joj ovo je super!Zuska prvotno napisa
Ne znam kud to staviti, a zgodna je ideja kako klince potaknuti da rade po kući
mom-creates-grounding-chart
moji je jos premali za takve poslove ali mogu si dat u zadatak smislit njemu primjerenu listu
 |
|||
|
|
|||
joj ovo je super!Ne znam kud to staviti, a zgodna je ideja kako klince potaknuti da rade po kući
mom-creates-grounding-chart
moji je jos premali za takve poslove ali mogu si dat u zadatak smislit njemu primjerenu listu
I meni se svidja
Zubi, zubi, krenuli su zubi! Već!!
Mislim da ću na cicama dobit žuljeve kolko me stisce, on je lud, gloda sve do čega dođe, borbe neviđene vodi sa rukicama, dere se na njih kad su van usta a reži i trese glavom kad su mu u ustima ko mali pesek
Budi me zadnje 3 noći po 5 puta, po danu ga ništa ne zanima osim da nešto grize, danas nam se neka žena tako smijala haha, nosim ja njega u slingu a on ruke u ustima i reži i dere se .. ko da neku životinjicu nosim
Zubić je na vrhu onako već se malo osjeti, nadam se da to znači da neće ovo još dugo, nisam navikla ne spavat po noći, sad se osjećam ko da sam tek rodila
A ja se baš nekak veselim da dobije zubić i samo gledam hoće li. Jer su mi tako slatki kad se nasmiješe s 2-3-4 zuba.No za sad smo krezubi
moj isto sve trpa usta grize reži i to već duže vrijeme ali zubića nema na vidiku ,i dosta slini.
Moj se smije sa dva zuba ima 3mj...ostali niiiiikakoooo da provire...i grinta...i njurga....i sliiiiniiii.....i ne spava. Proci ce i ovo do puberteta
ja sam danas tako slabih živaca..........možda će bit lakše ako se izjadam
Nece. Ali do 25-te hoce...Moj se smije sa dva zuba ima 3mj...ostali niiiiikakoooo da provire...i grinta...i njurga....i sliiiiniiii.....i ne spava. Proci ce i ovo do puberteta
mom su isto krenuli sa 3 mj. Sad sa 19 ima sve zube osim petica, ALI slini od 3mj do danas neprestano! slinčeki su must have minimalno 10 kom, 4-5dnevno promijenim. to samo curi i curi i nikad tome krajaMoj se smije sa dva zuba ima 3mj...ostali niiiiikakoooo da provire...i grinta...i njurga....i sliiiiniiii.....i ne spava. Proci ce i ovo do puberteta
http://carapice.wordpress.com/2014/0...aj-ga-na-ruke/
Nešto za razonodu nama koje imamo hrpu vremena na raspolaganju
Posljednje uređivanje od Muma : 30.04.2014. at 12:47
ajmeee...krivo sam se izrazila
Izasla su mu dva zuba prije 3mj..(sa 6mj) sad ima 9mj i još uvijek samo dva zubića. A slinčeki....nikad ih dosta,uvijek tražim čiste i suhe,al nema pa nema....bali i slini neviđeno
Zdravo!
Nisam se stigla javiti. Čitala sam vaše komentare, ali sam u međuvremenu zaboravila je li me se još ponešto ticalo, odn. jesam li htjela još nešto komentirati.
Jurana, ne, nisi me ti živcirala.
...
Razmišljam da pohvalim svoje dijete / nas, ali me dosad uvijek koštalo bilo kakvo hvaljenje po forumu (naprosto bi okrenula ploču, kao da zna što sam napisala). No, ajde, ipak hoću. Otkad sam zadnji put pisala pa do danas (mislim da je prošlo 2 tjedna, ako ne i više), uspijevamo se uspavati ležeći. Malo objašnjavanja, malo svađanja, puno cicanja... i tak. Nekako ide.
Meni jako fali strpljivosti i, nažalost, nisam jedina takva u kući.Ali nije mi jasno... Stvarno mi nije jasno da se tom djetetu ništa ne može objasniti. Nije glupa, nije nerazumna. Jasno nam daje do znanja da razumije sve što joj govorimo. Pokazuje znakove iznimne inteligencije, ali ne surađuje. Skoro nimalo. Recimo, baca hranu po podu. Ispočetka nismo reagirali na to jer nismo htjeli hranjenje povezivati sa stresom i jer je, na kraju krajeva, bila mala. No, sad to već prelazi svaku mjeru. Ima dana kad super jede, posve sama, koristeći žlicu ili vilicu. Ima dana kad samo sve razbacuje. Objašnjavamo i objašnjavamo i objašnjavamo da se to ne smije da ovo da ono... Pitaš ju smije li se to raditi, kaže NE, pogleda te u oči pakosnim pogledom i baci nešto na pod, sveudilj te gledajući.
Strahovito je tvrdoglava i tako zna ignorirati čovjeka da se ponekad pitam je li malo autistična.
Ja sam već totalno luda jer se stalno svađamo - muž, mama, dijete, ja. Svaki Božji dan se netko s nekim zakači (uglavnom sam ja s jedne strane, a svi ostali s druge). Svaki dan moram graktati i već se osjećam kao vještica i neugodno mi je pred susjedima. Ali naprosto me nitko ne doživljava dok ne zaurlam. Već sam tisuću puta pomislila da odem i sve ih ostavim jer me nitko ne doživljava i očito im ne trebam, niti im išta predstavljam.
...
Još jedna usputna opservacija. Čitala sam knjigu Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljovide (već sam prije pročitala Zašto muškarci lažu, a žene plaču - preporučujem). Nije mi puno pomogla, odn. je - da shvatim da u našoj obitelji ja imam više muški, a moj muž više ženski mozak, ali to je sad nebitno. Ono što sam htjela reći jest sljedeće - žene se često jadaju drugima samo zato da se izjadaju, odn. da podijele svoju "bol" s drugima. Muškarci, kad to slušaju, odmah misle da se od njih traži rješenje problema pa onda nude rješenja. Slično tome postupaju i mnoge forumašice ovdje - čim kažeš da te nešto muči, odmah dobiješ: "Ja sam to tako i tako..." OK, hvala, možda nekom pomogne, ali meni trenutno treba samo ispušni ventil jer svi ti silni savjeti koje sam dobila u zadnjih skoro dvije godine, nisu baš koristili...
eto, a ja taman krenula pisati...
šalim se mishekice, ako ti je tako lakše, a ti se ispuši. mi ćemo čkomit
A ja ti jednostavno moram odgovorit :D. Moj zadnji je od bacača hrane. Ja mu jednostavno uzmem zdjelicu. On se malo dere, ja mu vratim. Ako počne opet bacat opet uzmem. Polako je prestao s tim, sad ima 23 mj. Bacao je par mjeseci, od 17-og do sada.
A kaj se tiče neobaziranja u toj dobi ih je lakše fizičkmi odmaknut nego objašnjavat.
Moj baca oduvijek. Zna jesti zlicom i vilicom, pazljivo i uredno cak (gledam u vrticu kroz staklo, da ne bi bilo da me jos i teta mulja), ali doma baca. I nis', kad krene bacati, a odluci ne reagirati na moj komentar o tome kako mi (ne mi kao ja i on, u nasoj neraskidivoj simbiozi, vec mi kao obitelj) ne bacamo hranu, onda hrana lijepo ode. Uzmem i ne vracam. Za zamjenu moze dobiti sisu, to mu jos nikad nisam uskratila. Bitno je to da se oko bacanja hrane ne zivciram. On je tvrdoglav, a ja sam vjerojatno jos gora. Plus sto mi je alternativa neprihvatljiva - da on sjedi, a ja hranim. Puno mi je draze moje slobodno vrijeme pa makar poslije cistila pod.
Ni inace se s njim nista ne mogu dogovoriti, ali i to ignoriram. Jedino se svadjamo oko (ne)spavanja, tu gubim zivce, a on pobjedjuje. Ali sta's.
Mislim da je sad definitivno - razvodim se. No, prebacit ću se na neku drugu temu da pišem o tome.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Na stranu sad muž i sve to - ja zbilja više ne mogu. Mene moje dijete izluđuje preko svake mjere i ja to stvarno više ne mogu izdržati. S njom ništa nije jednostavno i ni u jednom trenutku nije bilo. Čim je izašla iz mene, rekli su mi da će mi s njom biti teško. Tad sam mislila da to svima kažu. Sad znam na što su mislili.
Hranjenje, presvlačenje, spavanje, kupanje, šetnja, igra... Ma SVE je s tim djetetom problem i drama. Luda sam više od svega i ja naprosto više N-E M-O-G-U!!!!!
I ispada da je najgora prema meni. Bez imalo pretjerivanja, mislim da ona nema apsolutno nikakvih osjećaja prema meni, ni ljubavi, ni naklonosti, ni privrženosti. Sve što joj od mene treba je cica. Apsolutno ništa drugo.
Ovaj put može i neki savjet.
Prestani dojiti ...vjerovatno ću bit ispljuvana jer svi znamo da je dojenje naj naj za našu djecu,al ako je presing prestani s dojenjem i to je to. Onda ćeš vidjeti da ti djete želi i voli tebe,nevezano za cicu. Moj je sličan,grinta stalno i za svaku p...... Vožnja u autu vrišti,u kolicima vrišti,krivi položaj u rukama vrišti,dobro jutro vrišti,laku noć vrišti....taj stalno vrišti. Nekad dok on vrišti ja se smijem,nekad uzmem kavu,ali u većini slučajeva to mogu izdržati par minuta i onda ga uzmem u ruke i tješim. Tako 50 puta u danu. Valjda će proći,puknem svaki treći dan,preživit ću...svi ćemo
Koliko cura ima godina? Ako moze dva-tri dana bez cice,skupi par sto kuna i uplati si neki vikend aranzman i makni se na dva dana. Imas toga jeftino preko onih ponuda dana itd..
Ugasi mobitel i napuni se. Ostavi je muzu i idi lijecit zivce. Ti ces se odmorit, ona ce te se mozda zazeljet i pokazat ljubav kad se vratis
Potraži stručnu pomoć.
x
I do onda probaj odgoditi definitivnu odluku o odvajanju od (skrbništvu) djeteta i razvodu.
Apsu i Mima potpisujem. I nemora to bit plaćanje putovanja...možeš i od doma izlaziti na kave ili ako imaš kakvo selo da odmoriš dušu za vikend sama. Ja kad sam totalka bila malac je otišao kod bake jednu noć a ja sam "zurila u prazno" ništa nisam radila po kući i naspavala se za narednu godinu. Jedina je mana da su mi cice eksplodirale. Dečko je baki bio odličan,nije zaplakao,pojeo dva puta i odmah zaspao. Divota. A i baš sam ga ujutro jedva čekala vidit,šta ponekad ujutro i nem volje :nemajka se srami:
mishekica; jesi se vratila raditi?
Pitam s razlogom, jer mi se čini da ti fali da imaš vrijeme samo za sebe i da se makneš od kuće.
Ovo o čemu pišeš, a posebno ignoriranje smo sve manje- više prošle sa svojom djecom.
Nije neki savjet, znam, ali samo trebaš izdržati.
Ja sam moju kći čak vodila na ispitivanje sluha jer sam bila uvjerena da ne čuje, a ona je savršen sluh imala i savršeno nas ignorirala.
Danas to prepričavamo kao anegdotu.
Ono što bih ja napravila na tvojem mjestu jest; upisala neku rekreaciju i svaki dan otišla od kuće na sat-dva.
Tako sam i napravila i upoznala nove ljude, družila se, vježbala, popričala. Znale smo i na kavu poslije aerobika,. Bilo je super utrošeno vrijeme.
A muž nek se za to vrijeme "bakće" s malom.
Mamu ako ikako možeš makni što dalje, a s mužem razgovaraj.
Brakovi ne pucaju zbog sitnica, ali se vama očito nakupilo.
Ima toga još, a ako želiš; pisat ću kad stignem, može i na pp.
X
Sto prije
XKoliko cura ima godina? Ako moze dva-tri dana bez cice,skupi par sto kuna i uplati si neki vikend aranzman i makni se na dva dana. Imas toga jeftino preko onih ponuda dana itd..
Ugasi mobitel i napuni se. Ostavi je muzu i idi lijecit zivce. Ti ces se odmorit, ona ce te se mozda zazeljet i pokazat ljubav kad se vratis
Nekad i mi klincima idemo na živce. Malo distance povremeno koristi. Pogotovo kad si na rubu snaga i živčanog.
Mishekica, s tako žestokom djecom je najveći problem što izvuku duhove iz ormara i TJERAJU nas da ih rješavamo.
Prvih E.ovih pet godina mi je bilo najteže u životu, ne zato što je on bio žestok (i ova treća je, čak i više od njega) nego zato što ja nisam bila u dobrim odnosima sama sa sobom. Najteže mi je bilo upravo zato što se najteže uhvatiti ukoštac sa sobom. U jednom trenutku sam potražila i stručnu pomoć, kad sam uvidjela da tučem u zid.
Ono što smo i mm i ja izvrsno odradili je naš odnos. Odlučili smo da nikakve pretumbacije u braku nećemo raditi dok ne riješimo gorući problem (više bi odgovarala množina jer toga je biloooo), a odluku o razvodu donosimo mirni i u dobrim odnosima. Par puta je zbilja bilo ugusto, i s moje i s njegove strane, i da se stvari nisu promijenile sad bi sigurno bili razvedeni.
Ali oboje smo se mijenjali.
Ne brzaj. Pomozi prvo sebi! Dijete ti jest zahtjevno, ali trenutno živi u kaosu pa joj je i ponašanje takvo. Iz tvojih postova na raznim temama vrišti poziv u pomoć zato odgodite životne odluke dok se ne stabiliziraš. Uputi se psihologu/psihijatru i prihvati terapiju. Totalno je izlizana ona rečenica kako dijete osjeća tvoju nestabilnost, ali nema ništa istinitije od nje.
Samo hrabro, kći te voli i treba!
Sad vidim i tu, a pisala sam na drugoj temi.
svakako potrazi strucnu pomoc.
Draga mischekice, najbrži način da si pomogneš, a i svima vama, je da nađeš dobrog psihijatra-psihoterapeuta, koji ti po potrebi može propisati i lijekove. Psiholozi i psihoterapeuti koji nisu psihijatri lijekove ne propisuju! Samo psihijatri (a prva linija je i opća praksa). Ako ikako možeš, odvoji novce za nekog privatnog, ako se preko uputnice dugo čeka, jer vam treba pomoć što prije.
Želim ti snagu. Sad si jako umorna, iscrpljena, tužna. Bit ćeš dobro!
Moj savjet ti se neće sviđati. Ali, napisat ću. Saberi se! Svako dijete na svijetu zahtijeva gotovo svo mamino vrijeme. Prvih otprilike tri godine, nakon toga postaju samostalniji.Na stranu sad muž i sve to - ja zbilja više ne mogu. Mene moje dijete izluđuje preko svake mjere i ja to stvarno više ne mogu izdržati. S njom ništa nije jednostavno i ni u jednom trenutku nije bilo. Čim je izašla iz mene, rekli su mi da će mi s njom biti teško. Tad sam mislila da to svima kažu. Sad znam na što su mislili.
Hranjenje, presvlačenje, spavanje, kupanje, šetnja, igra... Ma SVE je s tim djetetom problem i drama. Luda sam više od svega i ja naprosto više N-E M-O-G-U!!!!!
I ispada da je najgora prema meni. Bez imalo pretjerivanja, mislim da ona nema apsolutno nikakvih osjećaja prema meni, ni ljubavi, ni naklonosti, ni privrženosti. Sve što joj od mene treba je cica. Apsolutno ništa drugo.
Ovaj put može i neki savjet.
Ona tebe voli, sve bebe VOLE svoju mamu, to je biološki uvjetovano.
Odmah moraš nešto poduzeti, tebi je pomoć neophodna i to čim prije. Pođi sutra na Hitnu, nije važno što je nedjelja, reci da ne možeš više, opiši sve što si nama napisala. Dobit ćeš pomoć, razgovor i, vjerojatno, lijek.
Curica ima 16 mjeseci, Prestani dojiti, jer tebi je to preveliki napor. Nema koristi od dojenja koje toliko izluđuje mamu, da pomisli da njeno dijete ne voli nju, nego cicu.
Drži, se mishekica, i javi da si bila kod liječnika. Bit će ti bolje.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 11.05.2014. at 02:24
Potpisujem Beti
I ja!
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Mishekica, drži se! :
Potraži pomoć, odmori se, dođi kod mene na more par dana, primit ću te otvorenog srca, neću te gnjavit, a ako će tebi to pomoći, ja ću biti sretna!
Mishekica, drži se!
Draga Mishekica, čitala sam te jučer na više tema, ali nisam stizala pisati pa si mi u mislima od jučer.
Nemam dovoljno informacija ni o tebi, ni o tvom odnosu s mužem, a nisi napisala gotovo išta konkretno o svom odnosu s djetetom pa je teško tu dijeliti neke konkretne savjete. Međutim, iz tvojih mailova iščitava se i osjeća tvoja vlastita poremećena energija i čini mi se da bi trebala prvo na tome poraditi.
Ovaj mail od Trampoline je slično nešto što sam mislila jučer napisati.
Ono što se meni čini je da si cijelo vrijeme nastojala biti super majka štreberica, ono, raditi sve stvari po nekim pravilima, što je izuzetno naporno.
Pa si se zagubila u prioritetima i nekako je tu nastradao odnos sa vlastitom kćeri.
Da pojasnim - npr. tvoja aktualna tema s dohrane nakon 1. godine - prioritet djetetu od 16 mjeseci zasigurno nije (više) do te mjere paziti na prehranu da mu se i dalje namirnice kupuju posebno, da mu se kuha posebno i sl. Dijete nakon 12 mjeseci koje nije bolesno, može polako jesti većinu onoga što i mi jedemo. Nema smisla da vrijeme kojeg nemaš trošiš na odvojeno pripremanje hrane, pogotovo jer se, koliko sam shvatila, i ti i muž hranite ok.
Također, djetetu od 16 mjeseci prioritet (više) nije cica. Ako te dojenje isrpljuje preko svake mjere, zbog toga ne spavaš ili se jednostavno ne osjećaš dobro, ukini ga. Staž od 16 mjeseci je respektabilan staž i nemaš se razloga osjećati loše.
Ovo su dva primjera koja sam uspjela poloviti, možda ih ima još. Pojednostavi si život!
Prioritet djetetu je odmornija i staloženija majka. Majka koja ne pokušava u svemu biti turbo super pa ganja pravila i vrijeme, u ratu je s bližnjima oko sebe koji ne misle kao i ona ... već majka koja se smije, otac koji se smije (a ako može i roditelji koji se grle... ).
Djetetu je važnije oko sebe vidjeti opuštena i nasmijana lica ljudi u svakodnevnoj komunikaciji (ti i muž, vi i vaši roditelji, prijatelji...), jer ako su ljudi oko nje u grču, i ona će biti.
Dijete ti, Mishekica, poručuje da ona vidi i osjeća da su stvari oko nje posložene krivo.
I još nešto. Najveći djetetov prioritet su roditelji koji se, osim za svoje dijete, znaju pobrinuti i za sebe. Roditelji koji će povremeno otići sami u šetnju, baviti se nekim sportom da se ispušu i podruže, roditelji koji će ako teba otići na vikend prikupiti malo energije za sebe.... Kad vide da roditelji brinu o sebi, i djeca uče voljeti sebe. To su obrasci koje djeca uče od nas.
Presloži si prioritete, uzmi si svaki dan malo vremena za sebe, odi na vikend odmor..pokušaj se resetirati. I svakako potraži pomoć, odi(te) nekom dobrom psihologu. Pa kad prođe malo vremena...onda vidi kako stvari stoje i donesi(te) odluke koje ti/vam se u stanju kad si malo bolje posložena čine najboljima.
Potpis na Zusku.
Imam i psihologicu (doduše radi privatno, ne preko hzzo) za preporučiti, ako želiš, javi se na pp.
Zuska, ne moze jesti sve jer su joj se sad počele javljati alergije, ali ne znamo je li na neku namirnicu, pesticide ili aditive. Ja sam alergičar, kao i cijela moja strana obitelji. Čak imamo i primjer osobe koja je alergična na apsolutno sve umjetne dodatke hrani i baš mora jesti sve organsko.
...
Što se ostalih komentara tiče, opet hvala svima. Neću ulaziti u daljnje rasprave jer sam ionako već previše rekla. Javim se možda kasnije. A možda i ne.
Sretan majčin dan svim majkama i onima koje se tako osjećaju.
Ok, makni dio o dohrani iz mog posta, to je ionako bio samo primjer.
Ne trebaš se ti nikom opravdavat ni za šta. Ali ako se javljaš na forum, onda prihvati da ćeš dobiti raznih mišljenja i savjeta, tebi prihvatljivih ili manje prihvatljivih, ali sve cure koje su se javile na obje teme su izrazito dobronamjerne.
Meni nije mi jasno što zapravo želiš. Malo dijeliš informacije, pa žališ što si ih napisala. Malo ne bi savjete, pa bi savjete. Kad ih dobiješ, defenzivna si...
U svakom slučaju, sretno od srca, nadam se da ćeš probleme uspješno riješiti.
mishekica, potpisujem beti,potraži pomoć i zbog sebe,ali i zbog bebe, što prije. Ti si postepeno od iscrpljenosti došla u ovo stanje pa ne možeš razlikovati "normalno" neraspoloženje i krizno stanje. Mi smo sve dojile i nespavale godinama kao i ti - ja sam i kuhala odvojeno zbog (različita) dva alergičara skoro pet godina, i razumijem te, ali moraš potražiti pomoć. Hitno. To nije nikakva sramota, poraz ili pretjerivanje to je zrelo i odgovorno u ovom trenutku.
Joj fingertips stvarno si divna!
mishekice, vec sam pisala na drugoj temi, ja mislim da se sve to s cim se sad boris moze rijesiti. Zelim ti samo puno snage i hrabrosti da se odlucis na ispravne korake.
Mishekica, drži se! :
Potraži pomoć, odmori se, dođi kod mene na more par dana, primit ću te otvorenog srca, neću te gnjavit, a ako će tebi to pomoći, ja ću biti sretna!
Evo da se javim malo sa svojim problemima...dakle,nakon problematične trudnoće, iscrpljujučeg poroda i jako teškog oporavka,velikih problema s dojenjem i općim kaosom u životu konačno sam se nekako uspjela uloviti u koštac sa silnim promjenama bez velikih problema...međutim, stvari su se radikalno promjenile zadnjih 1,5mj....jednu nedjelju sam se probudila sa facijalnom parezom (paralizom lijeve strane lica) ...i tu su krenuli moji problemi...osim vrtoglavice koja je posljedica pareze jer mi je stradao centar za ravnotežu, nisam mogla čuti dijete kako plače jer neke od frenkvecija moje uho nije procesuiralo kako treba pa sam imala osjećaj da mi uši krvare kad god je P zaplakala...nisam joj se mogla nasmijat a kad sam od tuge htjela plakat nisam mogla ni suzu pustiti...nakon pretraga utvrđeno je da je pareza periferna i da je mozak dobro...dakle, nisam ju mogla utješiti,nasmijati joj se, nositi ju itd...itd...ok, krenuli na terapije i pareza se poboljšavala iz dana u dan ž da bi me nakon 3 tjedna ulovilo krvnički u leđima do te mjere da sam 10 dana morala malte ne ležati u krevetu...ok i to je prošlo...sad trenutno imam gadnu upalu oka i nadam se da će biti bolje....međutim-sav taj stres je na meni ostavio gadne posljedice...postala sma tjeskobna,paranoična,hipohondrična...stalno sam u strahu da ću se probuditi paralizirana, samodijagnosticirala sam si i MS i tumor i jednostavno se ne mogu smiriti...nemirna sam, nervozna, smijem se ali jako malo jer kad se pogledam u ogledalo i vidim na što ličim odmah postanem depresivna...a imam predivnu kćer koju obožavam i još me i zbog toga grize savjest....da stvar bude zanimljivija njoj su u zadnjih 5 tjedana izbila 2 zuba tako da po cijele noći nisam spavala što je dodatno pridonijelo mom općem psiho-fizičkom raspadu...štitnjača je poludila ( TSH 12,4) što je donijelo druge zdravstvene probleme...uglavnom, ja ovako više ni ne mogu ni ne želim dalje pa sam odlučila potražiti pomoć psihoterapeutkinje kojoj idem u srijedu na prvi razgovor....nadam se da nisam dogurala baš da ću morat antidepresive, jer ne želim prestati dojiti (naime, to je jedino što sam mogla samostalno sa djetetom raditi pa me veselilo i smirivalo)...ali ako bude potrebno definitivno ću razmisliti o tome....
@mishekica- da sam na tvom mjestu prvi korak koji bih napravila je prestanak dojenja, bez ikakve grižnje savjesti
nanimira
nadam se da ces se brzo oporaviti
i dobro da si potrazila pomoc, prije nego sve ode predaleko
mishekica potrazi strucnu pomoc sto prije
nema sramote u tome, a tebi stvarno treba
i prestani dojiti ako te toliko opterecuje (ne govorim to olako, imam 45 mjeseci dojilackog staza sa danonocnim priljepcima)
i da, voja beba te voli, bez obzira sto ti mislila
A moram...tek sam 6mj mama pa se svašta naredalo,tko zna što još život sve nosi-ne smijem si dopustiti da se ovako osjećam i još gore-ponašam,nema to smisla nikakvog...također, sve te strahove prenosim na svoje dijete a to nikako ne želim...probat ću psihoterapijom prvo da vidim uopće gdje se nalazi problem..
Nani, nemam nista pametno za reci osim big
nanimira drz se i javi kako ide!
nanimira, jako mi je žao zbog svega što te zadesilo. Odlično što si odlučila potražiti pomoć. Želim vjerovati da će se brzo i tijelo i psiha oporaviti. Držim ti fige!
mishekice, mnogo toga što si napisala mogla sam napisati nekada i ja. Znam kako se osjećaš. Potpisala bih trampolinu i zhabicu, takva djeca dodatno zahtjevaju još veći samopopravak, samopromatranje, samoanalizu, a paralelno su i sami jedan veliki projektić, zahtjevaju puno energije, truda i rada, strpljenja. U trenutcima nesigurnosti rodi se nekad i težnja da se uspješno ispuni nekakav fiktivni obrazac super mame, pa si dodatno zakopliciramo život - nisu zahtjevnija djeca roditeljski neuspjeh. Pomozi najprije sebi (psihologom, psihoterapeutom, dugom šetnjom, sportom, kako god), a onda poradi na drugim stvarima, svom odnosu sa mužem. Sama sam se uvjerila da je sretna i zadovoljna mama, dobra mama. Energetski se moraš negdje napuniti da bi mogla tu energiju preusmjeravati na nju i svoj odnos sa mužem, kakav god on bio.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom