probala, ali nije mi upalila ta taktika.
Mlađi je ovisan o šećeru i moram mu strogo dozirati, stariji je umjereniji ali kako je alergičan na hrpu koječega stekao je naviku da donese slatkiše nama pa mu mi onda damo da izabere i doziramo.
Inače najgore je kada nam dođu gosti i daju slatkiše njima u ruke, odnosno malome. Dio toga se pojede od vrata do kuhinje, recimo dobiju dvije kinder čokolade, jednu donesu i ja uopće ne razmišljam da su možda dvije dobili nego nađem papiriće u krevetu od maloga.
Moji su valjda jedina djeca koje poznam da ne dobiju niti jedan slatkiš u čizmu/pod bor/gnjezdo od nas, jednostavno jel ja nemam snage izjutra se objašnjavat.
Pokušavam to i bakama, tetama objasnit ali me ne doživljavaju.