Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

[*mamica*]

Žao mi je, ali ja jednostavno ne shvaćam želju roditelja da im dijete samo zaspi u krevetiću. Koji je razlog tome? Možete li mi objasniti zašto mama želi svoju bebu leći u krevet i pustiti da se sama uspava?

Vjerojatno zato što su na kraju dana i sami iscrpljeni i umorni, a i ne žele da se nosanja i uspavljivanja pretvore od kratkog perioda u godine takvog uspavljivanja. A ima takvih primjera ohoho.

Ja sam možda u par krajnje kritičnih situacija djecu uspavljivala nosanjem. Moja sredstva za uspavljivanje su cica, maženje, zagrljaj, duda. Uspavljivanje nosanjem smatram nužnim zlom - bolje štediti kičmu što je više moguće. Mislim da nisam zakinula svoju djecu zato što sam ih uspavljivala dojenjem i maženjem.

I da, neke bebe vole što jednostavnije, bez gnjavljenja dojenjem, grljakanjem.. takvo je moje drugo dijete. Prvo sam znala navečer i po dva sata uspavljivati, a drugo dijete podoji, uzme dudu, okrene se i zaspne. Ponekad voli da ga zagrlim ili držim ruku na njemu, češće ne. Takvo dijete i gotovo. Ne znam jesam li ga ikada dulje od 15-20 min uspavljivala.

I što je loše u svemu tome?

[maca papucarica]

Ufff, Beti, mislim da si pogodila "u sridu" ! Mislim da je razlog za takav nacin razmisljanja, uz bombardiranja okoline kako cemo njeznoscu, nosenjem i uspavljivanjem djecu razmaziti, i taj sto cim kliknes na netu nesto vezano uz bebe i spavanje, iskoci milijun i jedna stranica koja savjetuje da djeca moraju imati strogu rutinu i sama se uspavljivati

Osobno imam samo 8-momjesecno iskustvo sa jednim djetetom-nespavacem, ali mislim da je sposobnost samouspavljivanja razvojna stepenica, kao sto je i sjedenje, puzanje, hodanje, i da ju svako dijete dosegne kad je za to spremno. Treba im pruziti priliku kad pokazu da bi mogli biti spremni za to, ali ne prisilno ih (m)uciti.

Nazalost, u bliskoj okolini imam primjer djeteta koje se "ucilo" da samo zaspe, da se osamostali, da ne bude jako vezano uz mamu i sada je to dijete koje spava, ali je zato vezano uz majku na nacin da kad ju ima-ne pusta i doslovno joj ne da disati, vecinu budnog vremena je nezadovoljno i vristi konstantno trazeci nesto i ne mogu s njim nigdje.
Mislim da bi cilj roditeljstva trebao biti zdravo i sretno dijete, a ne dijete koje se samouspavljuje sa svega par mjeseci, moze ga cuvati i hraniti bilo tko...

[maca papucarica]

Zaboravih napisati da se na istim tim savjetodavnim stranicama uspavljivanje dojenjem navodi kao jedno od vrhunskih zala
A ja ne vidim niti jedan ljepsi, njezniji ili prirodniji nacin.

[lulu-mama]

Zar nije jednostavnije bebu u 8 i pol ( otprilike) nahraniti i malo nositi, da sretan zaspi?

Vjerojatno zato jer to nije "malo" nosanja. Ne znam za zeljkicu, ali moj je tako cijelu noc "sretno" zaspivao. Sorry, ali to je ubistvo za roditelje, to je neizdrzivo i neodrzivo.

...ali mislim da je sposobnost samouspavljivanja razvojna stepenica, kao sto je i sjedenje, puzanje, hodanje, i da ju svako dijete dosegne kad je za to spremno. Treba im pruziti priliku kad pokazu da bi mogli biti spremni za to, ali ne prisilno ih (m)uciti.
.

Da, slazem se, ali treba takodjer djetetu dati priliku da se pokusa samouspavati. Staviti ga u krevetic (par minuta-10 min) da se meskolji, plaki, ili sto vec radi i da pokusa skuziti da slijedi spavanje. To je isto tako poticanje djetetovog razvoja.

[Ginger]

maco, potpis!

Mislim da Beti nije mislila iskljucivo na nosanje, nego i dojenje i mazenje i sve ostale njeznosti
I potpis na to!

Vec sam napisala, prvu curu sam probala uspavati u vrijeme u koje sam ja mislila da treba, i srecom, odustala nakon 2-3 dana
I umjesto borbe, to vrijeme smo uzivali
A uspavali smo ju uglavnom dojenjem
I dvije mladje seke, samo sto najmanja ide nesto ranije spat

[Ginger]

I ne, nikad necu shvatiti kako netko tako malo djetesce moze pustiti da place samo u kreveticu i tako zaspe
Meni je to jako

[*mamica*]

Staviti ga u krevetic (par minuta-10 min) da se meskolji, plaki, ili sto vec radi i da pokusa skuziti da slijedi spavanje. To je isto tako poticanje djetetovog razvoja.

Sorry, ali plakanje mi baš i nije u skladu sa poticanjem djetetovog razvoja.

To stvarno ne bih dopustila sebi i djetetu. A kad je bio manji, često je se znalo dogoditi da sam ga spustila u krevetić i on bi se promeškoljio, okrenuo par puta i jednostavno zaspao. Doduše, odavno mu se to nije dogodilo

[maca papucarica]

Vjerojatno zato jer to nije "malo" nosanja. Ne znam za zeljkicu, ali moj je tako cijelu noc "sretno" zaspivao. Sorry, ali to je ubistvo za roditelje, to je neizdrzivo i neodrzivo.


Da, slazem se, ali treba takodjer djetetu dati priliku da se pokusa samouspavati. Staviti ga u krevetic (par minuta-10 min) da se meskolji, plaki, ili sto vec radi i da pokusa skuziti da slijedi spavanje. To je isto tako poticanje djetetovog razvoja.

Slazem se. Ali neka su djeca sposobna i spremna za to od rodenja (kaze, u nekim stvarima, za mene voljeni i citirani dr Karp da imaju dobar nadzor nad stanjem), neka sa 6 mjeseci a neka tek sa 14. A roditelj brzo shvati kakvo mu je dijete ako ga gleda i slusa

[Apsu]

Meni pojam "da dijete samo zaspi" nikako ne znači da ga ostavim u kinderbetu i sad se ono mora meškoljit, plakat i na kraju zaspat.. Prekrasno mi je ako mi zaspi na cici, to jednostavno ne razumijem što ljudi imaju protiv toga

.. Roditeljima je problem nošenje, neka djeca jednostavno ne žele zaspati i roditelji ih nosaju po nekoliko sati, pa se zato može na puno mjesta pročitati da neka dijete stave u krevetić i da samo zaspi, pa se time i povode, jer zamisli djetešce od 14 kilograma nekoliko sati prije spavanja na rukama..

Osobno uspavljujemo malca prvo na cici, ako cica ne uspije onda ga mazimo i nosamo, ljuljamo na lopti, i u trenu kad vidimo da će zaspati stavimo ga u kinderbet i on se malo promeškolji i zaspi.. ako se probudi , stavim mu na kratko dudu i nastavi spavati dalje.. To je taj tren gdje se dijete treba staviti u kinderbet "da samo zaspi" - nakon cice, maženja i nosanja na rukama..

[Moe]

Moja beba zna zaspati samo na cici (na velikom krevetu, jel..), ako pričamo o uspavljivanju u kućnim uvjetima. Nikako drugačije.
Vani se zna dogoditi u kolicima. Ali sve rjeđe kako je veća.
Voljela bih da zna zaspati u krevetiću iz praktičnog razloga - kreće faza puzanja, pa onda i prohodavanja. Kad zaspi na krevetu, nema šanse da ju ne probudim ako ju pokušam premjestiti u krevetić. A ako je zaspala na cici, a ja želim iskoristiti tih pola sata-sat za skuhati sebi ručak, pojesti nešto, opeglati, čitati, ili u konačnici spavati... ne mogu - jer ne usudim se ostaviti ju samu na krevetu, koliko god ju ogradim - ona će sletiti jer se još ne boji visine i padova.
Iz tog razloga bi bilo idealno da zna zaspati u krevetiću.
Kako vi mame to rješavate kad vam zaspi uz cicu?

[lulu-mama]

Sorry, ali plakanje mi baš i nije u skladu sa poticanjem djetetovog razvoja.

Nije sve 0 ili 100%. Ima tu i gradacija, barem ja to vidim kod svoga. Ali, ajde, mozda ima i djece koja imaju 2 stanja: ili ne placu ili bas placu. Ako malo ide kme-he-kme ja to ne vidim kao plakanje. Vise kao neko nezadovoljstvo koje si i sam cesto zna promjeniti stanje uma. Npr malo he-kme ide u baby-gymu, ali vec za 30sek sretno rita nogicama. I da ga ja svaki put dignem na ruke kad on zakmeci ne bi imao prilike mahati rukicama i nogicama i raditi sto ga isto veseli.

A roditelj brzo shvati kakvo mu je dijete ako ga gleda i slusa

veliki X na ovo!
A da bi to roditelj shavtio, treba koji put isprobati i neke druge strategije. Mozda bas upali. A mozda pogrijesi, pa bar zna sta ne funkcionira.

[trampolina]

Moe, stavi jastuke na pod oko kreveta.
U budnom stanju pokazuj kako se treba spuštati.

Moji su svi to naučilli u periodu 10-18 mj, ali su par puta i pali s kreveta. U stvari čini mi se da više padaju sada kad su veliki.

A krevetić, samouspavljivanje i ostalo, ljudi moji to su vam toliko nevažne stvari. Totalno je nebitno gdje će i kako zaspati, svi oni to nauče do 4-5 godina.

[Ginger]

Moe tako je bilo, a ocito ce biti i ovaj put, i kod nas
Imas babyphone? Nosis ga sa sobom i cujes cim se promeskolji
Ja sam njih ogradjivala s jastucima, ali na krevetu
Oko kreveta nisam imala nista, i isto kao trampolinini su rano naucile silaziti
Svaka je pala s kreveta po jednom, i to dok nisu bile same

[nanimira]

Kako vi mame to rješavate kad vam zaspi uz cicu?

Kad vidim da će zaspati krenem ju lagano ljuljati ( s tim da mi dojimo na jastuku dnevne podoje) i onda ju uzmem u ruke,nastavim ljuljati u istom ritmu i stavim u kolica koja isto tako nastavim ljuljati/vozati .

Meni je skroz normalno da dijete i plače prije sna i da ga/ju ništa nemože smiriti kao i što mi je normalno da zaspe ko top nakon 10min sisanja. Mi smo prošli obje faze u njezina 2,5 mjeseca i iskreno,ne znam koja mi je bila lakše. Sa fazom nespavanja znali smo da će kad tad zaspati i ona spavati ko top par sati u komadu, a s ovom kad zaspe odmah pa se probudi nakon 2 sata mi je čak gore jer sam grozno iscrpljena. Dojenje pomaže,ali ne na više od 2 sata s tim da dijete od 7200g i 10 tjedana ne jede isto koliko i dijete od 4000g pa onda ti podoji traju po sat vremena ( pola na jednoj,pola na drugoj).

Što se tiče plakanja i cryout metode, mislim da su sva djeca moje generacije a i ranije i kasnije tako odgojena jer je to bila OK metoda tada. Djeca su se umorila od plakanja i zaspala. Mi smo do sad čuli hrpu savjeta kako je to dobro (naravno od naših roditelja,baka itd) i ni jedna mama nije rekla da joj je bilo super drago jer beba plače ali to je navodno jedino pomagalo. Nisu one znale ono što mi danas znamo i vjerujem da nitko od nas neće reći da su zbog toga bile loše majke niti da je to nešto posebno utjecalo na naš razvoj. Zato je po meni dozvoljeno nekad ostaviti dijete da se isplače, iako mi to ne radimo, jer nekad jednostavno žele plakati i kmezati bez obzira na sve poznate i manje poznate metode utjehe. Kao i mi odrasli kad nam dođe da plačemo bez razloga jer je to način na koji izbacujemo emocije. I nema načina da se smirimo kao ni naše bebe dok ne odradimo to "plakanje". E sad, jedino što je diskutabilno u tom slučaju je uzeti dijete da plače na rukama ili ostaviti u krevetiću da plače dok su roditelji pored ili kombinirati sve dok ne zaspe jer eto ništa drugo ne pomaže. Tu ne želim ulaziti u osobne odabire roditelja jer smatram da je to odluka koja se temelji na trenutnoj situaciji a ne na općeprihvaćenom obrascu ponašanja u takvim situacijama.

[Ginger]

Ja nikad nisam i ne bih mogla ostaviti svoje dijete da place samo u kreveticu
Ili di vec...
Kad su plakale, nosala sam, mazila, ljubila, dojila... I nije uvijek pomoglo odmah, ali nakon nekog vremena jest
Pa poludila bih da ih ostavim plakati i odem u drugu sobu
I sta bi uopce radila u toj drugoj sobi? Pitala se place li jos, valjda...
Onda sam radije s djetetom pa makar plakale skupa

[trampolina]

Uopće se ne radi o tome je li dozvoljeno ili ne.

Uostalom, kako bi se to moglo (ne)dozvoliti?

Radi se o prepoznavanju potreba i empatiji.
Ako netko prepozna da je djetetova potreba plakati 20min. prije spavanja, super, go for it.

Ali čisto sumnjam da je to itko napravio. Razlozi su uglavnom drugačije prirode, u mom slučaju recimo komocija i slušanje savjeta sa strane (koji su naravno podilazili mojoj komociji). Sreća za djecu da sam brzo došla sebi

[trampolina]

Previdjela sam dio nanimirinog posta, ali moram prokomentirati:

Ljudi nikad ne plaču bez razloga.

Jedino ga možda nisu svjesni, ali razlog je uvijek tu.

[Ginger]

Sreća za djecu da sam brzo došla sebi

I potpis na ostatak posta

[frka]

potpisujem sve koji su kontra puštanja djeteta da plače. pa tu se radi o malim bebicama kojima je kontakt, blizina roditelja potreba baš kao i potreba za hranom.
lulu-mama, koliko vidim tvoj potpis, beba ti ima tek mjesec i pol! pa što joj može biti više potrebno od toga da se osjeća sigurno i zaštićeno u svakom trenutku? par min-10 min plakanja tako malog djeteta? da bi shvatilo da treba spavati? mislim da tako mali ništa drugo ne trebaju shvatiti nego da su roditelji tu. i to stalno.

onima kojima se bebe žele nosati, a trpi kralježnica - probajte ih ljuljuškati na lopti. to često upali.
a ako imate nespavača kojem ne odgovara rutina i ništa ne pali, savjetujem vam da se jednostavno pomirite s tim - svima će vam biti lakše. moja je od starta takva - potrebno joj je minimalno sna. 2,5g. se budila bar 10 puta noću, s cca 7 mjeseci je izbacila sve osim jednog dnevnog spavanja, prošlo ljeto je izbacila i to jedno i napokon legla u normalno vrijeme (21-21:30). sad kad je u vrtiću, opet spava popodne i gotovo svaku večer zaspi poslije nas. znalo je to biti frustrirajuće jer nismo imali niti minute vremena za sebe, ali preporodili smo se kad smo to jednostavno prihvatili.

i stvarno, stvarno su mali tako kratko. falit će vam nosanje uskoro...

[Mojca]

potpisujem sve koji su kontra puštanja djeteta da plače. pa tu se radi o malim bebicama kojima je kontakt, blizina roditelja potreba baš kao i potreba za hranom.

Iskreno vjerujem u to da puštanje bebe da plaće samo akumulira frustraciju i umanjuje bazični osjećaj povjerenja, osjećaja sigurnosti.

[Mojca]

Pardon, da plače.

[Peterlin]

Iskreno vjerujem u to da puštanje bebe da plače samo akumulira frustraciju i umanjuje bazični osjećaj povjerenja, osjećaja sigurnosti.

Ovo je debela istina, ali je isto tako istina da ne treba dizati dijete svaki put iz kreveta jer mu time ne činimo dobro. Treba doći, pogladiti po glavi, dati do znanja da smo tamo, držati za ruku, bilo što, ali izbjegavati prečesto podizanje iz krevetića jer to dodatno razbudi dijete. Klinci se često ne mogu umiriti ako su preumorni, a dizanje im je samo smetnja opuštanju koje im treba da bi mirno zaspali. Ovo s nedizanjem iz krevetića vrijedi za djecu koja su prerasla noćno dojenje.

Druga stvar - za malu djecu rutina je zakon - kupanje uvijek u isto vrijeme, spavanje uvijek u isto vrijeme, prije toga eventualno neka mirna igra ili čitanje priča, svaki dan, otprilike istog trajanja... treba to prilagoditi potrebama djeteta, ali kad se nađe prava mjera, držati se toga i ne odstupati.

[željkica]

Uf šta sam potakla temu! ma neee neću ja njega ostavit samog u sobi da plače i ja otići to mi je užas ja sam s njim sve dok tvrdo ne zaspe , evo sinoć smo jeli u 20:30 i nakon toga sam ga spustila u krevetić malo je plaka ja sam ga držala za ruku mazaila ga i pjevala mu i u 21:30 je spava ko top,neznam vi ste protiv takvog uspavljivanja ali meni je to lakše nego ga uspavljivat na rukama sat vremena i onda kad ga spustim se probudi, i sve ispočetka a moja beba ima 2 mj i 7 kg!mislim da on zbog ovakvog uspavljivanja nije zakinut za ništa jer ga i mazim i pjevam mu i zna da sam tu.

[Zuska]

A i ne može se dijete "istrenirati" da spava, pogotovo ne bebu od mjesec i pol.
Spavanje djeteta ovisi o razvoju njegovog mozga, prva 3-4 mjeseca dubina i faze sna su im drukčije, pisala sam negdje o tome, pokušat ću naći. Onda se događa veliki skok u razvoju mozga i tada se kod nekih na kraći (ili dulji rok, kao kod nas) pogorša spavanje, kod nekih poboljša...

Mi smo tek iza druge godine počeli spavati...još ne mogu k sebi doći.
Ali nikad je nismo pustili da plače, ali smo ponekad plakali mi.

Peterlin, neke bebe ne kmeče i ne kenjkaju i ne smiruju se glađenjem po glavi, već urlaju istog trenutka kad se probude. To je stres samo takav i tko ima urlatora zna o čemu pričam.
To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe. Doduše, ne znam što je tu kokoš ili jaje jer majka je vrlo brzo turnula bocu i dudu, a bogme nije ni nosala, pa nikad ne znaš je li dijete odustalo ili nikad nije ni pokušalo...

[Zuska]

Spavanje djeteta ovisi o razvoju njegovog mozga, prva 3-4 mjeseca dubina i faze sna su im drukčije, pisala sam negdje o tome, pokušat ću naći. Onda se događa veliki skok u razvoju mozga i tada se kod nekih na kraći (ili dulji rok, kao kod nas) pogorša spavanje, kod nekih poboljša...

Tu ima nešto o tome, a znam da sam još negdje pisala, ali ne mogu naći.

Ali evo, ima korisnih informacija i ovdje: spavanje novorođenčeta

Nema što nisam pročitala i sad znam da nema čarobnog lijeka za spavanje ako je dijete nespavač. Jednostavno treba čekati dok ne sazrije za to. A u tom procesu treba mu dati pomoći rutinom, nježnošću i strpljenjem. Ovo posljednje je teško, ali izbora nema, tj. ima, ali meni je on bio neprihvatljiv (puštanje djeteta da plače).

Evo još malo korisnih linkova (više ne znam gdje sam ih već stavljala, ali nije naodmet ponoviti):

The Ferber method: An evidence-based guide to "cry it out" sleep training


Finding the right infant sleep aid: A guide for the science-minded parent

[Peterlin]

Peterlin, neke bebe ne kmeče i ne kenjkaju i ne smiruju se glađenjem po glavi, već urlaju istog trenutka kad se probude. To je stres samo takav i tko ima urlatora zna o čemu pričam.
To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe. Doduše, ne znam što je tu kokoš ili jaje jer majka je vrlo brzo turnula bocu i dudu, a bogme nije ni nosala, pa nikad ne znaš je li dijete odustalo ili nikad nije ni pokušalo...

Tja, istina je, čula sam od susjede (i drugih ljudi) da ima takve djece. Jedno dijete koje je bilo zakleti nespavač kasnije se pokazalo malim genijalcem, pravim bistrićem koji i danas u 14. godini traga za dodatnim poticajima. Njima je rješenje bilo vrlo rano izbaciti dnevno spavanje.

Ali na mjestu roditelja nespavača ja bih prvo istražila sve moguće organske uzroke, kao i dinamiku obitelji (koliko puta se moja svekrva uvrijedila kad sam se u 7 navečer digla i otprašila doma jer je klincima bilo vrijeme za spavanje... ufff...).

Moj stariji je imao grčeve i to je trajalo do početka dohrane (pisala sam već o tome, ništa me nije spasilo). Kasnije smo otkrili uzrok i prilagodili prehranu. Dala bih ne znam što da me netko mogao na vrijeme savjetovati, ali kao i većina roditelja - skupljala sam iskustvo usput. Uzrok nespavanja mogu biti respiratorni problemi, alergije... ima toga hrpa, pa mislim da je neodgovorno preskočiti dijagnostiku i proglasiti dijete nespavačem samo tako.

Moja djeca nisu imala dudu ni bocu, pogotovo ne u krevetu, ali ono što su imali i što mi je spasilo glavu je prijelazni objekt "tješilica". I danas moji klipani imaju te svoje stare igračke (ne daju ih udomiti, to su njihovi fetiši). Zlata su nam vrijedile za noćna buđenja bez dizanja + adaptaciju u vrtiću.

Ne kanim prodavati pamet, ali možda ovo iskustvo nekome pomogne. Ne kažem da je svima tako, ali vrlo često stav roditelja puno pomogne.

[lukab]

ja se opekla kod starijeg - 3,5 godine i još uvijek ga se mora držat za ruku dok zaspi...
tako da smo od početka s mlađim imali istu rutinu - podojimo, pred kraj kad vidim da će zaspat ga stavim u krevet/kolica/kaj već... i zaspi sam... dobije dudu i dekicu... nema plakanja, urlanja ni ničega... da sam to s prvim radila život bi mi bio lakši 500 puta... odvojila sam mu hranjenje od spavanja, jedino po noći znam zaspat dok dojim pa i on skupa samnom...
Teo ustvari plače ako ga se nosi, zaspao mi je na rukama možda 2-3 puta i to kad je imao tešku krizu s večernjim nervozama... čim ga spustiš i daš mu dudu i dekicu on si pronjurga nekaj i zaspi sam... divota
znala sam ga i ostaviti da si duže nekaj sam priča sa sobom, nije nikad plakao... ako plače dolazim i umirujem - prvo bez dizanja (jer se najčešće ustvari dogodi da mu je duda ispala) a ako ne upali onda dižem i smirim pa vratim u krevet...
Večernja rutina - kupanje oko 19, mazimo se i dojimo, zaspi oko 20, spava dalje 5+3+3 sata do ujutro i onda ujutro pol sata budan pa opet spava jedno sat i pol, pa dojenje pa sljedeća 3 sata... ustvari je najviše budan popodne kad su mu spavanja po pol sata-sat... i ako smo doma spava u sobi u krevetu jer mu inače stariji skače oko glave pa nema mira...
Starijeg smo uspavljivali satima, to njegovo spavanje nam je bilo izvor frustracija i svađa do danas... nema šanse da si to ponovno priuštim...

[lulu-mama]

ali je isto tako istina da ne treba dizati dijete svaki put iz kreveta jer mu time ne činimo dobro. Treba doći, pogladiti po glavi, dati do znanja da smo tamo, držati za ruku, bilo što, ali izbjegavati prečesto podizanje iz krevetića jer to dodatno razbudi dijete. Klinci se često ne mogu umiriti ako su preumorni, a dizanje im je samo smetnja opuštanju koje im treba da bi mirno zaspali.

x
I jel to sad cry-out metoda? Djete place u kreveticu, a ti ga ne zelis dignuti.
Evo zivi primjer je moj. Nekad place 5min, nekad 15min, a nekad i puno duze. To sto sam ja blizu njemu nista ne znaci.
Dok nisam otkrila dudu. A sad ce neki reci: duda je cep za bebe.

[lulu-mama]

edit: (misic upravo spava, zaspao na rukama s dudom, i sad sam ga stavila na trbuscic (jer samo tako se ne probudi u roku 5 min)-sad ce i to pobrati kritike vezane za SIDS )

[lukab]

gle, kad je Teo imao večernje nervoze nije pomagalo ništa... nosanje, hopsanje, nunanje, ništa... on je jednostavno plakao u mojim rukama ili pored mene na krevetu dok se nije sam smirio i zaspao... nije htio cicu, dudu, ništa... vrišti dok ne prestane...
i sad bi netko rekao da sam ga pustila da plače, jadno dijete i ne znam što... bila sam pored njega, mazila ga, držala za ruku, stiskala uz sebe... dakle nije bio sam i znao je da sam tu... ali jednostavno je bio preumoran da zaspi... prošlo je hvala bogu...

[frka]

lukab, nije li ti palo na pamet da je to jednostavno takvo dijete, za razliku od starijeg? i sama kažeš da ga staviš u krevet i nema urlanja ni plakanja. ima djece kod koje nema šanse da to prolazi. i možeš se postaviti na trepavice, ali ne ide.
a plakanje bebe od mjesec i pol 15 min i duže, a da ga ne podigneš - to mi je nepojmljivo. naravno da ćeš prvo pokušati pomaziti i utješiti, ali ako ne ide, ne mogu zamisliti da bi ga i dalje pustila da plače. i ovo što željkica kaže - uspavljuje ga tako što ga miluje i pjeva mu, a on plače i negoduje i to tako - sat vremena!

[lulu-mama]

gle, kad je Teo imao večernje nervoze nije pomagalo ništa... nosanje, hopsanje, nunanje, ništa... on je jednostavno plakao u mojim rukama ili pored mene na krevetu dok se nije sam smirio i zaspao... nije htio cicu, dudu, ništa... vrišti dok ne prestane...
i sad bi netko rekao da sam ga pustila da plače, jadno dijete i ne znam što... bila sam pored njega, mazila ga, držala za ruku, stiskala uz sebe... dakle nije bio sam i znao je da sam tu... ali jednostavno je bio preumoran da zaspi... prošlo je hvala bogu...

A s koliko je proslo? Mi imamo upravo takve dane. Nekad place bez obzira na sve, a nekad lijepo spava da se ni ne potrudis oko njega

[trampolina]

Željkica, sve si sažela u rečenici "Meni je tako lakše."

I to je ok, svi roditelji vječno važu svoju komociju u odnosu na djetetove potrebe. Je li oni imaju kakve posljedice-nemam pojma.

Subjektivno mislim da to ovisi o djetetu. Ali sam za svaki slučaj stavila svoju komociju na čekanje i podredila je dječjim potrebama (ili onome što ja procjenjujem da su potrebe, ne mora bit da sam u pravu).

Ne kažem da tako trebaju svi, ali se za moju obitelj pokazala ispravna odluka.

Jedino što znam je da malim urlatorima nema pomoći. Jedino čime im čovjek može olakšati je da im se prepusti i preživi burno djetinjstvo. Nema tu ispravljanja krive Drine, nema im (nam) pomoći.

[Bluebella]

neke bebe ne kmeče i ne kenjkaju i ne smiruju se glađenjem po glavi, već urlaju istog trenutka kad se probude. To je stres samo takav i tko ima urlatora zna o čemu pričam.
To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe.

moja beba je takva, nema kme kme... istog trena kad mu nešto ne paše ili se probudi odmah je urlanje da se kroz cijeli hodnik zgrade čuje, nikakav baby phone u stanu mi ne treba, čuje se na daleko
al je zato i velika spavalica, eto ima i takvih beba. sinoć legli oko ponoći svi troje i miš još spava. buđnje mu je već rutinski u 5h, 7h i 9h. od dana kad smo iz rodilišta izašli niti jednom se nije desilo da se nismo napsavali. M je sa mjesec i pol imao fazu da nije htio zaspati kad bi legli u krevet i bio bi pored mene budan do cca 2h, al bi gledao okolo i mlatarao rukicama, nije plakao, to je trajalo tjedan dana.
nije mi drago da ide tako kasno spavati (ponoć) ali probala sam ranije s njim u krevet i nije htio. samo se vrpoljio i plakao čim bi ga spustila.
cry out metoda kod nas ne dolazi u obzir.

[nanimira]

Uopće se ne radi o tome je li dozvoljeno ili ne.

Uostalom, kako bi se to moglo (ne)dozvoliti?

Radi se o prepoznavanju potreba i empatiji.
Ako netko prepozna da je djetetova potreba plakati 20min. prije spavanja, super, go for it.

Ali čisto sumnjam da je to itko napravio. Razlozi su uglavnom drugačije prirode, u mom slučaju recimo komocija i slušanje savjeta sa strane (koji su naravno podilazili mojoj komociji). Sreća za djecu da sam brzo došla sebi

Pa upravo to sam i rekla sa zadnjim dijelom rečenice da to ovisi o konkretnoj situaciji a ne o obrascima-ako želi plakati nema tog načina da ju utješim. Ali sam skužila na svojoj da joj samo malo moram odmaknuti pažnju od plakanja- nama pomaže ta savršena stvar zvala plastičnom vrečicom

[maca papucarica]

Kako vi mame to rješavate kad vam zaspi uz cicu?

Skinula sam jednu bočnu stranicu sa krevetića i zakačila ga za veliki krevet.
Često zaspi cicajući on u krevetiću, a ja na bračnom i onda me manje frka jer je ograđen sa tri strane, a na četvrtu (na sredinu kreveta) stavim jastuk za bočno spavanje.
Kad zaspi na bračnom (druga cika ), jastuk stavim na slobodni rub kreveta, baby phone blizu njega i žurim k njemu čim čujem šuš-šuš jer znam da ili puže ili sjeda ili se diže (ili proučava baby phone ).
Mali kme ili uzdah može značiti i da sanja, veliki kme da ga je nešto prestrašilo, a šuš-šuš je uvijek akcija.

[vikki]

Ja upravo zbog nosanja prvih mjeseci sada imam drugi problem. Ima pet mjeseci i trebao bi što više biti na trbuhu i na podu da se počne rotirati, okretati itd. (vježbač je), no nema šanse. Desetak minuta je maksimum koji želi provesti na strunjači, krevetu, u baby gymu, gdjegod... i nemam pojma kako to sad riješiti.

[Zuska]

Potpis na Frku i dva potpisa na Trampolinu. Nepojmljivo mi je ostaviti bebu da plače.

Možda bih drukčije pisala da je bilo podnošljivo kme, kme, ali njeno urlanje bilo je i petnih žila, sve bi joj žilice iskočile na licu i vratu, a frekvencija ubijala u pojam. I u roku od pol minute ne bi znala za sebe. Srećom, pa sam i tu slušala svoju intuiciju.

Bebama treba blizina, dodir...i nosanje.
Da, bebama od mjesec, dva, tri itd. mjeseca i te kako treba nosanje. I nemaju 14 kila kako je netko napisao, toliko imaju dvogodišnjaci.
Mi se nismo uspavljivali nosanjem, ali je nosanje itekako bilo potrebno kod brojnih buđenja. Nekad, jer već dugo se ne nosamo. Dakle, nije se "naviknula".

A što se tiče dodira, nekad kad se probudi ili se krene buditi, ja samo prislonim svoje lice uz njeno...predivno je osjetiti kako se umiri...kako sve njene životne funkcije postaju smirene, a disanje duboko. Ne bih to mijenjala za sva odvojena cjelonoćna spavanja.

Je, teško je nosati, teško je ne spavati, teško je svašta nešto. Ali tko je rekao da će biti lako?
Moj PTSP od prvih godinu i pol i dalje traje i neću ga se tako lako riješiti i te sad dolazim k sebi, ali opet...sve je bilo predivno, unatoč i usprkos
Tako da, mame i tate, izdržite i teške trentke, oni to kasnije itekako vrate.

[Zuska]

Ja upravo zbog nosanja prvih mjeseci sada imam drugi problem. Ima pet mjeseci i trebao bi što više biti na trbuhu i na podu da se počne rotirati, okretati itd. (vježbač je), no nema šanse. Desetak minuta je maksimum koji želi provesti na strunjači, krevetu, u baby gymu, gdjegod... i nemam pojma kako to sad riješiti.

Pa desetak minuta u komadu za tako malo bebu uopće nije malo. I tako nekoliko puta dnevno.
Legneš ga kraj sebe i pričaš, pjevaš, zveckaš, uzmeš mu rukice pa ih širiš, uzmeš nožice pa ih dižeš, ne znam, igraš se na sve moguće načine...Onda ga malo nosaš pa se opet sjednete..

[lukab]

gle, prvi nije bio urlavac, dapače to dijete nije uopće plakalo do kad je počeo puzati i udarati se okolo... susjedi nisu niti znali za njega... ali svaki put kad bi se pomaknuo smo skakali oko njega umjesto da ga pustimo na miru... sad s ovim drugim realno nemam niti vremena skakat na svaku loptu, tu ne mislim da ga pustim da plače nego ono kad njurga dok se razbudi ili nešto - ne diram ga... točno znam po glasu kad je panika a kad priča sam sa sobom... kad je budan onda se igramo, mazimo, nosamo, ali kad je spavanje onda ga pustim na miru...
tu mislim da sam pogriješila s prvim i za sad mi teorija drži vodu al nisam popila svu pamet svijeta i možda se stvari promijene, nadam se da neće drastično možda za par mjeseci napišem post u kojem se lupam glavom o zid što sam to napravila

s tim da je ovaj drugi veći urlavac od prvog, više plače, imao je grčeve, večernju nervozu (sve što smo s prvim preskočili) ali nisam ga nikad puštala da se dere dok ja u drugoj sobi lakiram nokte... ako sam mogla onda sam ga smirivala, ako nisam onda sam jednostavno bila pored njega da zna da nije sam...
jedna pametna žena mi je rekla da je prvo dijete vrlo često hiperstimulirano i zbog toga ima probleme sa spavanjem... za sad je u pravu

a večernja nervoza nam je prošla evo prije tjedan dana... nisam sigurna dal sama od sebe ili zato što sam ja stala na loptu i malo mu smirila aktivnosti kroz dan, pogotovo popodne, ali fala bogu da je prošlo jer ne volim taj osjećaj bespomočnosti dok ti dijete vrišti

[maca papucarica]

Ja upravo zbog nosanja prvih mjeseci sada imam drugi problem. Ima pet mjeseci i trebao bi što više biti na trbuhu i na podu da se počne rotirati, okretati itd. (vježbač je), no nema šanse. Desetak minuta je maksimum koji želi provesti na strunjači, krevetu, u baby gymu, gdjegod... i nemam pojma kako to sad riješiti.

Iskreno, ne vjerujem da ne zeli biti na trbuhu jer si ga nosala (jacaju se bebe i u nosanju), vec zato sto mu ruke i trup nisu dovoljno jaki i to mu je napor.
I ja sam svog nosila kad god mu je to trebalo, ali je on jako brzo ojacao i cim je postao mobilan, gle cuda, uopce se ne zeli nosati. (A svi su mi govorili da cu ga naviknuti, jos kad su vidjeli da sam i nosiljku nabavila da ga mogu jos vise nosati )

Ja sam svog stavljala na trbuh puno puta i svugdje, malo na stol, malo na baby gym, malo na sank, malo na kauc, na krevet... Malo bi se ja kreveljila, malo igracke, malo vrecica, kljucevi, sve da ga zabavim malo duze. I pas nam je bio od pomoci, kad sam ga stavila na pod, pas mu je bio woow. Mislim da se radi njega i poceo vrtiti ukrugi

Btw, imala sam i ja dvomjesecnog 7-kilasa, sa 6 mjeseci je imao preko 10 kg i znam koliko je tesko nositi i ljuljati, imala i upalu zivca, al sam zato sad supermama, ruke i leda mi nikad nisu bili jaci i bas se veselim haljinama otvorenih leda ovo ljeto

[vikki]

Pa desetak minuta u komadu za tako malo bebu uopće nije malo. I tako nekoliko puta dnevno.
Legneš ga kraj sebe i pričaš, pjevaš, zveckaš, uzmeš mu rukice pa ih širiš, uzmeš nožice pa ih dižeš, ne znam, igraš se na sve moguće načine...Onda ga malo nosaš pa se opet sjednete..

Pa to sam i ja mislila, da je 10 minuta dovoljno, no fizioterapeut me oprao da bi dijete te dobi moralo barem 20 minuta biti na strunjači i dopustiti da ga vježbamo a da ne plače, moš mislit.
Inače nije bilo šanse ostaviti ga da plače jer bi poljubičastio i poplavio u par sekundi.
Tvoji me postovi u vezi spavanja, Zuska, tješe , naime imamo buđenja svakih sat, sat i pol, češće nego kad je bio novorođenče, ne znam je l' su zubi ili što li?

Iskreno, ne vjerujem da ne zeli biti na trbuhu jer si ga nosala (jacaju se bebe i u nosanju), vec zato sto mu ruke i trup nisu dovoljno jaki i to mu je napor.
I ja sam svog nosila kad god mu je to trebalo, ali je on jako brzo ojacao i cim je postao mobilan, gle cuda, uopce se ne zeli nosati. (A svi su mi govorili da cu ga naviknuti, jos kad su vidjeli da sam i nosiljku nabavila da ga mogu jos vise nosati )

Dok je bio manji htio je biti na trbuhu duže nego sad, no dobro, valjda je i to neki protest.

Ja sam svog stavljala na trbuh puno puta i svugdje, malo na stol, malo na baby gym, malo na sank, malo na kauc, na krevet... Malo bi se ja kreveljila, malo igracke, malo vrecica, kljucevi, sve da ga zabavim malo duze. I pas nam je bio od pomoci, kad sam ga stavila na pod, pas mu je bio woow. Mislim da se radi njega i poceo vrtiti ukrugi

Tako nekako i ja radim, jedino nije u pitanju pas nego mačka kojoj užasno ide na živce njegovo deranje i više ne zna gdje bi se sakrila u kući.

Btw, imala sam i ja dvomjesecnog 7-kilasa, sa 6 mjeseci je imao preko 10 kg i znam koliko je tesko nositi i ljuljati, imala i upalu zivca, al sam zato sad supermama, ruke i leda mi nikad nisu bili jaci i bas se veselim haljinama otvorenih leda ovo ljeto

Haha.. točno tako, bicepsi i tricepsi su se vratili začas nakon poroda.

[željkica]

frka, krivo si me shvatila plače po 10-tak min a ne sat vremena , i naravno da ću ga podignut ako dugo i jako plače,kad se umiri gleda i lagano tone u san-
Trampolina, ja sam svoju komociju stavila sa strane i prilagodila se malome , neznam zašto se toliko digla prašina oko ovakvog načina uspavljivanja neznam šta je loše u plakanju od 10-15 min ,iskreno teško mi ga je tako slušat pa uskoči muž al navikavat ga na rukama je za poslje još gore.kad se je rodia uglavnom bi sam zaspa al su stigli grčevi i večernja nervoza i stalno je bio na rukama jer je plaka satima i nije mi palo napamet spustit ga.

[Zuska]

neznam zašto se toliko digla prašina oko ovakvog načina uspavljivanja neznam šta je loše u plakanju od 10-15 min

Dijete plače zato što te treba. Gladan je, možda ga nešto boli, možda bi se samo mazio i želi blizinu...sve legitimni zahtjevi...koje bi roditelji trebali čuti i na njih odgovoriti, odnosno pružiti bebi što joj treba.
Time što ga puštaš da plače, šalješ mu poruku da ti (vama) njegove želje nisu važne. A to nije najbolji put do postizanja bliskosti, do izgradnje međusobnog povjerenja i do izgradnje njegovog samopouzdanja.
Neka djeca odustanu nakon 15 minuta plakanja, neka nakon sat vremena, ali rezultat je isti. Odustali su od svojih želja i potreba jer su shvatili da im neće biti ispunjene, da one nisu važne. A male bebe nemaju potrebu ni sposobnost muljanja ili laganja, iskreno traže ono što im je potrebno. Male se bebe ne mogu razmaziti.

navikavat ga na rukama je za poslje još gore.

To o navikavanju na rukama i na nosanje je izmišljotina zapadne komotne civilizacije.
Tisućama godina se djeca nosaju, dan danas je to normalno svuda po Africi, u plemenima Južne Amerike i Australije itd. i ta djeca sigurno nisu razmažena.
I prohodala su u isto vrijeme kad i djeca koja se nisu nosala (i ona koja su "poticana" da stoje i hodaju na Zapadu), barem tako kažu istraživanja i knjige koje su ih opisale.

[Zuska]

Pa to sam i ja mislila, da je 10 minuta dovoljno, no fizioterapeut me oprao da bi dijete te dobi moralo barem 20 minuta biti na strunjači i dopustiti da ga vježbamo a da ne plače, moš mislit.
Inače nije bilo šanse ostaviti ga da plače jer bi poljubičastio i poplavio u par sekundi.
Tvoji me postovi u vezi spavanja, Zuska, tješe , naime imamo buđenja svakih sat, sat i pol, češće nego kad je bio novorođenče, ne znam je l' su zubi ili što li?

Ali nekoliko puta po 10 minuta na dan? Ili mora biti u komadu 20 minuta? Nemam iskustva s tim, nismo bili vježbači, pa se nadam da će ti to netko iskusniji od mene odgovoriti.

A zašto se budi i plače...da znam odgovoriti na to pitanje, bila bih bogata.

Nama su veliku ulogi igrali zubi, kasno su izlazili i svaki je bio bolan, barem po nekoliko dana nespavanja. Tek kasnije sam se okuražila dati paracetamol za bol i to bi pomoglo, ali davala sam ga samo kad je bilo jako ozbiljno. Dok je dojila, pomogla bi joj cica.
Ali može biti i probava, prvi mjeseci dohrane, pa i pola godine, znaju biti bolni nekim bebama. Zato treba paziti da se navečer daje nešto lagano.
Mogu biti i snovi. Ili lošije spavanje tog dana.
Ili hiperstimuacija danju. Netko je to već spomenuo, ali neke bebe same traže stalnu stimulaciju (mi smo morali hodati jer je stalno htjela nešto gledati, dirati i sl.)
Ili hrpa novih i zanimljivih doživljaja koje vari noću.
Ili je nova vještina koju je savladao (npr. puzanje...) pa je uzbuđen. Knjige kažu da je to često, mele bebe puno toga uče i spoznaju, budu jako uzbuđene zbog toga.
Ili je skok u razvoju...
Ili je prehlađen pa ne može disati....
Ili ne zna zaspati kad se probudi. To moraju naučiti. (ali ne ostavljanjem da plaču, iako je i to oblik učenja).
Paleta je velika.

Neka djeca su osjetljivija na spavanje. Vidim po curki, dobro spava, ali npr. ako je neka nova slikovnica u igri, obavezno je sanja i priča u snu, nekad i viče riječi iz slikovnice...

[Peterlin]

Dijete plače zato što te treba. Gladan je, možda ga nešto boli, možda bi se samo mazio i želi blizinu...sve legitimni zahtjevi...koje bi roditelji trebali čuti i na njih odgovoriti, odnosno pružiti bebi što joj treba.
Time što ga puštaš da plače, šalješ mu poruku da ti (vama) njegove želje nisu važne. A to nije najbolji put do postizanja bliskosti, do izgradnje međusobnog povjerenja i do izgradnje njegovog samopouzdanja.
Neka djeca odustanu nakon 15 minuta plakanja, neka nakon sat vremena, ali rezultat je isti. Odustali su od svojih želja i potreba jer su shvatili da im neće biti ispunjene, da one nisu važne. A male bebe nemaju potrebu ni sposobnost muljanja ili laganja, iskreno traže ono što im je potrebno. Male se bebe ne mogu razmaziti.


To o navikavanju na rukama i na nosanje je izmišljotina zapadne komotne civilizacije.
Tisućama godina se djeca nosaju, dan danas je to normalno svuda po Africi, u plemenima Južne Amerike i Australije itd. i ta djeca sigurno nisu razmažena.
I prohodala su u isto vrijeme kad i djeca koja se nisu nosala (i ona koja su "poticana" da stoje i hodaju na Zapadu), barem tako kažu istraživanja i knjige koje su ih opisale.

Pa nitko to ne osporava.... S druge strane, što mislite kako je majkama blizanaca, trojki, četvorki...pa čak i obične obitelji s više djece su u istoj vreći. MOžeš se na glavu postaviti, ali NE MOŽEŠ odgovoriti istovremeno na zahtjeve koji ti se postavljaju. Ja sam odgovarala na zahtjeve svog starijeg sina kojega sam nosila u drugoj trudnoći (dobna razlika vidljiva u potpisu). Rezultat - završila sam na pola trudnoće na Sv.duhu na strogom mirovanju. A da sam probala biti dovoljno dobra majka, a ne superheroj majka, možda bih izbjegla strašnu situaciju da je dijete moralo biti mjesecima bez mene. Toliko o nosanju. Iz iskustva.

[Zuska]

Peterlin, pa nije ili ili. Možeš ga držati, leći kraj njega, sjediti s njim, ljuljati se na lopti... osim toga, ako postoji i drugi roditelj, onda itekako može pomoći.

[frka]

Peterlin, nosanje djeteta u trudnoći vrlo vjerojatno nije razlog komplikacija. čak i MPO dr-i daju zeleno svjetlo za nosanje starije djece ako je sve ok s trudnoćom (osobto vani). koliko žena imaju komplikacije kad nikoga ne nosaju? ja prva među njima.

blizići, trojke i sl. su skroz drugi uvjeti, a ovdje ne pričamo o situacijama kada nemaš izbora. meni je puštanje bebice da plače jednostavno nepojmljivo. pa bilo to sat vremena ili 10min. ajd temprirajte 10 min i zamislite da vam beba cijelo to vrijeme plače.

[Muma]

Moj mališan zahtjeva konstantnu pažnju, plače čim ga spustim i odem samo po nešto negdje. A nit ne spava nešto kroz dan. I iako sam čitala o djeci koja kao plaču bez razloga, ne vjerujem u to, i ne puštam ga da plače ni 2 minute. Ne mogu ni da hoću iako je i mm rekao da ga pokušam pustiti barem malo. Onaj majčinski instinkt prevlada. Nije mi ponekad lako baviti se isključivo njime sve dok mm ne dođe s posla, ali takav je, treba me i obožavam ga. Jedino se pitam da li će se ta njegova potreba za mnom s vremenom smanjiti (konstantno zabavljanje ili nosikanje) ili će mi leđa stradati. Ima sigurno iskusnih mamica... kako je bilo vama kasnije?

[lukab]

obične obitelji s više djece su u toj situaciji - ne možeš odmah skočiti kad te treba... jer npr u tom trenutku brišeš guzu starijem, ili mu radiš ručak... a on isto ima potrebe koje treba zadovoljiti... jer ako njega ne nahraniš onda dobiješ cirkus i sa druge strane... to su samo primjeri iz mojeg iskustva... netko uvijek čeka svoj red i koliko god se nekom činilo da je moguće ali najčešće nije moguće čak niti trogodišnjaku objasniti da on mora pričekat... jer će moj recimo u tom slučaju ići sam sebi dovršit ručak (jer je gladan jelte) i onda ću dobit dijete na hitnoj sa opeklinama... vagneš u tom trenutku i doneseš odluku, drugo ništa ne možeš...
nećeš ostavit dijete da urla ne znam kolko ali koju minutu će morat pričekat da osiguraš da ti ovaj drugi ne napravi neku glupost u međuvremenu...