Zuska ti je sve rekla - ključna je promjena stava - ovim pristupom odricanja, žrtve, brojanjem dana - nećeš daleko dogurati. Nećeš biti frustrirana i nervozna dugo, dapače, upravo suprotno, nervoza je ono što prati pušače kad nemaju cigarete pri ruci i dok se rastaju s njom. kad prestane, znati ćeš da si uspjela. sjećam se kako sam mrzila taj osjećaj bespomoćnosti i nemogućnosti da se, iako svjesna da je to smrdljivo i nezdravo, pozdravim s tom navikom. sada se više ne mogu zamisliti s cigaretom. prestala sam pušiti 2000. godine, nakon što sam vidjela prvi plus na testu trudnoće. prvo što sam učinila je zapalila cigaretu, popušila je do kraja i rekla - to bi bilo to, sad se rastajemo, trudna sam i moje zdravlje nije više samo moj problem, već i mog djeteta. bilo je posve jednostavno, kao da nikad nisam pušila, nikakve želje...ma ništa, i dan danas se čudim kako sam s lakoćom prestala. kao da se sve u mom tijelu naštimalo da mi pomogne u toj odluci. i ranije sam imala pokušaja prestanka, najduži prethodni bio je čak 10 mjeseci, i opet sam se bila vratila. ovo s trudnoćom je bilo konačno, a to sam onda već znala. zapravo sam odluku o tome bila davno prije donjela, gledajući scenu na TV kada se žena koja umire od raka pluća rastaje sa svojom djecom, tada je meni u glavi kliknulo - nećeš svjesno ugrožavati svoje zdravlje kada budeš majka, nikad nećeš biti majka-pušačica. to ne znači da sam dosljedna u čuvanju zdravlja, sada ga ugrožavam debljinom, očito mi treba neka scena gdje majka umire jer je previše debela...uh.
mayato, sretno! nagradi sebe i svoju obitelj preobrazbom u nepušačicu.
 |
|||
Odgovori s citatom
Riječanka prvotno napisa
