ŽIVOT DJETETA ili GUBITAK POSLA ili GUBITAK DJETETA ???..Što napraviti???
LUD, ZBUNJEN, NORMALAN ??
ŽUPANIJSKA BOLNICA
(iskustvo majke bolesnog maloljetnog djeteta u jednoj od jačih Zdravstvenih ustanova na području Slavonije)
1. dio
UVOD IZ „DJEČJE ANAMNEZE“, BOLEST MLT. DJETETA:
Evo da podijelim svoja „nesvakidašnja ili budimo iskreni realna stanja koja prikazuju našu stvarnost, stvarnost običnih ljudi, nižeg i srednjeg sloja građana“ iskustva s ostalim građanima „Lijepe naše“ dok još imam računalo i internet, obzirom da si gubitkom posla takvo što neću u budućnosti sigurno moći priuštiti, a vidjet ćete i zašto!! Iskreno, nemam pojma odakle bih počela, obzirom da mi se u jednom, jedinom danu dogodilo ili da kažem da me pogodilo previše stvari koje nemaju veze sa bilo čim „normalnim“. No dobro, krenimo od toga da mi je dijete (mlt.) bolesno i da je od 3 tjedna nastave u 2. polugodištu, pohađao možda sveukupno 1 tjedan škole, u cijelosti.
Razlog? Nepoznat. …Po njegovom, jedan dan glavobolja, drugi stomak, treći viroza, četvrti je počeo kašljati, peti dan je imao i temperaturu (provjereno), da bi ne znajući više niti sama što mu je i strahujući od moguće upale pluća za koju znam da ide s nižom temperaturom ili eventualnom upalom apendixa, uzela slobodan dan na poslu i odvela ga pedijatrici kojoj pripada, od koje sam naravno dobila „more“ uputnica za sve moguće i nemoguće lab. obrade: od krvi, preko urina pa sve do pregleda kirurga zbog moguće upale apendixa, vs. slijepog crijeva..
Ništa. Nalazi b.o., svi do jednog.
Idući tjedan šaljem ga u školu, popodnevna je smjena taj tjedan, ja odlazim na posao.. Ponedjeljak i utorak prolaze relativno mirno (relativno u prijevodu znači ide u školu, ne uči, plače za svaku sitnicu, odgovara i sl.).
U srijedu dolazim kući s posla oko 15.20h, dijete je popodnevna smjena, radujem se kojem satu mira i kuhanju za sutradan, kad nalazim dijete kod kuće, opet, u krevetu. Sjednem, popričam s njim, pokušavam mu objasniti da ne mogu opravdati sate i nastavu kad mi nije javio da je bolestan i kad ga nisam odvela doktoru, no on uporno tvrdi da ga boli glava i da se nije mogao ustati. Oko 18h isti dan, ustaje se iz kreveta i normalno se ponaša. Ne pitam ništa, ali vidim da ga ništa ne boli, barem po ponašanju i apetitu!! Tek mi sada ništa nije jasno. Poznajem to dijete, poznajem svaki tračak i naznaku bolesti od kad je kao beba s mjesec dana dobio prvu od mnogobrojnih upala pluća.
U četvrtak ponovno odlazim pedijatru i objašnjavam situaciju i da više ne znam što napraviti i kako se postaviti. Mogu shvatiti bolest, ali kako, kad nisam sigurna da li je stvarno bolest ili manjak volje za školom, jer ga praktički po cijeli tjedan skoro niti ne vidim, te ju molim za uputnicu za dječjeg psihologa.
2. dio
PREGLED KOD PSIHOLOGA
Došao je i taj famozni dan..Naravno, za početak, brdo testova kod sestre koja nas je naručila,a koje je otkrilo da mi je dijete dovoljno inteligentno, što su mogli i mene pitati, ali dobro, to je procedura .. Slijedi razgovor s dr.spec.psihologije. Objašnjavam situaciju i djetetovo ponašanje, izbjegavanje nastave i ostale probleme s kojima se svakodnevno suočavam, te joj govorim da ne vidim izlaza iz tog začaranog kruga..
Dr. me shvaća, ili barem tako tvrdi, no smatra da ne smijem dopustiti da dijete manipulira sa mnom?!..te da će porazgovarati s njim i vidjeti što on kaže…
No preporučuje mi tjedan, dva, po mogućnosti dva, da ostanem doma s djetetom jer da sam preumorna i da u takvom stanju nisam sposobna biti autoritet sebi, kamoli njemu. Te da, kad ja dođem sebi - da ga pratim i nastavim učiti s njim (što sam teškom mukom prekinula prije godinu i pol), jer priznajem da nisam u toku sa njegovom nastavom, lekcijama i zadaćama, naročito kad je popodnevna smjena. Naime ja odlazim raditi u 6.00h, dok on još spava, a on dolazi kući oko 19h, preumoran za bilo što osim kreveta, a iskreno gledajući, nakon 8 sati rada na poslu i još 4,5 sati ribanja,kuhanja,pranja,peglanja i sl. nisam ni ja za nekakvu priču, već nam dani prolaze u iščekivanju kreveta…
Istina, umorna sam od svega, umorna sam od pričanja, od vikanja, od šutnje i ignoriranja, od posla i mislim se kako je doktorica u pravu i zahvaljujem se Bogu što sam naletila na nekog tko zna svoj posao i tko razumije situaciju, te da bi stvarno trebala provesti vremena s djetetom da pohvatam sve konce i uhvatim se u „koštac“ s njegovom školom…obzirom da ga nema tko obići dok ja radim niti kontrolirati da li je otišao u školu ili ne.
Čak mi kaže da NEodlaženje u školu povlači za sobom i Socijalnu službu, te da će škola prijaviti izostanke (kao da ja ne idem na informacije, češće sam u školi nego itko drugi!!)….. i da će mi uzeti dijete!!!!
Naravno da sam isprepadana, borila sam se za dijete na Sudu i u Socijalnom 6 mjeseci da bi dobila skrbništvo od nekog tko nije prošao niti psiho.testove..i naravno da ne bi njemu dali dijete, već bi stvarno bilo poslano u Dom i tko zna kako završilo!!
3. dio
PITANJE STOLJEĆA - POSTOJI LI ODGOVOR??
ŽIVOT DJETETA ili GUBITAK POSLA ili GUBITAK DJETETA ???
Javljam se šefici da ću ostati taj tjedan na bolovanju, bez obzira na preporuku psihologa za 2 tjedna, jer si to ipak ne mogu priuštiti financijski i sve u redu na poslu, barem što se toga dijela tiče, no sada tek shvaćam da moje bolovanje nije opravdano i da se ne mogu vratiti na posao bez doznaka od pedijatra i svog liječnika opće prakse(
NO TEK TU DOLAZE PROBLEMI…naime sa nalazom psihologa, odlazim pedijatru, koji mi NE ŽELI DATI bolovanje za cijeli tjedan, niti ga otvara, već mi daje samo za taj dan kad je pisan nalaz psihologa…?!!?!
ZAŠTO??...Kaže pedijatar da on ne može znati jesam li ja izmislila da mi je psiholog rekao da ostanem doma s djetetom te da kad riješim taj problem sa nalazom od psihologa (ne znam kako da to uopće napravim, zar stvarno očekuje da se vratim kod psihologa po novi nalaz????) pa ako bude nalaz valjan ona će mi retrogradno opravdati izostanak s posla - bolovanjem.???..
Ići psihologu da piše novi nalaz mada je u ovom napisala svoje mišljenje je nebulozno i ne dolazi u obzir, no kako dr. psihol. nije specificirala ostanak sa djetetom doma pedijatar bolovanje ne priznaje, a ja ispadam najveći mogući lažov, s tim da moram napomenuti da bolovanje za dijete prije ove situacije nisam uzela godinama!!
4.dio
PONOVNO VRAĆANJE GLAVOBOLJE, PONOVNO VRAĆANJE PEDIJATRU
Što je još gore dijete mi ne prestaje boliti glava, ali doma sam i sad mogu procijeniti vrijeme nastanka glavobolje, mogući uzrok i pomoći mu, ali još uvijek ne znam što je zaista u pitanju..Jedino što mi još pada na pamet je odlazak oftamologu jer sam primjetila da ga glava boli oko 14,15h i oko 19h, svaki put nakon pisanja zadaće i učenja, te molim pedijatricu za uputnicu za pregled, i pitam da li je moguće da ima problema sa vidom i da li bi bilo dobro da ga odvedem na pregled..na što mi ona daje nove 3 uputnice za daljnju obradu, (očni,EEG i pregled neuropedijatra), znači potpunu, ali sa vidljivom dozom neodobravanja, jer po njenom mišljenju, ona smatra da je to sve umišljeno od strane djeteta, ali izdaje uputnice da bi sebe zaštitila i opravdala…što jasno i kaže!!
A ja se opet razmišljam..Ako mi nije dala bolovanje po preporuci psihologa, kako misli da ja napravim te pretrage sa djetetom, a da ne dobijem otkaz, ako ga već nisam dobila, obzirom da sam evo već 5.dan doma s djetetom koje se moram priznati totalno promijenilo, i da se trudi učiti, redovno ide u školu,ne plače za svaku sitnicu…i ostale stvari koje je radio, i sve to od kada sam s njim i od kad imamo više vremena jedno za drugo, iako ga ujedno pripremam i na to da ćemo tako nastaviti i kad počnem raditi..
MOŽDA BI BILO ISPRAVNIJE REĆI: „KAD I AKO POČNEM RADITI“, JER NEOPRAVDANI IZOSTANAK S RADNOG MJESTA, ZNAMO SVI KAKO
SE KAŽNJAVA - BEZUVJETNIM OTKAZOM!!
5. DIO
NARUČIVANJE PACIJENTA (10g.) NA PRETRAGU:
Odlazim na centralni upis da naručim dijete za pedijatrijsku pretragu, šalju me opet na Odjel, ovaj put kod druge sestre…nazovimo ju Vesna…
Dolazim na pedijatriju i moram priznati da se ne snalazim, pokucam na jedna vrata, tamo sam već naručivala dijete, kada iz prostorije do te izlazi doktorica, starija i izvika se na mene; Što trebam? I zar ne znam da se već godinu dana naručuje na centralnom upisu???...Znam, naravno da znam, mislim se ja, pa i dolazim sa centralnog upisa…. ali šutim, starija je, bez obzira što je bezobrazna!! Objašnjavam joj da su me sa centralnog upisa i poslali kod sestre „Vesne“ da naručim dijete, da bi ona na to meni rekla „Pa jel vi ne znate čitati?? Sve vam tu piše na vratima!“..
Ja zbunjena gledam u vrata i pokušavam odgonetnuti broj i pretragu i sobu, te to pospajati. Valjda sam ju iživcirala jer sam stajala tamo možda punu minutu, pa se izdera: „Soba br.222“!!!..
Zahvalih se i pobjegoh u trenu.
6.dio
SESTRA VESNA I IŠARANA BILJEŽNICA- OPET ZAMJENA ZA CENTRALNI UPISl…REZULTAT NECENTRALNOG PRIJEMNOG UPISA
=
NEBULOZNA NARUDŽBA
(ili možda kazna za dolazak pred kraj radnog vremena)
Napokon sam na pravim vratima, sretna..kucam, ulazim…
Ovo bi bio moj razgovor sa malo starijim „ne centralnim upisom“:
JA: Dobar dan, mogu li naručiti dijete na pregled, molim Vas?
SESTRA: Da. Koliko ima godina?, Koji je razred? I naravno po čijoj preporuci?
JA: Odgovaram joj i dajem uputnicu za svaki slučaj ako nije dobro čula, obzirom da nije u cvijetu mladosti, a još manje oduševljena roditeljem koji joj dolazi u 14.30h kad se mora ići spremati za odlazak doma..- (
SESTRA: Lista svoju famoznu bilježnicu, pa se vraća na početak, pa opet lista, tako par puta..Vidim da je sve išarano, pa pretpostavljam da je gužva, kažem joj da nije jako hitno da imamo još pretraga za obaviti i molim ju da nas stavi u suprotnu smjenu od škole, jer ne želim da mi dijete izostaje više niti sata s nastave.
SESTRA: Može li petak, odjednom će ona??
JA: Nemojte molim Vas četvrtak i petak, dijete ima i dopodne i popodne nastavu.
SESTRA: Aha, a koja je on smjena?
JA: Ovaj tjedan je dopodne, slijedeći tjedan je popodne.
SESTRA: Opet listanje i prevrtanje bilježnice..nakon podosta vremena sva sretna kaže:„Evo ga..15.02. u 17.00h, skoro pa za Valentinovo!!“
Mislim se, baš me briga za Valentinovo i za dan poslije..samo želim znati šta mi je sa djetetom i sva sretna zahvaljujem sestri - tom ne-centraliziranom prijemnom upisu i letim Van iz bolnice jer me dijete čeka kući da ruča i ide na trening.
Sjedam u auto i nešto se mislim dijete mi ide dopodne, idući tjedan popodne, tako sam joj rekla. Pa koji je danas datum?? Vadim mobitel i pogledam 04.02…dijete mi naručeno idući tjedan kad je popodnevna smjena i to u petak kada ima cjelodnevnu nastavu, dan za koji sam molila i naglasila da ne može…15.02 u 17.00h. ???!!?!!..
I sad na kraju svega, pitam se tko je ovdje lud, a tko normalan??
I ima li uopće više normalnih, ili smo svi spremni za psihijatriju??
Sada idem dijete naručiti za ostale pretrage i obaviti očni…već me sada strah, jer na kraju ću ja završiti na psihijatriji, dijete u Domu za nezbrinutu djecu, a Zdravstveni sustav će i dalje nastaviti „cvjetati“.
REZIME / POANTA SVEGA OVOGA
I NA KRAJU CIJELE OVE „POANTE“, RAZMISLITE U KAKVOJ SAM JA SITUCIJI I KAKVE SE DVOJBE STAVLJAJU PRED MENE:
1. SAMOHRANA MAJKA 2 DJECE, BEZ IKAKVE POMOĆI OBITELJI, SUSJEDA, PRIJATELJA..!!
2. SMIJEM LI SI DOPUSTIT DA OSTANEM BEZ POSLA I NE IMATI ZA KREDIT I PREHRANIT DJECU?
3. KAKO ĆU OSTAVIITI DIJETE PREPUŠTENO SAMO SEBI, RISKIRAT NJEGOV MALI ŽIVOT I DANAS-SUTRA SE KAJATI UKOLIKO SE ISPOSTAVI DA JE STVARNO U PITANJU BOLEST??
4. OTIĆI RADITI I DOZVOLITI DA MI SOCIJALNA SKRB UZME DIJETE??
PA RECITE MI SADA MOLIM VAS…KAKO BITI MAJKA, KAD TI TO DRŽAVA NE DOZVOLJAVA???
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by Vrijeska
