E da, kad u Rijeci padne kiša, a često pada (mislim da je u 2011. ili 2012. bila kišovitija od Londona, rekoše) u prometu dođe do kolapsa, kanalizacijske šahte lebde, a u centru grada je poplava i kaos. Nema parkove za ležanja na dekici i to što kažu cure jedina je opcija otići do neke plaže, možda do trsatskog parka, šetnice u Kostreni, Bivio-Preluk ili onoj Volosko-Opatija, naravno, uz more.
Sve je uzbrdo-nizbrdo, ali se navikneš. Nije baš za bicikliste bez avanturističkog duha. S vremenom znaš hrpu ljudi ili oni tebe znaju. I more i gorje su nadohvat ruke, pogotovo za izletnike, od Učke, Platka i snijega do Istre, Cresa, Krka, Trsta i Slovenije.... Sportski je grad i ima dosta sadržaja i novija zdanja, od bazena do sportskih dvorana, imamo i plaže za pse (baš smo moderni). Škole ko škole, OŠ državne i jedna (možda više, ne znam) privatna, jedna waldorfska, a srednjih također ne manjka.

Meni je Rijeka ok. Uvijek sam za kućicu mrvicu izvan Rijeke, bilo to na istočnoj ili zapadnoj strani (ljudi ili vole istok ili zapad grada). Ljepši mi je dio prema Opatiji, zapravo zaljubljena sam u Volosko, malo pitomo i romantično primorsko mjestašće, udaljeno svega 15-ak min. vožnje od grada u kojem se uvijek širi miris pečene ribe ili Kastav s kojeg puca pogled na cijeli Kvarner.