moj noa je isto bio (kad ga usporedjujem s idom, pogotovo) jako los pricaros... kasno i oskudno (ne sjecam se detalja, ali jest)
a njegov vrsnjak je bio jos i gori od njega. nista nista nista.
pa smo njegova mama i ja isle usporedjivat zasto vito bas tako lose
i kasno prica? za sve sto bi mu trebalo samo bi uperio prstom i "rekao" onaj glas kao kad izgovoris engleski prijedlog "a"...
pa smo skuzile da su oko njega same odrasle osobe: mama, tata, baka, djed, pa jos jedna baka i djed, pa tetka.... i kud vito okom/prstom/a-om - tud svi skokom... i vitu nije bila potreba pricati. svi su mu verbalizirali umjesto njega.
kad je imao nesto preko dvije godine, krenuo u vrtic i da vidis kako je propricao
