tko treba odgajati djecu, skola ili obitelj?

[stray_cat]

citam po novinama sto se dogadja po hr skolama i kako djeca osim sto zlostalvjaju djecu sa podjednakim zarom potpomognuti roditeljima napadaju i profesore

ne cini li vam se da sustav treba sankcionirati takvo ponasanje

u nl ako se roditelj sjuri u skolu i pocne maltretirati nastavnike dijete je momentalno izbaceno iz skole, isto je sa djecom, bez obzira na uzrast. ukoliko tresne nastavnika dijete je momentalno udaljeno iz skole

http://www.jutarnji.hr/-dala-sam-5-d...ti---/1082356/

u sto ce se po vama pretovoriti hr skolstvo i kakvi ce ljudi ispasti ti nasilnici kad vec kao tako mali rade ovave gadosti

da li se jos uvijek sjecate luke ritza i kako su ga rekreacije radi razbili vrsnjaci pa je od toga umro?

[Cubana]

http://nastavnici.org/

[stanam]

a šta ćeš kad su djeci dali preveć prava. dolazi dijete u polikliniku za zaštitu djece prijavit roditelje jer mu ne žele kupit novi mobitel - ma daj! roditelji imaju vezane ruke a kamoli nastavnici. ne znam di će to sve završit.

[Cubana]

a šta ćeš kad su djeci dali preveć prava. dolazi dijete u polikliniku za zaštitu djece prijavit roditelje jer mu ne žele kupit novi mobitel - ma daj! roditelji imaju vezane ruke a kamoli nastavnici. ne znam di će to sve završit.

Ovo nije "previše prava djetetu". To je primjer neodgoja.

[AdioMare]

tako je. istog onog neodgoja kao kada profesor zamoli učenika da pokupi smeće oko svoje klupe, a on veli da nije bacio on i ima čistačica.
ovo s novim mobitelima mi već na uši izlazi, to je valjda glavni primjer za imanje-neimanje-dokazivanje.

[cvijeta73]

tako je. istog onog neodgoja kao kada profesor zamoli učenika da pokupi smeće oko svoje klupe, a on veli da nije bacio on i ima čistačica.
ovo s novim mobitelima mi već na uši izlazi, to je valjda glavni primjer za imanje-neimanje-dokazivanje.

x

a na uši mi izlaze i vezane ruke. i roditelja i nastavnika. ok, kad se radi o sasvim ekstremnim primjerima. ali prečesto se taj argument poteže.

[ina33]

... ne znam... danas mi je živ primjer one teme oko Psyja i reakcije roditeljske (barem emotivne).

[Deaedi]

Vjerojatno se dosta toga promijenilo od vremena mog školovanja, jer se ja sjećam samo kako su se nastavnici "iživljavali" na nama učenicima i nekorektno ocjenjivali, a nitko im nije mogao ništa. Npr. još me boli zaključena 2 iz Logike jer me profesorica nije voljela, a sve ostalo sam imala 5. I nitko joj nije mogao/htio ništa, a radi nje se nisam mogla upisati na željeni Faks. I nikome ništa, a ta njena ocjena mi je de facto usmjerila daljnje obrazovanje, struku, karijeru, a i sam način života. I zato, jer sam imala još nekih loših iskustva a nepravednim ocjenjivanjem, nekako ne mogu generalno stati na stranu nastavnika i dati im podršku.

A djecu trebaju prvenstveno odgajati roditelji, ali i škola, koja je odgojno -obrazovna ustanova. Kako nije lako roditeljima odgajati djecu, nije ni nastavnicima, naravno. Roditelji imaju obvezu da odgajaju djecu samim time što su se odlučili postati roditelji, a nastavnici time što su odabarli taj posao i njega primaju plaću. Kako ne možeš u roditeljstvu odvojiti/odbarati da budeš roditelj samo u "dobrim" stvarima roditeljstva, tako ni nastavnik ne može odlučiti da samo obrazuje, ali da ne odgaja. To dolazi u paketu.

[klokanica1506]

Na naslov bi odgovorila da u odgoju trebamo sudjelovati svi, s posebnim naglaskom na obitelj, obitelj je temelj podizanja djeteta i ima najveći utjecaj u odnosu dijete-institucija (škola).
Što se tiče "previše prava djetetu" - složila bi se da mogu nastati veliki problemi kada se radi o "neodgojenom" djetetu koje ih zna "dobro" iskoristiti.
Još bi nadodala da skidam kapu prosvjetnim radnicima, i voljela bi da postanemo svijesniji kako je znanje i školovanje stup današnjeg (i nekidašnjeg) društva i da školstvo zaista pokreće zajednicu kako na lokalnoj, tako i globalnoj razini.
Da se razumijemo, ne radim u prosvjeti i nebi radila u prosvjeti ni za tri puta veću plaću od ove što imam, ali je istinski poštujem i podržavam.

[Jole&Titi]

Obitelj bi trebala biti ta koja ce dijete odgojit i pripremit za skolu. A nastavnici bi trebali imat vece ovlasti i automatski delikvente izdvojit iz skole. Cijeli skolski sistem je problematican i nastavnici nemaju od nikog podrsku

[puntica]

Obitelj bi trebala biti ta koja ce dijete odgojit i pripremit za skolu. A nastavnici bi trebali imat vece ovlasti i automatski delikvente izdvojit iz skole. Cijeli skolski sistem je problematican i nastavnici nemaju od nikog podrsku

upravo tako i ja mislim

i, da dodam, kada dijete krene u školu - kasno je za odgajanja, šta je tu je. Ako dijete nije dobilo kućni odgoj u prvih par godina, neće ga nikad ni dobit. Može ga se samo sankcionirati i držati pod kontrolom (koliko toliko - metoda mrkve i batine i to) ali ga se ne može više 'popraviti' - nažalost.
Neke temeljne vrijednosti se usađuju od prvih dana, a ne od prvih 'školskih' dana

[suncokret]

bez suradnje nema ničeg, a suradnja na relaciji roditelji-škola je poprilično loša.
ponekad mi se čini da roditelji nemaju baš nimalo povjerenja u ljude koji s njihovom djecom provode pola dana, vrlo često pred djecom ružno govore o učiteljima i školi općenito, a istodobno od učitelja očekuju i da odgaja i nauči nečemu tu djecu.
u zadnje vrijeme roditelji zovu ravnateljicu i prijete inspekcijama i novinarima ako ukoriš dijete, ako dobije lošu ocjenu i za još hrpu bedastoća.
a ne pada im na pamet pitati kćer ili sina što su radili pa da je trebalo na njih vikati, ili što imaju za zadaću i jesu li ju napisali...
ima li loših učitelja? naravno da ima, ali roditelji su sasvim izgubili kompas-čast iznimkama.

[anjica]

Kako je jedan stari prof govorio u mojoj skoli:"roditelji cesce posjecuju polje i pregledavaju urod nego sto dolaze na informacije u skolu"

[larmama]

Odgajati ih trebaju svi. Moja je isla u vrtic 6 godina i svaki dan bi tamo provela 9 sati tako da nema dileme da smo ju zajednicki odgajali. Isto tako se nastavlja u skoli. To treba biti zajednicki rad. U obitelji se srece s jednim situacijama, u vrticu, skoli s nekim drugim s kojima se u obitelji ne mogu sresti.

[cvijeta73]

i, da dodam, kada dijete krene u školu - kasno je za odgajanja, šta je tu je. Ako dijete nije dobilo kućni odgoj u prvih par godina, neće ga nikad ni dobit. Može ga se samo sankcionirati i držati pod kontrolom (koliko toliko - metoda mrkve i batine i to) ali ga se ne može više 'popraviti' - nažalost.
Neke temeljne vrijednosti se usađuju od prvih dana, a ne od prvih 'školskih' dana

s ovime se apsolutno ne slažem. govorimo o djeci. maloj djeci, šestogodišnjacima. kako može biti kasno za odgajanja? i, škole su, nemojmo zaboraviti, ODGOJNO obrazovne institucije. dakle, itekako odgajaju našu djecu. ako su u cjelodnevnom boravku, pol dana provode u školi. kao i vrtići. itekako ih odgajaju.

[cvijeta73]

Odgajati ih trebaju svi. Moja je isla u vrtic 6 godina i svaki dan bi tamo provela 9 sati tako da nema dileme da smo ju zajednicki odgajali. Isto tako se nastavlja u skoli. To treba biti zajednicki rad. U obitelji se srece s jednim situacijama, u vrticu, skoli s nekim drugim s kojima se u obitelji ne mogu sresti.

x
puntica me uzrujala pa nisam došla do larmame.

[Forka]

s ovime se apsolutno ne slažem. govorimo o djeci. maloj djeci, šestogodišnjacima. kako može biti kasno za odgajanja? i, škole su, nemojmo zaboraviti, ODGOJNO obrazovne institucije. dakle, itekako odgajaju našu djecu. ako su u cjelodnevnom boravku, pol dana provode u školi. kao i vrtići. itekako ih odgajaju.

cvijeto, ti k'o da si moja glasnogovornica :D
moram reći da se s tobom (opet) u potpunosti slažem...
iako mislim da puntica nije ništa loše mislila, imaj na umu da ona ima još posve malu djecu...

e, sad, na pitanje 'tko treba odgajati djecu: škola ili obitelj?' odgovorila bih 'i jedni i drugi'

iako često ističem važnost tzv. 'kućnog odgoja', koji je po meni temelj i početak bilo koje vrste 'odgoja', ne smijemo zanemariti ni školu u kojoj djeca provode baš puno vremena, a niti društvo, prijatelje, sredinu u kojoj se dijete kreće, naročito u višim razredima osnovne škole, kada se klinci polako počinju izgrađivati kao osobe, propitivati svoje ja i pronalaziti svoje 'mjesto pod suncem'.

tako da odgoj djeteta zapravo vidim kao sinergiju različitih 'impact' faktora i samo ako svi oni djeluju u kakvom-takvom balansu dijete će izrasti u zrelu, odgovornu i emocionalno stabilnu osobu koja će se moći nositi 'sa svijetom'...

[XENA]

Roditelji su ti koji pružaju primjer i odgajaju dijete, bitno je ono što nosi od doma jer teško će jedna škola odgojiti ne odgojeno dijete i obratno.
Sigurno je da vrtić i škola imaju neki utjecaj na dijete ali presudno je ono što dijete nosi od doma.
Stoji i izjava da su mnogi roditelji izgubili kompas, djecu danas priznajemo kao ravnopravne osobe ali neki idu malo u krajnost pa ih zaborave usmjeravati, postaviti granice, jer dijete zna što želi ali to ne mora automatski biti i dobro za njega, tu treba uskočiti roditeljstvo i disciplina a kada to zakaže eto muke i roditeljima i profesorima i dijetetu

[Smajlich]

Sve potječe iz obitelji, tu je temelj...a kasnije...odgaja i škola i ulica i prijatelji...ali obitelj je obitelj-čvrsto uporište. Barem bi tako moralo biti. Ali ne mogu pratiti ovu temu jer se, s obzirom da radim u šk., pa jaaako dobro poznajem situaciju, jako uzrujam nekim razmišljanjima...

[leonisa]

forka

[bodo]

bez suradnje nema ničeg, a suradnja na relaciji roditelji-škola je poprilično loša.
ponekad mi se čini da roditelji nemaju baš nimalo povjerenja u ljude koji s njihovom djecom provode pola dana, vrlo često pred djecom ružno govore o učiteljima i školi općenito, a istodobno od učitelja očekuju i da odgaja i nauči nečemu tu djecu.
u zadnje vrijeme roditelji zovu ravnateljicu i prijete inspekcijama i novinarima ako ukoriš dijete, ako dobije lošu ocjenu i za još hrpu bedastoća.
a ne pada im na pamet pitati kćer ili sina što su radili pa da je trebalo na njih vikati, ili što imaju za zadaću i jesu li ju napisali...
ima li loših učitelja? naravno da ima, ali roditelji su sasvim izgubili kompas-čast iznimkama.

X na ovo.

Odgoj započinje u obitelji i obitelj i odnosi unutar nje su temelji na koji učitelji nadograđuju dijete.Nažalost jako puno je roditelja koji smatraju da su polaskom djeteta u školu oslobođeni te obaveze.Ono tipa, ja puno radim, dijete ide u školu i neka ga tamo odgajaju.

[puntica]

x
puntica me uzrujala pa nisam došla do larmame.

ma daj

nisam ja mislila da škola NE mora odgajati djecu (možda sam se samo krivo izrazila)

htjela sam samo reći da je kućni odgoj najvažniji, da su roditelji u prvih par godina ključni da ključniji ne mogu biti. ako ti od malena svoje dijete učiš da je ok mlatit drugu djecu ili pljuvat im u lice (ili to samo toleriraš) nema te škole ili nastavnika koje će djetetu objasniti da to nije ok, ako ono ZNA da je to ok, oduvijek, jer je to naučio od svojih roditelja (koji su ipak najveći autoritet)
Zato sam i rekla, u školi možeš djecu odgajati (ili sudjelovati u njihovom odgajanju) tako da nagrađuješ dobra a kazniš loša ponašanja, ali ne možeš u školi nikoga 'preodgojiti', ako nema kućnog odgoja neće ga nikad nikad ni dobiti

i, da, forka, moja djeca su mala. ali ova starija ide već godinama u vrtić, i vrtić sudjeluje u njenom 'odgoju'. I puno stvari rade baš onako kako NE treba, nekad se baš uzrujam kad vidim što im pričaju. Ali, opet, smirim se vrlo brzo, jer vidim da to do nje baš i ne dopire (bar ne skroz) jer je doma naučena drugačije, i znam da vrtić može utjecati samo u manjoj mjeri, ali da u najvećoj mjeri utječemo, mi, roditelji.

[Jole&Titi]

Ako roditelji ne mogu odgojiti jedno dijete kako ce jedna uciteljica odgojit 25 djece. Ucitelji samo pomazu u odgoju a roditelji odgajaju

[cvijeta73]

puntice, naravno da su roditelji najbitniji.
i, naravno, da do tvoje djece ne dopiru ti njihovi krivi potezi.
al, eto, nemaju svi sreću imati mamu punticu.
mene jako uzruja ova podjela, ova mantra koja se stalno ponavlja. ne možemo mi ništa, ruke su nam vezane. naravno da ima ekstremnih slučajeva djece kad učitelji ne mogu ništa i ruke su im vezane. ali to su ekstremni slučajevi. a taj argument se poteže i kod puno benignijih. potezao se i u razredu j, gdje su sva djeca nekakav prosjek. jedan se potuče, drugi opsuje, trećemu padne na pamet nekakva pi*darija. kao i roditelji.
znam da je najlakše učiteljima s djecom od puntice, al ima i onih koji kroz tko zna šta prolaze, pa opet onih koji ne znaju, koji nemaju vremena, kojima se neda ,koji imaju previše novaca, koji nemaju novaca...svakakvih situacija ima.
u razredu treba vladati sustav vrijednosti razreda.
u mojoj kući, a kuća mi je uvijek puna djece, vlada moj sustav vrijednosti. i nema majci. teže je, da, najlakše reći ma baš me briga, nek psuje ko kočijaš, nije moje dijete. al tih sat vremena dok si u mojoj kući nećeš psovati ko kočijaš. nećeš se ponašati ko idiot. ne mogu ti ući doma u kuću, ne mogu ti promijeniti roditelje, ma ne kažem da mogu i tebe promijeniti niti mi je to cilj. to jest posao obitelji. ali djelić po djelić...
ne znam, mene baš boli kad vidim, a viđam to stalno, kako većinu njih nije briga za djecu. a kako kaže forka, djeca, u to sam sigurna, od svih pomalo uče. sto puta sam to napisala, kad vidiš dijete koje u parku razbija lampu, obrati mu se. najčešća reakcija je - kakvi su to roditelji kad su odgojili dijete koje razbija lampu. ne govorim o klipanima od 18 godina, kad se više niti ne usudiš reagirati. nego o mulcu kojega hormoni počnu pucati.
i na ovom forumu je prisutan stav, strah od razgovora s djecom. djecu se mora tretirati kao "ravnopravne" nama, kao osobe.
opet ću onaj primjer prodavačice u dućanu spomenuti.
koja je potjerala mog sina i frenda iz dućana jer su došli s 30 kn i htjeli kupiti njih dva 30 ledenih štapića, svaki po kn. a mogla im je mrtvo hladno prodati, nek se prežderu tog s*anja. i ne riskirati eventualne roditelje koji će joj doći na vrata i hebati majku što njihovo dijete, s novcima, tjera iz dućana.
hebe joj se.
ali - nije. rekla im je ajte vi djeco doma s tih 30 kn, svako može jedan i gotovo. i više im na pamet nije pala ta ideja. ne prolazi. to je sitnica, al meni jako vrijedna sitnica. pruža mi sigurnost. da kad netko vidi moga j u parku s 13 godina kako puši, da neće u sebi misliti majko moja kakve taj mali ima roditelje, nego će mu opsovati sve po spiku ako treba.
još jedan primjer. j, koji ima sve 5, dobio 3 iz hrvatskog jer nije ni pogledao. i došao doma sav jadan, ne zbog trojke nego da mu je učiteljica takvu ćitabu održala, da što je njoj, da tri je DOBAR da zašto on ne može dobiti trojku, da šta ona ima njemu držati predike, da nije mu ona mama.
i ona je isto riskirala mene gnjevnu da joj dođem na infomacije s tom spikom.
a ja planiram doći na informacije i zahvaliti joj do neba. jer joj je stalo. do suza me dirnula. bez pretjerivanja.
ponavljam, ne umanjujem muke učitelja s tom tlakom od roditelja koji se u sve petljaju.
ali medalja ima dvije strane.
raspisla se ja

[puntica]

puntice, naravno da su roditelji najbitniji.
i, naravno, da do tvoje djece ne dopiru ti njihovi krivi potezi.
al, eto, nemaju svi sreću imati mamu punticu.
mene jako uzruja ova podjela, ova mantra koja se stalno ponavlja. ne možemo mi ništa, ruke su nam vezane. naravno da ima ekstremnih slučajeva djece kad učitelji ne mogu ništa i ruke su im vezane. ali to su ekstremni slučajevi. a taj argument se poteže i kod puno benignijih. potezao se i u razredu j, gdje su sva djeca nekakav prosjek. jedan se potuče, drugi opsuje, trećemu padne na pamet nekakva pi*darija. kao i roditelji.
znam da je najlakše učiteljima s djecom od puntice, al ima i onih koji kroz tko zna šta prolaze, pa opet onih koji ne znaju, koji nemaju vremena, kojima se neda ,koji imaju previše novaca, koji nemaju novaca...svakakvih situacija ima.
u razredu treba vladati sustav vrijednosti razreda.
u mojoj kući, a kuća mi je uvijek puna djece, vlada moj sustav vrijednosti. i nema majci. teže je, da, najlakše reći ma baš me briga, nek psuje ko kočijaš, nije moje dijete. al tih sat vremena dok si u mojoj kući nećeš psovati ko kočijaš. nećeš se ponašati ko idiot. ne mogu ti ući doma u kuću, ne mogu ti promijeniti roditelje, ma ne kažem da mogu i tebe promijeniti niti mi je to cilj. to jest posao obitelji. ali djelić po djelić...
ne znam, mene baš boli kad vidim, a viđam to stalno, kako većinu njih nije briga za djecu. a kako kaže forka, djeca, u to sam sigurna, od svih pomalo uče. sto puta sam to napisala, kad vidiš dijete koje u parku razbija lampu, obrati mu se. najčešća reakcija je - kakvi su to roditelji kad su odgojili dijete koje razbija lampu. ne govorim o klipanima od 18 godina, kad se više niti ne usudiš reagirati. nego o mulcu kojega hormoni počnu pucati.
i na ovom forumu je prisutan stav, strah od razgovora s djecom. djecu se mora tretirati kao "ravnopravne" nama, kao osobe.
opet ću onaj primjer prodavačice u dućanu spomenuti.
koja je potjerala mog sina i frenda iz dućana jer su došli s 30 kn i htjeli kupiti njih dva 30 ledenih štapića, svaki po kn. a mogla im je mrtvo hladno prodati, nek se prežderu tog s*anja. i ne riskirati eventualne roditelje koji će joj doći na vrata i hebati majku što njihovo dijete, s novcima, tjera iz dućana.
hebe joj se.
ali - nije. rekla im je ajte vi djeco doma s tih 30 kn, svako može jedan i gotovo. i više im na pamet nije pala ta ideja. ne prolazi. to je sitnica, al meni jako vrijedna sitnica. pruža mi sigurnost. da kad netko vidi moga j u parku s 13 godina kako puši, da neće u sebi misliti majko moja kakve taj mali ima roditelje, nego će mu opsovati sve po spiku ako treba.
još jedan primjer. j, koji ima sve 5, dobio 3 iz hrvatskog jer nije ni pogledao. i došao doma sav jadan, ne zbog trojke nego da mu je učiteljica takvu ćitabu održala, da što je njoj, da tri je DOBAR da zašto on ne može dobiti trojku, da šta ona ima njemu držati predike, da nije mu ona mama.
i ona je isto riskirala mene gnjevnu da joj dođem na infomacije s tom spikom.
a ja planiram doći na informacije i zahvaliti joj do neba. jer joj je stalo. do suza me dirnula. bez pretjerivanja.
ponavljam, ne umanjujem muke učitelja s tom tlakom od roditelja koji se u sve petljaju.
ali medalja ima dvije strane.
raspisla se ja

bome si se raspisala

slažem se s tobom skroz na skroz
i upravo si rekla ono što ja pokušavam ali mi ne ide - naravno da smo svi mi roditelji, učitelji, i cijelo društvo odgovorni za odgajanje djece.
i istina da se svi moramo truditi, i jako si lijepe primjere navela
Ali, kao što i sama kažeš, trudiš se da tuđa djeca, kad su kod tebe, ne psuju i ne ponašaju se svakako, bar dok si ti za njih odgovorna. A svatko od njih kad dođe doma neka radi šta ga volja. Možda će netko nešto naučiti, možda neće, na to ne možeš utjecati. Teško da će dijete prestati psovati kad dođe doma, ako je to tamo uobičajena pojava. Ali neće psovati kad dođe dok tebe. I to je ok.
Isto je tako sa školom, bar mislim. Djeca će se tamo držati nekih ponašanja koja se od njih traže, a kad izađu iz škole - tko zna! Ili, neće ni tamo, jer znaju da ne moraju jer će ih njihovi roditelji u tome podržati - ali ne bih sad o ekstremnim slučajevima.
Tako da, u biti, škola može odgojno djelovati tako da djecu tjera da se ponašaju društveno prihvatljivo, ali teško da može više od toga, jer ipak, ono što dobiješ doma to te najviše određuje ko osobu. što ne znači da se škola ne bi trebala i dalje truditi...

i, ne, nemaju sva djeca sreću ili nesreću da im je mama punticaali, svaki roditelj daje svojoj djeci sve najbolje što može i zna. ponekad to nije dobro, a nisi ni svjesna toga, i možda tek shvatiš da nešto nije ok kad ti dijete krene u školu pa ti učiteljica kaže da nešto ne valja. i onda moraš malo preispitati sebe, stavit ponos sa strane i krenuti mijenjati sebe kako bi pomogla svome djetetu. nažalost, puno roditelja će i dalje misliti da su u pravu i da ne postoji nikakav problem koji se treba riješiti

[BigBlue]

citam po novinama sto se dogadja po hr skolama i kako djeca osim sto zlostalvjaju djecu sa podjednakim zarom potpomognuti roditeljima napadaju i profesore

ne cini li vam se da sustav treba sankcionirati takvo ponasanje?

Kako će sustav sankcionirati ovu djecu kad je sustav stvorio ovu djecu?! A taj sustav smo svi – roditelji, škola, društvo, država... Jedino sustavno učinjeno na području odgoja i obrazovanja posljednjih dvadeset godina je devalorizacija obrazovanja, znanja i kulture. Promoviramo materijalno društvo bez pokrića kad dvadeset godina pokorno gledamo kako se vezama i korupcijom dolazi do položaja, kako državu prodaju i kupuju sumnjivi likovi s još sumnjivijim novcem, ili čak bez njega. Predvođeni i državom i crkvom, da navedem samo dvije instance koje se samoprozivaju moralnom vertikalom (našeg) društva, šutke okrećemo glavu na loš, neučinkovit, ponekad(?!) i korumpirani administrativni, zdravstveni, pravosudni i obrazovni sustav. Ovih dana slušamo i gledamo kako jedna marginalna kvazi-znanstvenica gostuje po Hrvatskoj, kako joj gori od nje dodijeljuju medalje dok se s obje strane plota nadvikuju zapjenjene čunke. To je izgleda naš nivo i kulture i obrazovanja, i to je valjda uzrok što smo jednog Pasija Sahlberga doslovno otjerali iz Hrvatske. Zašto bi nama neka kreatura, koju cijeli svijet respektira po pitanju reforme obrazovanja, govorila da djecu naučimo misliti svojom glavom u državi gdje vrijednost nečijeg uspjeha ocjenjujemo tipom auta, brojem nekretnina ili etiketama na odjeći, dok se istodobno podrazumijeva da taj uspjeh nije rezultat rada, jer radom se ionako nitko nije obogatio, zar ne?


To je sustav koji odgaja i obrazuje djecu i čemu onda čuđenje na onakve ispade; mene osobno čudi da ih nema puno više. Vjerujem da je to odraz i rezultat truda, rada i kućnog odgoja roditelja koji ipak znaju (za) bolje i pamte nešto drugačije djetinjstvo i drugačiji sustav vrijednosti. Međutim za koju godinu "ratna generacija" postaje roditeljima, a to su djeca koja su rasla u jednom besprizornom i besperspektivnom društvu, u kulturi gljiva koje kosi svaku glavicu koja se izdigla iznad mase. Upoznajte izgubljenu generaciju, a ako ništa korjenito ne promijenimo, uskoro ćemo imati još jednu, i još jednu.


I da se vratim na djecu-zlostavljače, sigurno treba reagirati na takvo ponašanje, pa čak i privremeno izdvojiti iz sredine (razreda) zbog ekscesa. Ali najlakše je reći da takvo dijete treba izbaciti iz škole, i šta onda? Mi nemamo kvalitetne mehanizme i institucije koji će "preuzeti" ovakvo dijete i pružiti mu potrebnu pomoć. A isključiti iz sustava obrazovanja i pomoći jednog adolescenta punog bijesa i ogorčenja i prepustiti ga ulici je recept za još jednog Adama Lanzu. Izgleda da nam jedino preostaje preuzeti odgovornost za stvari koje u našem društvu ne valjaju i početi ih mijenjati. Ali preuzimanje odgovornosti nije nešto što dobro prolazi kod nas. Puno je lakše reći ne tiče me se, nije moj posao ili nisam plaćen-a za to.

I nemojte mi zamjeriti što pišem ovako općenito; nekome su djeca velika ili mala, dok ih ja tek čekam, svjesna odgovornosti koja je pred menom da ih pripremim da budu pošteni i tolerantni ljudi, ali i svjesna da, ako se ne "borim" i za takvo društvo, sav moj trud u jednoj sekundi može postati ništavan.

[Svimbalo]

Ja se skroz slažem s punticom, u svemu. Cvijeta mi je nekako idelaistički nastrojena
Kako ne kužiš, cvijeto moja, da si ti jedna od.... koliko? koja će zbog tog predavanja zahvaliti učiteljici. Većina ne bi nikako reagirala, dio bi rekao svom djetetu "ma šta te briga", dio bi se zadovoljio time da opsuje onu koja se uopće usudila dati manju ocjenu od 5 njenom djetetu, jer je glupa krava, ali dio bi, nažalost, došao u školu i prijetio. Možda ne zbog trojke, ali zbog jedinice bi, svakako.

Ustvari, ja se uopće ne slažem s time da je škola odgojno-obrazovna ustanova. Nije, kako može to biti, kad joj je izbor sankcija vrlo ograničen? Zar vi ne odgajate svoju djecu tako da ih ponekad kažnjavate za neprihvatljivo ponašanje? A koje mogućnosti ima škola?

I da, moje dijete još ne ide u školu, ali mnoge moje poznanice/kolegice imaju djecu školske dobi, slušam njihove priče i diže mi se kosa na glavi. Ovo sve iz prvog pasusa nisam nabadala, svojim sam ušima slušala te komentare. Pa kako će onda učitelj, kojem je roditelj toliko srozao autoritet, moći ikoga odgojiti?
C'mon.

[sasa]

Kako će sustav sankcionirati ovu djecu kad je sustav stvorio ovu djecu?! A taj sustav smo svi – roditelji, škola, društvo, država... Jedino sustavno učinjeno na području odgoja i obrazovanja posljednjih dvadeset godina je devalorizacija obrazovanja, znanja i kulture. Promoviramo materijalno društvo bez pokrića kad dvadeset godina pokorno gledamo kako se vezama i korupcijom dolazi do položaja, kako državu prodaju i kupuju sumnjivi likovi s još sumnjivijim novcem, ili čak bez njega. Predvođeni i državom i crkvom, da navedem samo dvije instance koje se samoprozivaju moralnom vertikalom (našeg) društva, šutke okrećemo glavu na loš, neučinkovit, ponekad(?!) i korumpirani administrativni, zdravstveni, pravosudni i obrazovni sustav. Ovih dana slušamo i gledamo kako jedna marginalna kvazi-znanstvenica gostuje po Hrvatskoj, kako joj gori od nje dodijeljuju medalje dok se s obje strane plota nadvikuju zapjenjene čunke. To je izgleda naš nivo i kulture i obrazovanja, i to je valjda uzrok što smo jednog Pasija Sahlberga doslovno otjerali iz Hrvatske. Zašto bi nama neka kreatura, koju cijeli svijet respektira po pitanju reforme obrazovanja, govorila da djecu naučimo misliti svojom glavom u državi gdje vrijednost nečijeg uspjeha ocjenjujemo tipom auta, brojem nekretnina ili etiketama na odjeći, dok se istodobno podrazumijeva da taj uspjeh nije rezultat rada, jer radom se ionako nitko nije obogatio, zar ne?


To je sustav koji odgaja i obrazuje djecu i čemu onda čuđenje na onakve ispade; mene osobno čudi da ih nema puno više. Vjerujem da je to odraz i rezultat truda, rada i kućnog odgoja roditelja koji ipak znaju (za) bolje i pamte nešto drugačije djetinjstvo i drugačiji sustav vrijednosti. Međutim za koju godinu "ratna generacija" postaje roditeljima, a to su djeca koja su rasla u jednom besprizornom i besperspektivnom društvu, u kulturi gljiva koje kosi svaku glavicu koja se izdigla iznad mase. Upoznajte izgubljenu generaciju, a ako ništa korjenito ne promijenimo, uskoro ćemo imati još jednu, i još jednu.


I da se vratim na djecu-zlostavljače, sigurno treba reagirati na takvo ponašanje, pa čak i privremeno izdvojiti iz sredine (razreda) zbog ekscesa. Ali najlakše je reći da takvo dijete treba izbaciti iz škole, i šta onda? Mi nemamo kvalitetne mehanizme i institucije koji će "preuzeti" ovakvo dijete i pružiti mu potrebnu pomoć. A isključiti iz sustava obrazovanja i pomoći jednog adolescenta punog bijesa i ogorčenja i prepustiti ga ulici je recept za još jednog Adama Lanzu. Izgleda da nam jedino preostaje preuzeti odgovornost za stvari koje u našem društvu ne valjaju i početi ih mijenjati. Ali preuzimanje odgovornosti nije nešto što dobro prolazi kod nas. Puno je lakše reći ne tiče me se, nije moj posao ili nisam plaćen-a za to.

I nemojte mi zamjeriti što pišem ovako općenito; nekome su djeca velika ili mala, dok ih ja tek čekam, svjesna odgovornosti koja je pred menom da ih pripremim da budu pošteni i tolerantni ljudi, ali i svjesna da, ako se ne "borim" i za takvo društvo, sav moj trud u jednoj sekundi može postati ništavan.

Sto si mracna big blue. Dodje covjeku da pobjegne u sumu ko roza groza kad te cita. Od iduce jeseni imam dijete skolske dobi. I iako se slazem da se vecina posla obavlja od strane roditelja u prvim formativnim godinama ipak zelim vjerovati da vecina tih roditelja taj posao obavlja solidno...

[krumpiric]

nisam previše sigurna u presudnost roditeljskog odgoja, ali sam sigurna u prvih par godina kad se stvara moral, nada, intimnost, ljubav, sreća, poštenje....a ponašanje, ponašanje se čitav život može moderirati, ovisno o okolnostima

u školi (u institucijama su moja djeca, konkretno, veći dio dana nego sa mnom i to značajno, pogotovo jer je to dio dana kad im je pažnja i budnost puno veća) nije učiteljica jedini izvor utjecaja, to je zapravo društvo u malom, svi oni roditelji s kojima mi moramo surađivati na ovaj ili onaj način su tu u toj grupi djece, sav njihov utjecaj.
To me ne čini optimističnom (ne konkretno za moju djecu, nemam nikakve konkretne zamjerke na kolege iz razreda, grupe i njihove roditelje)...nego onako-po bigblueovski.

Kad već nije pala ona majanska da će nam se prioriteti okrenuti, da barem oni jedno na drugo djeluju tako. Nekad.

[cvijeta73]

svimbi, znam da se nikad nećemo složiti oko ove teme al ipak...
nisam ja ništa idealistična, vjeruj mi.

koja će zbog tog predavanja zahvaliti učiteljici. Većina ne bi nikako reagirala, dio bi rekao svom djetetu "ma šta te briga", dio bi se zadovoljio time da opsuje onu koja se uopće usudila dati manju ocjenu od 5 njenom djetetu, jer je glupa krava, ali dio bi, nažalost, došao u školu i prijetio. Možda ne zbog trojke, ali zbog jedinice bi, svakako.

ajmo realno. koji je to dio? kolko je to roditelja? koji se usude doći u školu i prijetiti učiteljici. u mom razredu - niti jedan. ovih ostalih vjerojatno ima, nemam pojma, koji ih doma zovu glupim kravama, koji tapšaju dijete i govore im ma šta te briga.
ali i do te djece će doprijeti, makar djelić, makar dio onoga što im je rekla kad im je uz ocjenu, održala i predavanje. kad oni vide, djeca, da joj je stalo. pustite roditelje, dok su djeca u školi nema roditelja. pred sobom imaš dijete. a ne roditelje. ima roditelja idiota, naravno da ima. ali ak ose unaprijed krene sa stavom - ma šta ja tu mogu, ma neću se petljati, ionako ima doma roditelje idiote, ma samo da završi tih mojih 45 minuta - a hebi ga onda. onda učenik dobije sliku - super, ok, to je taj sustav vrijednosti koji prolazi. ili, kojeg nema. nema doma, nema u školi...

i naravno da se država treba uhvatiti u koštac sa statusom učitelja i profesora, najprije preko plaća. najprije. da se najbolji studenti tuku za mjesta učitelja. da nije sve na entuzijazmu. i naravno da treba riješiti problem prijetnji učiteljima i problem ekstremnih, nasilnih učenika.
ovo već je idealistično, priznajem

[Matilda]

Djecu trebaju odgajati roditelji.

Škola je prvenstveno obrazovna ustanova, tek onda odgojna.

Svaki nastavni predmet ima i odgojne ciljeve.
Npr. odgojni ciljevi HJ su ljubav i njegovanje materinskoga jezika, lijepe riječi...

A to, hoće li on pokupiti svoju šalicu nakon užine ili neće, to ga ipak trebaju naučiti roditelji, s nekim usvojenim moralnim vrijednostima mora doći u školu, ne može se sve prepustiti učiteljima.
Iako, na žalost, učitelji često moraju raditi i ono što im nije u opisu posla.

[marta]

Iako, na žalost, učitelji često moraju raditi i ono što im nije u opisu posla.

Moraju i roditelji vrlo cesto raditi ono sto je u opisu posla ucitelja. Nazalost sustav je los, neprimjeren stoljecu u kojem zivimo, zaostao negdje u dobu industrijske revolucije. I onda svi skupa zajedno imamo problema.

[laura29]

upravo tako i ja mislim

i, da dodam, kada dijete krene u školu - kasno je za odgajanja, šta je tu je. Ako dijete nije dobilo kućni odgoj u prvih par godina, neće ga nikad ni dobit. Može ga se samo sankcionirati i držati pod kontrolom (koliko toliko - metoda mrkve i batine i to) ali ga se ne može više 'popraviti' - nažalost.
Neke temeljne vrijednosti se usađuju od prvih dana, a ne od prvih 'školskih' dana

Potpis.
Ako nema suradnje roditelja i skolei drustva, tesko se moze neko neodgojeno dijete preodgojiti.
Roditelji postavljaju temelje, potporne stupove, zidaju, stavljaju glazuru, a skola im pomaze u gletanju.

[Deaedi]

Moraju i roditelji vrlo cesto raditi ono sto je u opisu posla ucitelja. Nazalost sustav je los, neprimjeren stoljecu u kojem zivimo, zaostao negdje u dobu industrijske revolucije. I onda svi skupa zajedno imamo problema.

Potpis.

[seni]

Cvijeta 100% te potpisujem.
Vise vjere u djecu i nas i preuzimanja odgovornosti.
Manje kukanja i citanja medija koji i stvaraju i podržavaju jednu histericnu atmosferu i zapravo žive od toga.

[Matilda]

Moraju i roditelji vrlo cesto raditi ono sto je u opisu posla ucitelja. Nazalost sustav je los, neprimjeren stoljecu u kojem zivimo, zaostao negdje u dobu industrijske revolucije. I onda svi skupa zajedno imamo problema.

Mislila sam na emocionalni dio, ima sve više djece koja traže da ih netko i pogladi po glavi, utješi, sasluša jer kod kuće toga nemaju.
Učitelj postaje i mama i tata.

Loš se učitelj može zamijeniti, njegovi propusti mogu se lakše nadoknaditi, ali roditeljski propusti ne, roditelje ne može dijete promijeniti.

[marta]

Mislila sam na emocionalni dio, ima sve više djece koja traže da ih netko i pogladi po glavi, utješi, sasluša jer kod kuće toga nemaju.
Učitelj postaje i mama i tata.

Loš se učitelj može zamijeniti, njegovi propusti mogu se lakše nadoknaditi, ali roditeljski propusti ne, roditelje ne može dijete promijeniti.

S tim se skroz slazem.

[Ms. Mar]

Roditelji imaju obvezu da odgajaju djecu samim time što su se odlučili postati roditelji, a nastavnici time što su odabarli taj posao i njega primaju plaću. Kako ne možeš u roditeljstvu odvojiti/odbarati da budeš roditelj samo u "dobrim" stvarima roditeljstva, tako ni nastavnik ne može odlučiti da samo obrazuje, ali da ne odgaja. To dolazi u paketu.

X na ovo.
Ne mislim da možemo odgajati svoju djecu neovisno o društvu u kojem živimo. Zato vjerujem da je naš zadatak, također i aktivno sudjelovati u kreiranju društva kakvo želimo i školstva kakvo želimo. Zabrinjavajuće je kad se ni na koji način ne sankcionira to što se nastavnicima radi. Ali isto tako, zadatak jednog nastavnika ne bi trebao biti samo da predaje svoj predmet i upisuje ocjene. Bilo bi lakše kad bi neki nastavnici na učenike gledali kao na djecu, a ne kao na neprijatelje. Učenik koji se ponaša loše ne treba samo sankciju, treba i pomoć. A to se često, kad se govori o ovom problemu, ne spominje.

[Peterlin]

Za odgoj djeteta potrebno je cijelo selo (afrička poslovica).

To je debela istina. Ne možemo dijete držati pod staklenim zvonom, nije dobro da ga pustimo da raste kao divlja loza, djeca su članovi drušva i svi bi zajedno trebali brinuti o njihovoj dobrobiti.

Nažalost, to nije uvijek tako, niti je uvijek lako.

Daljnječitanje: Penelope Leach - Children First (ima i na hrvatskom: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=11785 )

[BigBlue]

Daljnječitanje: Penelope Leach - Children First (ima i na hrvatskom: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=11785 )

X

Dodala bi još i Lekcije iz Finske: http://www.skolskaknjiga.hr/hrv/page...51517&act=more (recenzija s komentarom: http://www.jutarnji.hr/zasto-su-finc...rvata/1061064/)
I prezentaciju/govor P. Sahlberga autora knjige, kojeg sam ranije spomenula (Hrvatska je jedina zemlja koja ga je glatko odbila kao konzultanta, iako ga je plaćala Svjetska Banka - ili možda baš zato ) http://www.youtube.com/watch?v=2kK6u7AsJF8

Dokumentarac The Finland Phenomenon: Inside the World’s Most Surprising School System (http://www.youtube.com/watch?v=yRMWcsqnsmY)

[zekana]

Nema jednoga bez drugoga- ja kao prosvjetni radnik stvarno mislim da nema te škole koja može ispraviti loš kućni odgoj i nema tog roditelja koji može spasiti raspašoj u svakodnevnoj dječjoj sredini. Nema bacanja kamenja jedni na druge, svi sve od sebe moramo dati.

[tanjads]

Za odgoj djeteta potrebno je cijelo selo (afrička poslovica).

To je debela istina. Ne možemo dijete držati pod staklenim zvonom, nije dobro da ga pustimo da raste kao divlja loza, djeca su članovi drušva i svi bi zajedno trebali brinuti o njihovoj dobrobiti.

Potpis

Obitelj je temelj, ali i škola (kao i vrtić) je odgojno-obrazovna ustanova, tim više što obrazovanje bez odgoja postaje besmisleno i otežano. A i nije baš istina da nema mjera, problem je što se ne koriste sve mogućnosti do kraja. Nužna je suradnja s obje strane. Ako ne ide komunikacija s obitelji javi se CZSS pa onda oni mogu intervenirati unutar obitelji. A da ne kažem da se slabo koriste odgojne mjere koje su zakonom prospisane i mogućnosti prebacivanja učenika iz razreda u razred ili u drugu školu. A mjere opoticanja još i manje, rad na grupnoj dinamici poda satom razrednika, redoviti roditeljski sastanci, sudjelovanje roditelja u nastavi i životu škole i još štošta što može poboljšati odgoj i suradnju roditelja i škole.

[njokica]

X na ovo.
Ne mislim da možemo odgajati svoju djecu neovisno o društvu u kojem živimo. Zato vjerujem da je naš zadatak, također i aktivno sudjelovati u kreiranju društva kakvo želimo i školstva kakvo želimo. Zabrinjavajuće je kad se ni na koji način ne sankcionira to što se nastavnicima radi. Ali isto tako, zadatak jednog nastavnika ne bi trebao biti samo da predaje svoj predmet i upisuje ocjene. Bilo bi lakše kad bi neki nastavnici na učenike gledali kao na djecu, a ne kao na neprijatelje. Učenik koji se ponaša loše ne treba samo sankciju, treba i pomoć. A to se često, kad se govori o ovom problemu, ne spominje.

Ja sam učiteljica.

Ne smatram se vrhunskom, ali trudim se, pogotovo mi je važan odnos povjerenja s djecom. Ali kada vidim što neki ljudi misle da mi 'samo' radimo, stvarno se - rastužim. Predavanje svog predmeta i upisivanje ocjena je kap u moru zaduženja koje imamo u opisu posla koje, po zakonu, moramo odrađivati. Ako si razrednik, ako se učeniku treba dati samo odgojna mjera opomene razrednika, to je upravni postupak (!!!) za koji se otvara spis s oznakom UP-1, i moraju se bilježiti točni datumi, crno na bijelo, kada su se desili propusti učenika koji vode k toj opomeni (svi datumi kada dijete nije imalo pribor, zadaću, bilo nepristojno prema učitelju...).

Međutim, moram napomenuti da ipak puno toga ovisi o ravnatelju škole. Naš ravnatelj se panično boji pravobaniteljice i inspekcije i traži od nas i puno više nego što je potrebno.

[klokanica1506]

Ja sam učiteljica.

Ne smatram se vrhunskom, ali trudim se, pogotovo mi je važan odnos povjerenja s djecom. Ali kada vidim što neki ljudi misle da mi 'samo' radimo, stvarno se - rastužim. Predavanje svog predmeta i upisivanje ocjena je kap u moru zaduženja koje imamo u opisu posla koje, po zakonu, moramo odrađivati. Ako si razrednik, ako se učeniku treba dati samo odgojna mjera opomene razrednika, to je upravni postupak (!!!) za koji se otvara spis s oznakom UP-1, i moraju se bilježiti točni datumi, crno na bijelo, kada su se desili propusti učenika koji vode k toj opomeni (svi datumi kada dijete nije imalo pribor, zadaću, bilo nepristojno prema učitelju...).

Međutim, moram napomenuti da ipak puno toga ovisi o ravnatelju škole. Naš ravnatelj se panično boji pravobaniteljice i inspekcije i traži od nas i puno više nego što je potrebno.

Njokica, to su zaista samo "neki" koji često budu vrlo glasni, ipak smatram da većina podržava prosvjetu i smatra je stupom društva što zaista i je , iako mnogi nisu svjesni pritiska s kojim se susrećete u današnje vrijeme. Zato jedan veliki za svakog učitelja i profesora koji savjesno obavlja svoj posao.

[Maxime]

Kao i obicno Stray me izbacuje iz takta; bilo bi dobro kriticno pogledati vlastito dvoriste prije neko sto krenes po HR pa evo clanak i za tebe: http://nieuwsuur.nl/onderwerp/463011...-opvoeden.html a da ne spominjem klince koji su nedavno udarali nogometnog trenera u glavu - covjek je preminio u bolnici od teskih ozljeda. Ovo tema je globalna i po mojem misljenju jako ovisna o sredini u kojoj zivimo i s ljudimo s kojim se okruzujemo. Nista nije crno bijelo - debeli potpis peterlin ...

[zloćko]

http://www.show.hr/poster/vremena-u-...-se-mijenjaju/

evo kažu da slika govori više od tisuću riječi...

[Svimbalo]

A ja sam uvjerena da i na ovom forumu postoji određeni broj roditelja koji misli da je ta promjena dobrodošla....

[cvijeta73]

A ja sam uvjerena da i na ovom forumu postoji određeni broj roditelja koji misli da je ta promjena dobrodošla....

pa ne znam, ja mislim da je povećanje razine bilo čijih prava, pa tako i dječjih prava - uvijek dobrodošla promjena.

mm je kao učenik šestog razreda nanervirao učitelja tehničkog i on mu je na ruku prislonio užareni komad metala, nešto su tokarili.
njegova mama je naravno, napravila momentalnu frku. al danas mu to ne bi nikako palo na pamet, ni pod kojim uvjetima.
hoću reći, i 1969. i 2009. godine je bilo učitelja idiota i roditelja idiota.
u mom petogodišnjem iskustvu roditelja školskog djeteta, srećom nisam naletila niti na jedne niti na druge. u tolikoj mjeri. roditelje koji dolaze na informacije vikati na učitelje radi ocjena. i učitelje koji se fizički obračunavaju s djecom.

uh, kako se volim raspravljati sa svimbi oko ove teme

[Svimbalo]

Očekivala sam upravo ovakav odgovor.
I to baš od cvijete .
Znala sam da ćeš ovu karikaturu prepoznati kao prikaz povećanja prava.

Ja pak mislim, kao što netko neki dan reče, da je ne samo demokracija precijenjena, nego su i neka prava dovedena do apsurda.
Uz to, nedavno smo negdje drugo raspravljali o slučaju malog Denisa (šestaš s cerebralnom paralizom, vjerojatno ste čitali), te o tome kako su se roditelji i u tom slučaju dosjetili pozvati na kršenje temeljnih ustavnih prava djece - one djece, naime, koja bi učionicu u prizemlju, trebala zamijeniti učionicom na prvom katu.

[cvijeta73]

Ja pak mislim, kao što netko neki dan reče, da je ne samo demokracija precijenjena, nego su i neka prava dovedena do apsurda.
Uz to, nedavno smo negdje drugo raspravljali o slučaju malog Denisa (šestaš s cerebralnom paralizom, vjerojatno ste čitali), te o tome kako su se roditelji i u tom slučaju dosjetili pozvati na kršenje temeljnih ustavnih prava djece - one djece, naime, koja bi učionicu u prizemlju, trebala zamijeniti učionicom na prvom katu.

taj slučaj me grozno uzrujao.
di se pozivaju na ta prava? kakve su to gluposti? mogu se oni pozivati na sve i svašta, ko im brani. koja prava su djeci ugrožena? ko ih uopće pita za raspored učionica? prosvjeduju tako da ne šalju djecu u školu? pa super. nek ih ne šalju. svima bih poslala centar za socijalnu skrb na vrata da su ONI ti koji ugrožavaju ustavno pravo vlastite djece na obrazovanje. čega se ravnateljica škole uplašila?