Jučer ja sjedim za stolom, Nina stoji pored kauča a duda odmah pored nje na kauču, samo treba pružit ruku da ju uzme.
I sad počne: Di je dudaaa?
Ja: tu ti je pored tebe, uzmi ju ljubavi.
Pogleda u dudu i kaže: Daj mi duduuuuu!!!
Ja: uzmi ju sama ljubavi!
Ona: daj duduuuuu!
I tu već počinju suze!
Ja: Samo pruži ruku i uzmi ju!
Ona kroz plač: daj mi duuuduuuu....!!!!
Ja već sva u čudu ne mogu vjerovati :shock: al neću popustiti pa joj smireno kažem: Ljubice duda je odmah pored tebe, pomakni ruku i uzmi ju!
Ona kroz takav plač da ja opet ne mogu vjerovati: Mamaaaa daj mi duuduuuuu!!! I počinje bacanje po podu: i daj duduuuu!!!
Suze šikljaju po svuda i ja sam se naravno digla i dala joj dudu.
Teta u vrtiću kaže da je počela i u vrtiću tako.
Nina:Teta daj čaja!
Teta: Evo samo da presvučem Mateu pa ću ti dat.
Nina: Daj čajaaaaaaa!!!!
I tu naravno počinje bacanje i plač!
Da li imate i vi takvih situacija, jel to uobičajeno, razmaženost il nešto treće? Daj te mi savjet kako se postavit u takvoj situaciji?
Da li joj popustit odmah u početku ili bit uporan pa gledat njene suze?
Upomoć!