Da, i slažem se sa cvijetom, nije to sve baš tako nabrijano kako se tebi čini. Pusti Davora :D
 |
|||
|
|
|||
Da, i slažem se sa cvijetom, nije to sve baš tako nabrijano kako se tebi čini. Pusti Davora :D
vertex prvotno napisa
Phiew, hvala... jer me prepalo. Umirem na zadnje postove cvijete i vertex, genijalni su!
Moja trenutno ne ide na nikakav sport (na žalost jer je rođena sportašica i sve što je probala išlo joj je od ruke) i jedva čekam OŠ i sportski sat tijekom boravka ili popodneva...
Ono što mene nervira je forsiranje - pri tome mislim na npr. taekwondo koji se održava tri puta tjedno - mislim čemu tri puta tjedno??? U toj dobi (predškolci) bilo bi i više nego dovoljno dva puta ...
Ili primjerice škola tenisa koja počinje u 16 sati - s obzirom da je radno vrijeme u prosjeku do 16 sati - samo da se teleportiramo stignemo na tako nešto ...
Tako da neke od sportova odbacimo zbog glupog termina a neke zbog "forsiranja" termina ... jer ako ide 3 puta tjedno na sport onda se nema vremena za igru (citat moje male)...
Nekako mi se čini da su danas svi ti sportovi za djecu organizirani samo da se lijepo naplate i da tu nema baš nekog entuzijazma kao što je bilo kad sam se ja bavila sportom (80-tih godina prošlog stoljeća... no očito druga su vremena ...
ako pričamo o djeci od 15 godina možemo pričati o lijenosti.. ali do puberteta, s 8, 10, 12 godina ? lijeni su se igrati? ako dijete ne sudjeluje postoji razlog. nekad je preteško i ne može pratiti-trener bi trebao davati različite sadržaje s obzirom na sposobnosti. nekad je prelagano(čitaj:predosadno), nema izazova , nema napretka-odustajanje. nekad nije dobro izabran sport, nekad nije dobar trener...
godinama radim s djecom do puberteta i još nisam srela dijete kojem se nije dalo igrati ( sjednu oni kad im je tesko, piju vodu, počnu pričati i sl
Uljećem samo da komentiram. Blago vam se pa možete birati aktivnosti.Tjelesni u osnovnoj bio super zabavan, igra, jedva sam čekala taj sat. U srednjoj sam tražila od doktora da me oslobodi tog predmeta, profesorica me nije htjela pustiti da prođem godinu, nisam mogla savladati dvokorak u košarci. Kome je koristilo to forsiranje, meni ne, od cijelog razreda samo je jedna igrala košarku na natjecanjima.
I kod nas nema biranja, jer nema ničeg osim te "sportske škole". Osnovana je prije 2 godine i neizmjerno sam zahvalna treneru koji ima veliku želju, volju, znanje i ulaže veliki trud da bi to opstalo.
Do tada nije bilo ničeg za djecu predškolske dobi.
ina 33, nisam baš spretna u pisanju, ali kad kažem da odrasli pritišću mislim na trenere, roditelje i društvo općenito. dijete igra prvu utakmicu u životu, trener divlja po terenu, roditelji viču s tribina a susjed( koji nema nikakve veze s događajem) ispituje o broju golova/koševa... ako nađete sredinu u kojoj su takve stvari koliko, toliko kontrolirane dijete će uživati
postoje različita natjecanja, mislim da svako dijete može i treba sudjelovati na školskom natjecanju. klubovi bi se trebali povezati sa školama, treninge treba organizirati u matičnim školama, povremena natjecanja nisu problem gotovo nikom. treneri trebaju 'ohladiti'. jasno da želimo pobjediti, ali treneri pobjednici neka se pokažu u juniorima i seniorima.
trebalo bi, trebalo bi..ne pričam samo..pokušavam to provoditi u svom klubu.
svim mamama želim reći: sport je dobar, svako dijete treba biti u sportu. u sportu ima i loših odgajatelja, promijenite klub, sport..
srecom, u zgb ima i ovo http://www.mrak-korak.hr/klub/o-nama/
nema natjecanja, ima rekreacije i zabave.
ina 33,nemam forumskog iskustva, previše toga sam željela reći odjednom. ako nađeš dobar sport i dobrog trenera za svoje dijete možda se i sretnemo negdje, na nekom natjecanju npr.
ja bome na kraju nisam sasvim skuzila sto je tema, da li a, b, ili c?
no bez obzira na to, ako smijem reci, mislim da malo previse filozofirate.nema tu bas nekog univerzalnog nacela. ovisi i o djetetu i okolnostima. mozda ce bas ovima koje se groze natjecateljskog duha, djeca razviti u sportase i obrnuto.
naprosto treba reagirati kad za to dode vrijeme ovisno o djetetu i situaciji. i zaboraviti na svoje frustracije ili zelje. (nemojte se sad brinuti sto ce biti za 5 godina)
globalno mislim da je fizicka aktivnost jako potrebna i fizicki i psihicki, a kakva ce biti, to su finese.
u petom i sestom razredu cura ima u skoli 5 sati tjelesnog , sto je super, ove godine ima 4. i profesorica im je bas prava. to ponesto olaksava stvar.
Kako je ovo kod nas?
Jao si ga meni, ako ispadne sportašica... zezam se.
Nikako. Tjelesni je dvaput tjedno.
u nižim razredima je tri puta, a za više ne znam.
Imate TENIS (npr. na Oranicama gdje gravitiraju Špansko & Malešnica, ali i svukud drugdje), kojim se možete baviti rekreativno, tj. dvaput tjedno (ali nije baš jeftino, 400kn mjesečno) ili baš natjecateljski, sami birate (naravno ako dijete uopće ima predispozicije za natjecanja). Povremeno imaju animacijske besplatne mjesečne članarine, pa možete provjeriti da li je dijete uopće zainteresirano za tenis. Nije uopće naporno, radi se sve kroz igru u grupama.
Ozbiljno?
Ovdje je 1x tjedno, no blok-sat. To mi se stvarno cini premalo. :/
Prosle godine su cijelu godinu radili kosarku s profesoricom tjelesnog + trenerom kosarke iz lokalnog kluba, a ove godine rade gimnastiku (ponovo: profesorica tjelesnog + gimnasticarka iz lokalnog kluba).
Organizirali su im i jedan ogledni sat streljastva, s pozivom da se uclane u klub (E. bi sada jos i to, uz balet i plivanje.... Mozda je po ljeti upisem u ljetni kamp streljastva).
Moj problem je to sto bi ona sve sto proba, sve ju zanima. A nema(mo) toliko slobodnog vremena. :/
Koliko vidim rasporede, čini mi se da je tjelesni 3x tjedno samo prva tri razreda OŠ a od četvrtog je 2x tjedno.
Tjelesni osim toga vrlo često, najčešće, kad je lijepo vrijeme služi za izlazak na dvorište, što je isto OK, međutim tu onda stvarno nema nikakvog ozbiljnijeg vježbanja.
Ali meni je super da izadju van, na zrak, bolje nego u zagusljivu dvoranu.
Pa ne kažem da je loše - ali to onda nije tjelesni.
Mi se u školi susrećemo s mnogo djece koja i nisu baš talentirana za muziku, a krše sami sebe kako bi nešto postigli- sve bezuspješno. Mi, ja barem, potičemo ljubav i niti forsiramo niti kažnjavamo slabije rezultate niti mažemo djeci oči. Ali djetetu se MORA objasniti ZAŠTO nije u rangu ostalih, ako ga to već muči i ako ima poteškoća.
Vi uradite kako mislite da je najbolje za vaše dijete, ali ovogodišnji slučaj mogu navesti- dijete koje već 4 godine pohađa muzičku, ne ide mu NIKAKO, dijete to drži u sebi dok nije pukao na sve jer je postao luđački ljubomoran na svu djecu koja su uspješna... drama živa... nakon razgovora je odlučio da se i dalje bavi muzikom, a najveću smo pažnju posvetili objašnajvanju raznolikosti među ljudima i ljudskim talentima. Sada više nikakvih problema. Po meni treba razgovarati otvoreno s njima...
zekana, postoji ogromna razlika izmedju slucaja djeteta koej se trudi iz petnih zila i ne moze, jer nije dovoljno talentirano i djeteta koje bi uspjeh iz fotelje. ovi prvi su zapravo rijetki i najcesce shvate i sami putem, a ovi drugi su nekako češći...
U pravu ste, ima mnogo djece što ne daju svoj maksimum, a mnogo očekuju. Svi smo mi različiti, ja samo volim kod djece poticati da traže unutar svojih mogućnosti ono što najviše vole. Kaže se da je talent 5% u prosječnim slučajevima (čast rijetkim iznimkama), a sve ostalo je veliki rad. I tu ljubav prema nekoj aktivnosti postaje glavni aktivator svega. Ja se osobno nadam da ću prenijeti pričama svojoj djeci svoje ljubavi i možda aktivirati kod njih interes za koju, a svakako potaći ih da sami pronađu ono što vole. Jer meni su moje slobodne aktivnosti uzimale jako puno vremena i zahtijevale veliku predanost (svaka u svoje vrijeme i svaka na svoj način), a zauzvrat sam dobila predivne trenutke i veliko iskustvo. Stvarno se osjećam bogato po tom pitanju i želim to bogatstvo svima.
Da se malo javim i pohvalim: moja kći ide u subotu na trening s reprezentacijom
Nakon osam godina treniranja, dogurala je do reprezentacije. Samo sa svojim trudom.
...a sve je počelo kao igra, zabava, ali ne može vječno biti igra. Ono što je njoj s 5 godina bilo igra, polako je postalo nešto jako ozbiljno.
Rekla sam već da je na prvenstvu RH bila treća i ovo sad s ulaskom u reprezentaciju je zapravo logičan slijed. (mada nas je sve jako iznenadilo,nju najviše)
čestitam, Tanči!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
