Ohh Beti tek sad vidim da ide vsni u 11....nebih se rado mjenjala
Al ovo šta bluebella opisuje za mene je nedostižan ideal
 |
|||
|
|
|||
Ohh Beti tek sad vidim da ide vsni u 11....nebih se rado mjenjala
Al ovo šta bluebella opisuje za mene je nedostižan ideal
bolje da nisam ništa pisala, zaspao je u 9h i već se tri puta budio, dva puta sam ga uspavala a sad ga puštam da se malo izmori pa ću ponovno...
povlačim gore napisano
tako je nekima staaalnoBluebella prvotno napisa
bolje da nisam ništa pisala, zaspao je u 9h i već se tri puta budio, dva puta sam ga uspavala a sad ga puštam da se malo izmori pa ću ponovno...
povlačim gore napisano
Bbellice pa znas da se ne smijes hvaliti
Kao sto sam rekla, nisu ni bebe niti mame jednake
I mislim da nitko nikoga ne zeli vrijedjati, samo smo razlicite
Potpisujem Beti.
Meni nema ljepseg razdoblja nego kada su tako mali a i valjda sam zaboravila neispavanost.Mali je bio super sa spavanjem ali je puno plakao, mala manje ali je uvijek zezala sa spavanjem.Cak mi i posporodajna sada daleko sjecanje, sve se prezivi ali strah kada ti sa 13 god kasni sa koncerta kuci...uh, par godina zivota ode
Mi s 13 godina nismo smjeli ni pomislit na koncert....
Ne smije niti on ali ovo je bio onaj:nasilje nije cool u pratnji profesora i malo se zaigrao pa se zaboravio javiti
Sent from my GT-I9105P using Tapatalk
Jos nismo dosli do tinejdzerskih godina, pa mogu samo zamisljati tu fazu i iskreno, unaprijed me jeza hvata- ja cu biti u menopauzi a on u pubertetu, uf. No, do sada, meni osobno je izuzetno (fizicki i emotivno) tesko bilo jedino prvih 6 mjeseci, i taj period mi je zbilja bio ful grozan. Nakon toga sve ide nekako lakse. Sad ima 5,5 god i trenutno mi je ova faza najlaksa, naljepsa i uzivam u svakom trenutku majcinstva. Sad sam u onoj nirvani koju spominjesČudno mi je pročitati tvoje mišljenje Mrs Happy
Kad se sjetim onih prvih tjedana, novog života u mojim rukama, čiste nirvane u kojoj sam bila...(sa ovim velikima treba živaca i živaca, te škola, te izlasci, te "kupi mi", te...)
ja ne znam što može biti gore od ovih informiranih roditeljstava - meni je bilo najlakše s prvim,imala sam 25,niš nisam znala i brinula sam se tek kad se nešto događalo. Sad s trećim djetetom, znam previše, puno previše i bojim se svega što ako je ovo, što ako je ono, non stop- da li me boli trbuh jer brijem ez veze ili jer potiskujem majčinski instinkt
a što je najgore, u ovoj hrpetini informacija često puta protuslovnih,treba izabrati najbolju za svoje dijete...uf,to tek umara....
Meni je moj sin (uskoro 4 god) bio tezak i prvih 6 mj, i prvu godinu, i drugu i trecu i cetvrtu i dan danas on mene iscrpljuje, fizicki i psihicki je tako zahtjevan. Sad kad imam drugu bebu koja je mirnija (citaj:normalna) pitam se kako sam ja prezivjela taj uragan od svog sina (isto bez pomoci)... i strah me iti pomislit na trece dijete jer bude li i taj uragan..ne ne. Ne mogu ja to
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ja potpuno vjerujem Beti da uživa u prvih 6 mjeseci. Ako sam dobro zapamtila, ona je stvarno obožavateljica beba i ne samo svojih
Sjećam se da se veselila nekoj bebi na plaži koja joj je zapravo bila nepoznata i meni je to simpatično.
Poznam nekoliko ljudi koji su ludi za bebama. Pišem ljudi, a ne žena, jer je među njima i moj nećak koji je kao 12-ogodišnjak čuvao mog mlađeg bolje od ijednog odraslog i mi smo znali, ako je on prisutan na nekoj fešti, da ćemo mi odmoriti
Jedna moja prija će ti doletjeti vidjeti bebu prvi dan kad izađeš iz rodilišta (naravno, pita da dopuštenje) jer je jednostavno luda za njima i kaže da je oduvijek bila takva - još kad je i sama bila djevojčica.
Takvima nikad dosta nosanja i nunanja.
Ja osobno nisam nešto od novorođenčadi
Različiti smo.
Posljednje uređivanje od Jurana : 19.05.2014. at 08:39
Meni je moj sin (uskoro 4 god) bio tezak i prvih 6 mj, i prvu godinu, i drugu i trecu i cetvrtu i dan danas on mene iscrpljuje, fizicki i psihicki je tako zahtjevan. Sad kad imam drugu bebu koja je mirnija (citaj:normalna) pitam se kako sam ja prezivjela taj uragan od svog sina (isto bez pomoci)... i strah me iti pomislit na trece dijete jer bude li i taj uragan..ne ne. Ne mogu ja to
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Al si me sada uhvatila, ja se (pssssst) nadam da je ovo cura, neki dan sam bas pricala, mala je u odnosu na maloga bila zlato!Bez obzira kaj je slabije spavala.Iako u odnosu kakav je sada i koliko toga ima za brinuti, kada je bio beba, ma super.A on je kao dobro dijete, skidam kapu mamama cija djeca imaju malo zesci pubertet.
Točno tako, baš se nedavno na nekoj obiteljskoj fešti u restoranu moja šogorica rastapala nad nekom malom bebom, samo sam čekala kad će pitati nepoznatu ženu da joj malo da bebu da ju nosi.Ja potpuno vjerujem Beti da uživa u prvih 6 mjeseci. Ako sam dobro zapamtila, ona je stvarno obožavateljica beba i ne samo svojih
Sjećam se da se veselila nekoj bebi na plaži koja joj je zapravo bila nepoznata i meni je to simpatično.
Poznam nekoliko ljudi koji su ludi za bebama. Pišem ljudi, a ne žena, jer je među njima i moj nećak koji je kao 12-ogodišnjak čuvao mog mlađeg bolje od ijednog odraslog i mi smo znali, ako je on prisutan na nekoj fešti, da ćemo mi odmoriti
Jedna moja prija će ti doletjeti vidjeti bebu prvi dan kad izađeš iz rodilišta (naravno, pita da dopuštenje) jer je jednostavno luda za njima i kaže da je oduvijek bila takva - još kad je i sama bila djevojčica.
Takvima nikad dosta nosanja i nunanja.
Ja osobno nisam nešto od novorođenčadi
Različiti smo.
Ja kad vidim bebu dobijem PTSP.
ima istine i u ovome
prvih šest mjeseci s prvim djetetom bez gugla i prvih šest mjeseci s drugim djetetom, s guglom
btw, pikula, mene zaobišla ova informacija o trećem djetetu , pa čestitaaam!!
mima
inače, ja mislim da nema lakšeg razdoblja s djecom nego kad imaju od cca 7 do 13-14 godina. fakat tu nemaš nikakvog posla s njima, osim dat im jesti. skroz su samostalni, a nisu još samostalni za noćne izlaske
a onda, opet dođe ti svako malo teško što nisu više onako mali, slatki dvogodišnjaci. uf. svake godine u ovo doba, oboje su majska djeca, me uhvati nostalgija
Iz sadašnje perspektive jako mi je žao što nismo više uživali u djetetu kao novorođenčetu. A opet ne znam ni kako bismo. Bilo je zaista jako teško, ne tipična situacija i sada želim gledati one pozitivnije strane svega. Uspjeli smo ga hraniti, uspjeli smo, tj. ja 9 mj. natezati cice u izdajalici i ostati živa bez više od 2 sata spavanja u komadu prvih 10 mj. Uspjeli smo prebroditi moju postporođajnu, naći nekakav način i stil roditeljstva da razumijemo i da nam bude lijepo sa malim zahtjevnićem, autonomnim djetetom s kojim ništa ne ide bez pregovora i maksimalne količine energije.
Nekako smo mm i ja narasli zahvaljujući tom čudesnom malcu. Kontroliramo bolje svoje emocije, živaca smo negdje putem i pronašli. Svakog dana uživam maksimalno u njemu i njegovoj šašavoj osobnosti. Možda jer mi je žao propuštenog, ali bilo je kako je bilo. Početak roditeljstva servirao nam je jako velike izazove, fizičke i emotivne i nešto smo iz toga naučili, očito sa razlogom.
I ja jedva čekam da počne hodati i govoriti! Uvijek sam obožavala male bebe, ali čuvati tuđu bebu i premotati joj guzu je nešto saaaasvim deseto od brige za vlastito dijete 0-24. Mislim da i ja previše znam, što zbog struke, što zbog neta i strogog mirovanja u trudnoći.... koliko mi to pomaže toliko mi i otežava. Moj beban je zahtjevniji + sad smo skupili i dijagnozu distonie i hipotonie pa mi je jednostavno još teže
Ja jako volim bebe
Cim malo naraste ja idem po jos jednu bebu , hocu 100 beba!
I ja volim bebe,najslađe su mi kad spavaju....šta je u mom slučaju nikad
i ja volim bebe,najslađe su mi kad spavaju....šta je u mom slučaju nikad
lol
ja volim samo svoju bebu a druge su mi OK
Ja se iskreno divim svima koji vole bebe. Kad ih vidim u kolicima okrenem glavu, a kad zaplaču želudac mi se okrene.
Mislim da i ja imam ptsp.
Imas ptsp :D
da, i ja
volim ove veće s kojima se da razgovarati, s njima si uvijek kliknem. mene vole jasličari, ne znam koji im je vrag ali uvijek me se ulovi neki od cca 2 godine
Ha,ha, ovako i ja nakon trece srece. I kad vidim trudnicu si mislim, majko mila, šta ti je to trebalo u životu. PTSP. Ali kako malac raste tako imam i PTSP od tri, cetiri godisnjaka, ha ha ( nase dijete je jedno od onih koje je jos uvijek ultra zahtjevno i naporno, nema veze sto puno 5 uskoro)... Nikako na zelenu granu s njim..... Ali volim ga ( jih) najvise na svijetu i stvarno su nesto najbolje sto ti se moze desit u zivotu... ( evo, bas je uletio u kucu, sa maramom ( buff marama) preko oci, kaciga na glavi, suncane naocale i prijavio da je tako vozio biciklu i sve vidio!!)
Sent from my iPad using Tapatalk
Ja sam vec napisala da sam jako tuzna kad se sjetim da vise necu imati tako malu bebu
Meni su to najljepsi dani u zivotu, bez obzira i na one teze trenutke
To malo slatko tijelo, ti prstici, obrascici, slatka usta i najljepsi pogled, ajmeee, rastapam se nad tim malim nemocnim bicem
I sad je stalno cmakam, mazim (nije da nisam i ove dvije vece), mirisim, nosim i kad treba i kad ne treba...ma, prebrzo mi sve prolazi
I tudje bebe su mi slatke, al moje su moje
Moja mama obožava bebe. Jedva je dočekala da njene bebe odrastu i podare joj unučad da i dalje uživa
potpis na ovoTo malo slatko tijelo, ti prstici, obrascici, slatka usta i najljepsi pogled, ajmeee, rastapam se nad tim malim nemocnim bicem
I sad je stalno cmakam, mazim (nije da nisam i ove dvije vece), mirisim, nosim i kad treba i kad ne treba...ma, prebrzo mi sve prolazi
I tudje bebe su mi slatke, al moje su moje
ne mogu zamisliti da imam ptsp od svoje bebe
Ja se jedino pitam sto mi to opet treba kada vidim recimo 5 ili 6 godisnje dijete da se dernja jer nesto hoce, iako ja nisam s njima imala nekih "ozbiljnih" situacija...neku vecer mala upalila sirenu da se culo preko dvije ulice, majka je samo hodala, treba celicni zivci za to
I ja volim bebe,najslađe su mi kad spavaju....šta je u mom slučaju nikad
E, a mozda nemamo bebe za ptsppotpis na ovo
ne mogu zamisliti da imam ptsp od svoje bebe
Kris, uf, o petogodisnjacima se da raspravljati
imamo još vremenaE, a mozda nemamo bebe za ptsp
ti si svoje dvoje odradila, treća je na dobrom putu, mene još stigne sudbina sa drugim/trećim....
Mislim da su ti frendice pomalo ljubomorne. Ako si dosad toliko uživala u svemu i bila toliko cool, nema razloga da i dalje ne bude tako.imamo još vremena
Kad pričaš s drugima - uvijek je to isto. Nikad ti ne daju da imaš svoje viđenje stvari. Uvijek oni znaju bolje. Oni su proživjeli više. Jer imaju bebu od čak 20 mjeseci. Ili čak dvoje njih.
Meni su tako stalno govorili: "Ah, ako ti je sad naporno, čekaj da... (popuni prazninu čime god želiš)". Ili, s druge strane, ima onih obrnutih: "Ma sve će to proći, samo dok..." Ni jedni ni drugi nisu bili u pravu u mom slučaju.
Ahahaha, mishekica, NEĆE proći, samo će se promijeniti oblik zahtjevnosti. Intenzitet će ostati isti. I kad budu imali 30nesvist:
Šalu na stranu, mene je od doživljavanja komentara izlječilo drugo dijete. Ali razumijem sve kojima to nije opcija
Mishekice potpuno si u pravu.Mislim da su ti frendice pomalo ljubomorne. Ako si dosad toliko uživala u svemu i bila toliko cool, nema razloga da i dalje ne bude tako.
Kad pričaš s drugima - uvijek je to isto. Nikad ti ne daju da imaš svoje viđenje stvari. Uvijek oni znaju bolje. Oni su proživjeli više. Jer imaju bebu od čak 20 mjeseci. Ili čak dvoje njih.
Meni su tako stalno govorili: "Ah, ako ti je sad naporno, čekaj da... (popuni prazninu čime god želiš)". Ili, s druge strane, ima onih obrnutih: "Ma sve će to proći, samo dok..." Ni jedni ni drugi nisu bili u pravu u mom slučaju.
krenulo je sa: čekaj da dobiješ dijete pa češ vidjeti, pa nakon poroda je bilo: e vidjet ćeš prvu noć s bebom koji je to stres, pa čekaj da krenu grčevi, pa komentar da bebe samo spava prva dva mj, pa se produžilo na četiri a nakon toga kreće nespavanje, pa sad govore čekaj da krenu zubi ili prohoda i sl.
one što su govorile čekaj da dobiješ dijete pa ćeš vidjeti su već dobile drugo dijete i sad spika ide ovako: s jednim djetetom je sve super, uživaj, tak sam i ja (a nije, 4god je sjedila doma da ju nisi mogao vidjeti) vidjet ćeš kad dođe drugo.
itd itd
al eto, sve mame su preživjele pa budem i ja, što god da me snašlo samo nek je on meni zdrav.
i da, svi su uvijek pametniji od tebe i sve bolje znaju
A ne bi vam valjalo ni da sute!
Naravno da svak govori iz nekog svog iskustva, ne znaci da vam zele zlo.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Al kad mi se žale da im se beba tu noć probudila 3 puta umjesto 1 ili 2 uobičajena i da su koma,ja se osjećam ko svemoćna kraljica
iskreno, jako volim te koje šute ako ih se ne pitaA ne bi vam valjalo ni da sute!
Naravno da svak govori iz nekog svog iskustva, ne znaci da vam zele zlo.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Zato treba znati kome se mozes pojadati a kome ne. Logicno je da ces na neke recenice tipa "cesto se budi" dobit savjete ili komentare koji ti se mozda nece ni svidjeti. Umijece je oguglat na sve
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Posljednje uređivanje od S2000 : 20.05.2014. at 10:10
Da zahvalimima istine i u ovome
prvih šest mjeseci s prvim djetetom bez gugla i prvih šest mjeseci s drugim djetetom, s guglom
btw, pikula, mene zaobišla ova informacija o trećem djetetu , pa čestitaaam!!
inače, ja mislim da nema lakšeg razdoblja s djecom nego kad imaju od cca 7 do 13-14 godina. fakat tu nemaš nikakvog posla s njima, osim dat im jesti. skroz su samostalni, a nisu još samostalni za noćne izlaske
"oguglat" dobiva novo značenje - naučiti ignorirati google
Joj, sjecam se svih tih dobronamjerning ali nepozvanih savjetodavaca...
Ima ih i sada, ali nekako ih lakse sada podnosim.
Ja imam opet problem sa spavanjem.
počinjem raditi, čuvati će ga moja prijateljica, ovisno o MD-ovim smjenama i mojim. On nju voli i slažu se, no jako ga teško uspavljuje, na kraju mali zaspe od pustog plakanja. Dobro, pokušala je jednom, uspavala ga je nakon sat vremena. Srećom ona ima živaca za njega. Nadam se da će se to poboljšat!
nakon par dana (ili malo više), naviknut će se i on i ona
xnakon par dana (ili malo više), naviknut će se i on i ona
Stvarno se nadam da ce tako biti!
Ema će mi uskoro 15 mjeseci....i toliko mi je to brzo prošlo....sad je daleko od bebe, to je prava mala trčeća i penjajuća frajlicaProšli tjedan nas je počastila s par dana spavanja u komadu, ali je opet nastavila s 1-3 buđenja. Fascinira me kako me ščapi u potpunom mraku i počne papati, a ja se jedva skinula, hehe.
Joj kada vidim vani neku tek rođenu bebicu ili pogledam Emine prve fotkice, poželim odmah jooooooš
Lijep pozdrav svima!
Nisam htjela da otvaram novu temu, jer mi se ova učinila odgovarajućom. Ovo mi je prvi post, pa ne znam ni odakle da počnem.. Prije 10 mjeseci rodila sam sina. On je najljepše što mi se u životu desilo, ali zbog mnogo svojih psihičkih problemaq ne mogu ni da uživam u njemu i njegovom odrastanju. Oduvijek sam bila sklona depresiji i lošem raspoloženju, oduvijek preosjetljiva.. Zapravo nisam nikad odrasla, osjećam se i sada kao dijete koje treba zaštitu i potporu. Odlučila sam da rodim,jer sam oduvijek silno željela djecu, ali svi izazovi roditeljstva, za mene je to previše..
Suprug i ja se stvarno volimo i on mi je najveća podrška u svemu, međutim, sve se de silo prebrzo..naša kratka veza u kojoj nismo stigli niti uživati(jer on je stariji od mene 23 godine, pa smo se odmah odlučili za bebu i brak), zatim sam brak i obaveze,pa onda stiže i beba.
Tata mi je umro kada je bebac imao samo 2 mjeseca,pa sam doživjela šok..
Teško se snalazim u svemu,možda će nekome zvučati glupo,ali ja ne znam šta da radim sa bebom po cijeli dan. On je inače sasvim normalno i zdrava,aktivna beba. PUže i hoda uz pridržavanje. Budi se dosta po noći.Sve je to normalno i ne bi trebalo stvarati prevelike probleme.
Ali...problem je u meni. Cijeli život mi je u haosu,nemam nikakav kontinuitet. Nisam u stanju bebi i sebi isplanirati dan, pa da uživamo kao i druge majke sa svojom djecom.Osjećam se osakaćeno. Moj problem jeste kompleksan,ali nadam se da će mi biti bar malo lakše ako neko pročita i pokuša dati savjet.
Tražila sam i stručnu pomoć, ali to je samo odmoglo...jer smatram da nije rješenje nakljukati se lijekovima,kako psihijatri savjetuju..bila sam i kod psihologa,ali nije pomoglo.. Sama sam sa bebom po cijeli dan,pa možda i to utiče na moju potištenost.. Zapravo,prvih par mejseci nakon rođenja bebe,bila sam jako sretna i ispunjena,nikad sretnija u životu, a onda..kao da sam se istrošila.. Sve mi je totalno neorganizovano,kuća u neredu, ručak rijetko kad stignem napraviti. Jedino za šta se trudim je bebi napraviti jelo,a i to mi bude problem..Znam da sam konfuzna,ali ne znam kako da objesnim svoju situaciju.
Moj najveći problem je što zapravo ne znam da živim,kao da sam sa neke druge planete...Strašna mi je pomisao da sam odgovorna za još jedan život( za svoje dijete) a nisam u stanju ni za sebe da se adekvatno brinem. Znam da ćete reći da mi je potrebna stručna pomoć,alli nadam se da mi barem malo može pomoći i nečiji savjet.. Ako je neko imao slično iskustvo..
imaš li prijatelja u blizini za kavu ili nekoga da ti malo dođe na par dana, sestru, prijateljicu? ja sam nedavno zvala sestru i platila joj kartu da dođe, jednostavno sam se morala psihički odmoriti ( a moj ima 2,5), i preporodim se. lakše je kad imaš nekog odraslog da ti pravi društvo i malo te trgne. biti nonstop samo s malom bebom može izluditi čovjeka.
jel ti muž radi, koliko sudjeluje oko djeteta?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom