Hahaha mayato! Koje identicne misli ko kod mene kad sam prvi puta prestala pusiti! Jadna ja, cigareta je moja strast, bez nje nemam svoj identitet, kako cu piti kavu, sta cu nakon rucka, cijeli zivot cu biti isfrustrirana...
Naravno, s takvim stavom nisam prestala pusit...

A onda sam jedan dan odlucila upravo ovo sto Zuska piše, tocno sam taj stav imala, bilo je tesko ali sam bila sretna, imala cvrstu volju i napokon sam shvatila da sam bila rob cigarete a ne da sam uzivala u njoj.. Moja mama je meni bila primjer: "cigareta je losa, nikad nemoj pusiti" .. A izgovarala je to sa cigaretom u ruci.. Obecala sam sama sebi da cu svojoj djeci ja biti bolji primjer.

Evo me, nakon godinu i pol, ne smrdim, moj stan ne smrdi, sjetim se cigarete ali se nasmijem i sretna sam jer shvacam koliko sam bila bedasta kad sam mislila da me cigareta cini sretnom..
Saljem puno podrske!