, palentu, hajdinu kašu, ječmenu kašu. Meso je pileće, pureće, junetina, svinjetina, uglavnom u varivu, dinstano na saft, ili kosani odrezak, neki faširanci od ribe. Mislim da je skoro svaki dan ili neka juha ili varivo.
Za desert dobiju bananu, kukuruznu zlevku, kolač od rogača, kolač od mrkve ili čokoladni puding. Desert nije svaki dan.
Između doručka i ručka je uglavnom sezonsko voće, prima se ako netko donese kaj ima doma. Mi smo po ljeti donijeli nekoliko kila domaćih trešnji i to su onda vani jeli.
Inače, prije 5 god. kad je moja starija cura imala godinu dana, čula sam da se u jaslicama jedu eurokrem i paštete. Očito se puno toga promijenilo u tih 5 god.
Od lani opet jedu eurokrem, cca jednom u dva tjedna- jer su roditelji to tražili.
Da, meni nije bilo jasno zakaj su pobogu to uveli, negdje od proljeća. I ja sam čula da se to tražilo.
ponavljam, NAJVEĆI problem su roditelji
oni su ti koji se protive promjenama
Neli, ne treba više, imamo preko sto komada, hvala ti
U našem vrtiću se dosta "postrožilo", uz to što nema pašteta,-lina dosta se jede voća, povrća, žitarica, mahunarki, variva...E sad bio je roditeljski i rekli su da nema više slatkiša ( koje su valjda znali i roditelji nositi) i da nema više torti i grickalica za proslavu rođendana, može suho voće i orašasti plodovi...većina roditelja je protestirala i nije im jasno kako će dijete proslaviti rođendan bez torte, zašto je u vrtiću za ručak kaša s porilukom kad to ni oni-roditelji ne bi jeli ni za živu glavu...tako da je definitivno problem u roditeljima
Ne bih rekla da je problem samo u roditeljima, nego u nekakvim ustaljenim prehrambenim navikama na ovom području.
Npr. ni ja ni MM, ni nitko iz naših obitelji nikad u životu nije jeo leću. Ni baka, ni mama, ni svekrva, ni ja, ni sestra itd... nemamo pojma kako to pripremiti.
I onda djeca u vrtiću dobiju varivo od leće, i kaže teta da ih 90 % ne pojede jer im nije fino. I teta iz naše grupe je rekla da to stvarno ni ona ne može jesti, moguće da ni kuharice to ne znaju skuhati dobro. Tete su upozoravale na to, ali nije došlo do nekih promjena prošle godine. Mislim da ove godine to još nije bilo na jelovniku.
da, to si već i prije pisala
to što ja nešto ne jedem, meni nije razlog da mi i djeca ne jedu
učim ih da jedu i isprobavaju sve novo, tko zna kamo će ih život nositi
a i vi odrasli biste se mogli malo otvoriti prema namirnicama koje su uobičajene u našim krajevima
barem probajte, pa onda recite da vam se ne sviđa
rekla su mi moja djeca da su oni bili jedini u grupi koji su prepoznali slanutak
ostali su mislili da su lješnjaci
Posljednje uređivanje od apricot : 16.09.2013. at 21:59
Kod nas u vrtiću ima i slanutka i svega. I ne mislim ja da je loše da djeca sve probaju , ali kad se vidi da nešto ne prolazi, trebalo bi vidjeti u čemu je problem, a ne samo forsirati određene namirnice. Možda kuharice stvarno loše pripreme jer ne znaju. Ili možda treba vidjeti da li postoji način da se neke namirnice drukčije pripreme pa da ipak bude fino.
Bezveze je kad teta da poslije ručka djeci kekse jer vidi da se nitko nije najeo i još kaže "nisam ni ja mogla, stvarno nije bilo jestivo".
Zapravo sam htjela napisati da nije potrebno maknuti npr. kašu i poriluk s menija zato jer to nekom nije fino nego možda predložiti načine na koji bi se poriluk mogao skuhati. Npr. meni su neki dan super ispali popečci od poriluka, mahuna i zobenih pahuljica, čak su i djeca jela. Najlakše je u vodi skuhati poriluk i baciti djetetu na tanjur, normalno da im to nije fino. Ne treba tu ništa više novca, samo malo dobre volje da zdrava hrana djeci bude privlačnija a ne skuhana ko za pajceke.
e, to je stav koji ne bi trebao biti zastupljen
cijela dalmacija, a bome i naša kuća i mnoge druge koje poznajem, najviše i vole te načine pripreme "ko za pajceke": na lešo, pa gore malo maslinova ulja.
mojima je tako najfinije
ja mislim kako to i jest problem u prehrani današnjice; i najukusnije namirnice se zakamufliraju i uništi se njihov temeljni okus
pa ćemo se vratiti na istu onu temu sa književnim govorom teta, sa drugoga topika: vrtići i škole su odgojno - obrazovne ustanove.
Posljednje uređivanje od apricot : 17.09.2013. at 02:05
vidiš ja volim napraviti slanutak bapš ko da su lješnjaci, skuham i malo propržim na maslinovu, to se zoba jer moji tak i tak ne jedu lješnjake.
Je, ali ne poriluk. Zapravo, poriluk kao mala nikad nisam jela, čitala sam o njemu u nekoj knjizi pa nisam znala šta je to. Inače, gotovo svake večeri smo za večeru imali lešo povrće, s krumpirima i maslinovim uljem, ali to ne znači da smo kao djeca zaista to i jeli. Zavoljeli smo, na kraju, ali trebala je koja godinica za to. Naravno, kako kome, ja govorim o mojoj obitelji i nas troje.
Slažem se sa SB, mislim da treba ići srednjim putom i raditi postupne pomake.
koliko je to "postupno"
50 godina?
jer ova "prijelazna faza" traje već više od 10
Mi doma jedemo sve. Neke stvari manje rado, ali jedemo jer su zdrave. Svi oni (pa i ja) najviše vole pohano i pomfri, pizzu itd ali eto, to se ne jede, jede se na naglo, povrće, lešo, variva - uglavnom se trudimo oko toga.
Ne znam. U tih 10 godina nije se stanovništvo Hrvatske počelo zdravije hraniti doma, čini mi se. Prehrana je toliko kompliciranija od samog unosa nutrijenata.koliko je to "postupno"
50 godina?
jer ova "prijelazna faza" traje već više od 10
Htjela sam potvrditi ovo što je SB napisala, treba ići boljemu, a ne savršenomu. Ionako nitko ne zna što je to.
Ja mislim da se u vrtićima i školama treba nuditi normalna i uobičajena hrana, kakvu većina djece jede kod kuće i poznaje, a da se zauvijek izbaciti trebaju stvari za koje je iz aviona jasno da su nezdrave - hrenovke, paštete, lisnata tijesta, bureci, gotovi pudinzi, voćni jogurti i sl.
Ja bih prva prosvjedovala da mi dijete u školi ostaje gladno jer dobiva hranu koju ne poznaje pripremljenu na nesvakidašnji način.
a tko je taj tko će odrediti što je nesvakidašnje?
ima nas svakakvih, stvarno...
Mislim da to nije nikakav problem odrediti. Na primjer, grah je mahunarka koja se konzumira u svakoj kući. Slanutak i leća nisu.
Jako se dobro zna koliko čega ljudi u Hrvatskoj pojedu, pa je lako odrediti koje su to uobičajene namirnice.
nedavno sam bila sa svojih par prijateljica i pricalo se o kuhinji. onda me jedna pitala a sta ti kuhas. ja sam na kraju rekla pa nista. jer ono sto su one opisivale je za mene bilo kuhanje, a ja uglavnom pripremam obroke ovako na leso kao sto se tu spominje. moji klinci to tako vole, a meni je najjednostavnije.
odasla sam na slavonskoj kuhinji, rado je i danas pojedem, ali vecina povrca kratko obradjena (kuhanje leso, lagano pirjanje i sl) meni ne zvuce kao da ozbiljno kuham
jer za nedjeljni rucak ja sam imala osjecaj da moja majka a i bake su provele cijeli dan u kuhinji.
Evo, Mima je to najbolje sročila.
Kod nas se u domovima kuha, redovito. Pa ako se jedu i gluposti i kupuje smoki i puding, ipak svako dijete zna što je kuhano. U školi i vrtiću treba junk sasvim izbaciti, i kuhat uobičajenje obroke. To je dovoljno obrazovno. Jednom u dva tjedna ili koliko već se posluži nešto manje uobičajeno, uz nešto što djeca vole, tako da se malo upoznaju i s drugačijim.
ok, onda su djeca koja doma jedu drugačije (kao spajalica, krumpiric i ja, npr.) jednako diskriminirana kao i djeca alergičari, ili ona oboljela od celijakije
zašto bi moje dsijete u ustanovi jelo nešto što inače ne jede samo zato što je neko drugo u većini?
ali, neću s vama više o tome razgovarati, ionako našu kuhinju smatrate bolničkom, dosadnom vakom i nakom
uglavnom, ne morate brinuti; nikada škole i vrtići neće imati na meniju ono što mi doma jedemo
A zašto ti razgovaraš kao da ti je 10 godina?
Upravo zato što je normalno da se u ustanovi nudi ono što većina jede, naravno uz brigu o djeci koja ne mogu tako jesti iz zdravstvenih razloga.
Ne slažem se da namirnice moraju biti u "izvornom" obliku. Toliko je namirnica koje su zdrave ali imaju grozan okus. Pa umijeće kuhanja je u tome da se napravi fino iz onog što nije ukusno. Cijela moja obitelj jede povrće zbog mojeg truda da ga pripremim na sve moguće načine. Mi bi pomrli da se jede samo na lešo.
Npr. moja starija kćer jako voli kod bake tražiti orahe, i veseli se kad ih s tatom čisti, sva je uzbuđena oko tih oraha. I sva vesela ide ih s guštom probati i onda faca ovakvai tužno veli "stvarno ne mogu, probala sam, ali stvarno nisu fini..." Isto je bilo za cherry rajčice koje je sadila i zalijevala s bakom. Bila je u komi kad je skužila da su joj te rajčice zapravo odvratne i da ih ne može ni okusiti.
Ali su zato mljeveni orasi pomiješani s naribanom jabukom dobri, a juha od paradajza je super.
Ne znači da je manje zdravo ako nije samo bačeno u lonac i skuhano. Ovak djeca ostanu gladna a čistačice u kantama nose doma hranu svinjama.
Da, začine i ja koristim, naravno. Peršin, maslinovo, češnjak, sol, papar, šaka sitno sjeckanog dimljenog špeka, paradajz, origano, crvena paprika... sve za ukusan obrok
moj mladji mali je krenuo u jaslice. sad vidim da su osim u vrticu i u jaslicama (kad je stariji bio nije bilo toga) uveli napolitanke, dodavanje secera u jogurt i naravno klasika, dodavanje kras ekspressa na griz...........
i kome god to spomenem svima je to normalno. kad sam u vrticu rekla tetama da mu ja kuci necu staviti secer u jogurt i da on radi toga vise nece jesti jogurt, gledale su me ko da nisam normalna. pa zasto mu ne date secera???
Ne podnose sva djeca to kratko kuhanje. Moju kćer i danas boli trbuh ako povrće nije dobro skuhano i prva voda bačena. Zato joj pašu raskuhana menzasta variva. Meni fali svježijeg okusa, ali u jaslicama vjerojatno ima još djece koja ne mogu probaviti brokulu na pari ili sirovo zelje.nedavno sam bila sa svojih par prijateljica i pricalo se o kuhinji. onda me jedna pitala a sta ti kuhas. ja sam na kraju rekla pa nista. jer ono sto su one opisivale je za mene bilo kuhanje, a ja uglavnom pripremam obroke ovako na leso kao sto se tu spominje. moji klinci to tako vole, a meni je najjednostavnije.
odasla sam na slavonskoj kuhinji, rado je i danas pojedem, ali vecina povrca kratko obradjena (kuhanje leso, lagano pirjanje i sl) meni ne zvuce kao da ozbiljno kuham
jer za nedjeljni rucak ja sam imala osjecaj da moja majka a i bake su provele cijeli dan u kuhinji.
pa vjerojatno zato što se neki odnose kao prosvjetitelji koji će, eto, mene uvjeriti kako je neka hrana neukusna.
a nije.
nemam ni ja baš tako malo godina i ne družim se baš sa malim brojem ljudi odsvakud.
i zato mi je drago kada seni tamo dolje napiše kako njezina kći za snack u školu nosi listove kupusa.
jer i moji to obožavaju.
ali isto tako vidim da ih ima jako puno koji se čude da se koraba može jesti kao voćka.
dakle, problem je u iskustvu.
i navikama.
Nije stvar samo u navikama i iskustvu, nego i u ukusu.
Mi smo veliki gurmani, hranimo se kvalitetno i zdravo, volim kuhati (i kad mi se kuha) i, iskreno, ne pada mi napamet jesti poriluk na lešo s maslinovim uljem. Niti želim da moje dijete to jede.
I ne slažem se uopće s tim da se kuhanjem uništava izvorni okus namirnice. Baš je ljepota i umijeće kuhanja zadržati osnovne okuse, ali i ukomponirati u zanimljivu cjelinu.
Ovo potpisujem u potpunosti. I velika je razlika u ukusu. Možda je sirova koraba nekom jako ukusna, ali mislim da većini ljudi nije.
I kod djece su jednake razlike - nekima je sirovo povrće ukusno nekima je odvratno. I nije to stvar samo navike, ne znam kako kod djeteta promijeniti osjetilo okusa, valjda je i nasljedno. Meni većina sirovog povrća nije ukusna, ali jedem jer znam da se mora jer je zdravo. Da se ravnam po okusu, jela bih pizze i ćevape svaki dan. Cure pogotovo starija vole uglavnom isto što i ja, iako to ne kuham. Ono što baš volim, jedu. Ono što jedem jer je zdravo, ne vole i ne jedu dobrovoljno, ali moraju bar malo pojesti. Ne vjerujem da bi ih do jedenja sirove korabe mogla dovesti drukčije nego slamanjem (valjda dugotrajnim izgladnjivanjem) i prisilom. A netko to jede od početka dohrane i baš mu je fino.
Moja sestra može pojesti staklenku maslina, a ja ne mogu zagristi maslinu da si ne isperem usta poslije. Tak da nije stvar samo u prehrambenim navikama u obitelji.
Debeli potpis!
Moj mlađi sin (i moj tata) jedu korabu kao jabuku. Stariji tako jede mrkvu, a jedu i kocenje zelja, pogotovo kiselog. ALI ne mogu reći da se time pretežno hranimo. Mislim da bi umrli od gladi na kocenju i korabama.
I dalje ne vidim zašto bi razgovarala na takav način. Prosvjetitelji? Pa draga apri, ako se itko trudi prosvijetliti okolinu, to si ti. I čini se da ne možeš podnijeti drugačije mišljenje.
Do prije nekoliko godina inzistirali bismo na žitaricama i mahunarkama. Sad cijela jedna masa forumaša na topiku o lchf prehrani otkriva kako im je puno bolje bez toga, i kako takvu hranu zapravo treba izbjegavati.
Prehrana u ustanovama treba bit, uz nekoliko čvrstih smjernica (raznolikost, bez junka, bez industrijskih dodataka) umjetnost mogućeg. balansiranje između želje da obrok bude kvalitetan i da djeca nešto pojedu. To je moje mišljenje i ono nije ni usprkos tebi ni zbog tebe i zapravo s tobom nema nikakve veze.
Slazem se .
Tako je. Ne znam kako smo došli od izbacivanja junka iz vrtića do toga da je ideal prehrane žvakanje sirovog povrća i poriluk na lešo. Jer meni nije.
to ste vi zaključili.
iako vam se uporno govori kako na svim sastancima pokušavamo progurati "mainstream" hranu
ali, budući da vam je lakše "ad hominem"...
ja nemam ništa protiv.
nas je vrtic koma s jelovnikom pa citam ovdje kako bi se malo pripremila za sastanak sa odgovornom osobom koja sastavlja jelovnik
ponekad je super al ponekad- pod OBAVEZNO je jednom tjedno nameniju hrenovka, jaslicarima dva puta!!
Pa molim prijedloge dorucka, zdravog dorucka
apri, ja sam mislila da razgovaramo o vrtićkim jelovnicima, kad si ti ubacila gore citirani post, koji je optužujući, prejudicirajući, nepristojan, i grupira forumaše koji normalno razgovaraju u neke "mi" koji nešto hoće "tebi" i dapače, tvojoj djeci.
Ako nećeš ad hominem, a onda nemoj.
Uostalom, ja osobno nemam pojma o vašim sastancima ni što na njima gurate, nego sam se uključila u diskusiju koja je bila normalna do tvog ad hominem posta.
ok
idemo stati
topik sam pokrenula s namjerom da saznamo kakvo je stanje na terenu
da im pokažemo da nisu zaživjele smjernice sa preporukama zdrave prehrane i da su krafne, bureci, voćni jogurti, margarini, linolade, lisnata tijesta... još uvijek dio naših (vrtićkih i školskih) jelovnika
to smo i ostvarili
dali smo GU i HZJZ na uvid
u GU su se složili da trebamo promjene i čak nam nudili da osnujemo povjerenstvo
za sada nemamo kapaciteta, ali javile su se neke buduće članice koje bi to gurale
jako se ispričavam ako je netko pomislio da guram svoje osobne stavove, jer to naprosto nije istina
ali sam se osjetila prozvanom da zaštitim djecu jedne grupe roditelja, kao što netko na ovome topiku štiti grupu sebi sličnih
to je moja zadnja
hvala svima koje ste mi poslale jelovnike; skupile smo ih preko stotinu i uvjerile se koliko je potrebno ovo što radimo
Ja se neću ubacivati u raspravu o nečijem jelovniku doma, samo ću pitati što je to prosječna zdrava hrana, ono što smo naučili, što jedemo, ko je to odredio, što je fino, jestivo, što nije? (ne što je zdrava hrana po piramidi prehrane, jer to znamo, nego što je uobičajeno zdravo, dovoljno zdravo, domaće hrvatski zdravo ili što je to kompromis, meni se čini da tu kompromisa baš i nema). Ako su to tradicionalne kombinacije meso+složeni uh
Ja mislim da ne jedem osobito, ali to je dugogodišnja navika koje se teško osloboditi, djeca su mala i imaju šansu uživat u jelima svih kuhinja, svakojakim začinima, hrani koja ih drži fit i nakon koje mogu trčati, igrati se i mislit, a ne prenošenju naših poluzdravih navika. Bilo bi dobro kad bi im pružili tu priliku. Ja ne uspijevam vidjeti ništa loše u tome da se odmaknemo od svojih navika i djeci pružimo neke nove.
Da je barem prošla generacija ostala na navikama pretprošle, preskočili bi ovaj proces :hehehe
Sretno!
Moja djeca će u vrtić u kojemu se za doručak jede:
1.dan čokolino
2.dan čokoladni namaz
3. dan pašteta
4.dan čokoladne kuglice
5. dan od muke nisam ni gledala
Moji od svega navedenog ne jedu gotovo ništa (stariji jaaako rijetko za večeru pojede kuglice) komentiram teti a ona će na to: pa sva djeca to jedino i jedu! Ja rekoh ne kuhate im žgance ili svježi sir ili rižu na mlijeko, neeee mi to ne radimo ali ponosno je rekla da ne jedu hrenovke hihi
Nažalost nemam drugog izbora što se čuvanja ili vrtića tiče ali se i dalje šokiram da se djeca NA SELU ovako hrane...
Možda mi je bolja opcija da ujutro prije nego idu u vrtić doma doručkuju...ma nisam zgrožena već jako žalosna
večina djece i jede ujutro ( čak sam i ja svojeg hranila kad sam radila od 7)
možda da pitaš dal može bar dobiti kruh i pekmez
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom