Nisam uspjela...tada...
Evo me, sada sam već 4.dan bez cigarete...nakon točno 20 godina pušačkog staža mislim da je vrijeme da stvarno kažem "that`s all falks!"...
Razlika je u tome što sada, prvi put osim u trudnoći, ne koristim nikakva zamjenska nikotinska pomagala...samo žvačem Orbit ko luda.
Na momente me lovi takva tjeskoba, ali prođe za par minuta. Najgore je što sam užasno plačljiva i razdražljiva.
Pitam se hoće li ta tuga i ta neka sjeta ikada proći ili ću zauvijek ostati povampireno neurotično čudovište?
pročitala sam sve moguće brošure i tekstove na tu temu...piše da bude prošlo, ja nekako ne vidim kraja tome...ali, u ovoj fazi u kojoj sam ja pitam se ima li to prestajanje ikakvog smisla ukoliko ću ostatak svog života biti ovako isfrustrirana?