e vissnja, baš tako. a brzo me prošao i sram za vadit sisu. sve za ćakulu
 |
|||
|
|
|||
e vissnja, baš tako. a brzo me prošao i sram za vadit sisu. sve za ćakulu
Nama je npr. pasao prve tri godine totalni mir, samo nas troje,... i tu smo se nekako otuđili od drugih, a sad bih ih najradije mamila nazad i sa 100 eura ako treba.cvijeta73 prvotno napisa
e vissnja, baš tako. a brzo me prošao i sram za vadit sisu. sve za ćakulu
Hmm, teme, ne znam otkud bih krenula, ukratko mi kad smo izašli iz bolnice sjatilo se valjda sva rodbina već prvi dan u stan od 39 kvadrata pa da poludiš, te narednih 10 dana mama, tetka, sestrična i nas troje u tom stanu, meni naravno neugodno nekog tjerat nitko nije iz Zagreba svi uzeli godišnje, sve je to lijepo ali zamarajuće, svi puni savjeta, dojenje nije išlo (uvučene bradavice) dijete gladno, plače ma ludilo, napokon se svi pokupe, a njega tad uhvate grčevi, mm radi ja sama po cijele dane udri nosaj, nosaj itd. Što se tiče svekrve to je već druga priča mogu samo reći da sam rodila 1.12. , a 25.12. su mi svekrva, svekar, brat od mm te njegova žena i jednogodišnje dijete došli na božićni ručak te nikome nije palo na pamet dali sam ja u stanju taj ručak napravit s obzirom da sam ipak rodila na carski i to sam odradila ne znam kako (da su mi bar suđe oprali ), a o nekoj pomoći u kući mogla sam samo sanjati, i dalje mogu sanjati. Da ne duljim još o raznoraznim gostima koji su navikli naravno ne doći na kavu nego na kompletan ručak ili večeru toga još i sada ima ali sam smanjila na najmanje moguću mjeru. Treba naći vremena za sebe sve ja to znam i razumijem ali ja sam teško dolazila, a i sad teško dolazim do tog vremena, ali to me nije pokolebalo u želji da imam još djece te uskoro krećemo po bracu ili seku! Samo znam da imam dobru školu te ne želim nikoga vidjeti naredna dva mjeseca kad rodim (znam teško izvedivo, ali bar smanjiti na minimum posjete).
Moram reagirati, uopće ne mora biti točno. Ja sam ostavila crno na bijelo, pismene upute. Samo mm-u, ne i mami ili svekrvi. i još sam poslije zvala iz rodilišta i sve ponovila, i nije pomoglo. Samo najbolji detalj, došao je po nas u rodilište bez as i bez robe koju bih ja obukla. Sav u oblacima.
Zato je sveki sve znala i bez da je se pita (što objašnjava i zašto joj sin živi u oblacima).
Posjete ni meni nisu smetale prvih tjedana, tek kasnije kad je krenulo višesatno plakanje. Nepranje ruku i ostalo navedeno ne registriram.
Na ovo se moram osvrnuti... Kako??? Ja ne moram ni disati, a prašina se samo slaže. Da barem imamo tepihe i zavjese, mislila bih da je od toga. Ovako svaki j. dan možeš brisati, usisavati, brisati pod... Ne samo da mogu, već to i radim.
Što se tiče ovog "organizacijskog dijela" o kojem govori Peterlin... Meni je to glupo i ide mi na jetru. Mi smo dvije odrasle osobe u ravnopravnoj zajednici. Kog vraga bi svaki put i uvijek i beziznimno ja morala određivati (i naređivati) što, kako, kada i gdje? Kad smo mm i ja počeli živjeti zajedno rekla sam mu da ne želim od njega raditi invalida i da se mora biti u stanju brinuti sam za sebe. I jest, uglavnom. Samo se totalno raspustio otkad je beba rođena. Kao da smo dobili manje dužnosti, a ne još 100 puta više.I znam da muški mozak funkcionira na drugi način, ali to ne znači da nisu u stanju donijeti odluku koji jogurt kupiti.
Posljednje uređivanje od mishekica : 26.02.2013. at 14:47
Pa dobro, kad ne želiš izražavati svoje želje (kao da ideš roditi svaka dva tjedna, iskreno ne kužim - ja bih naručila crveni tepih, ne da bih nego i jesam) onda nek ti bude. Ako na vrijeme ne shvatiš da rođenje djeteta zahtijeva prilagodbu i da moraš mužu pomoći, onda će ti biti teško. Tja, neki misle da je to neizbježno. Ali vrati se za mjesec-dva pročitati svoje stare postove da vidimo jesi li promijenila mišljenje.Na ovo se moram osvrnuti... Kako??? Ja ne moram ni disati, a prašina se samo slaže. Da barem imamo tepihe i zavjese, mislila bih da je od toga. Ovako svaki j. dan možeš brisati, usisavati, brisati pod... Ne samo da mogu, već to i radim.
Što se tiče ovog "organizacijskog dijela" o kojem govori Peterlin... Meni je to glupo i ide mi na jetru. Mi smo dvije odrasle osobe u ravnopravnoj zajednici. Kog vraga bi svaki put i uvijek i beziznimno ja morala određivati (i naređivati) što, kako, kada i gdje? Kad smo mm i ja počeli živjeti zajedno rekla sam mu da ne želim od njega raditi invalida i da se mora biti u stanju brinuti sam za sebe. I jest, uglavnom. Samo se totalno raspustio otkad je beba rođena. Kao da smo dobili manje dužnosti, a ne još 100 puta više.
Najozbiljnije ne razumijem što si htjela reći. Rodila sam dijete i sad moram mužu jasno i glasno reći što i kako treba napraviti jer je prije dva mjeseca bio sposoban sam od sebe uzeti krpu i obrisati prašinu, a danas više nije? I kako je sad odjednom dijete krivo da on više ne zna obrisati prašinu? I čemu se ja tu moram prilagoditi?
e zato što ne znaš kako se prlja kad je veće dete stalno u kućiNa ovo se moram osvrnuti... Kako??? Ja ne moram ni disati, a prašina se samo slaže. Da barem imamo tepihe i zavjese, mislila bih da je od toga. Ovako svaki j. dan možeš brisati, usisavati, brisati pod... Ne samo da mogu, već to i radim.
sad mi ono pre izgleda smešno
šalu na stranu, ja ne vidim da se dnevno prlja stan u kome ljudi normalno provode vreme (ne gađaju se blatom ili hranom)
ok, prašina se obriše za 10 minuta, ali nikako svaki dan, možda svaki četvrti ako sam dobro raspoložena
u stanu sa malom bebom uglavnom se izuvaju pa se usisava jednom u 5-7 dana
ja sam imala jedan period u životu kada sam bila opsednuta čistoćom, kad mi je svako zrno prašine smetalo, kad sam samo ja umela da počistim, operem, složim a svi drugi su to radili loše. ali taj period je bio moj "pad" kada sam bila nezadovoljna sobom, ova opsednutost čistoćom je došla samo kao nuspojava kao i mnoge druge. i to se rešilo jednom dobrom psihoterapijom.
Mishekica, kužim kako ti je i što te muči i zato šaljem veeeeeliki zagrljaj
i sms!
Moj muž nakon 6 zajedničkih godina zove iz dućana da pita KOJI će sir kupiti. Taj isti sir koji jedemo/režemo/ribamo apsolutno svaki dan i koji smo dosad ZAJEDNO kupili već stopedesetmilijuna puta.Što se tiče ovog "organizacijskog dijela" o kojem govori Peterlin... Meni je to glupo i ide mi na jetru. Mi smo dvije odrasle osobe u ravnopravnoj zajednici. Kog vraga bi svaki put i uvijek i beziznimno ja morala određivati (i naređivati) što, kako, kada i gdje? Kad smo mm i ja počeli živjeti zajedno rekla sam mu da ne želim od njega raditi invalida i da se mora biti u stanju brinuti sam za sebe. I jest, uglavnom. Samo se totalno raspustio otkad je beba rođena. Kao da smo dobili manje dužnosti, a ne još 100 puta više.
Što se prije pomiriš sa činjenicom da su muškarci s Marsa, a žene s Venere, bit će ti lakše.
Pošto i sama mrzim kvocanje, radije odabirem lijep razgovor u kojem mu dajem do znanja što on može učiniti da mi olakša život. I naravno da taj razgovor treba obaviti svako par mjeseci, brzo oni to zaborave.
Apropo čišćenja... mislim da tu prašinu vidiš jedino TI. I da definitivno moraš malo olabaviti po tom pitanju.
Mislim, ne moraš... ali bit će ti sve teže i teže. Slomit ćeš se jednog dana ako ne shvatiš da slaganje po boji, abecedi, veličini i materijalu nije ni od kakve važnosti na život, kao ni pod koji se čisti tek svaka 3-4 dana. Tu je odluka tvoja, shvaćaš li da griješiš ili ne i želiš li to promijeniti ili ne.
Cvijeto, ja sam asocijalna :D
Kad mi netko dodje iz tramvaja, nema te cakule koja bi me zavarala. Odi, brate, operi ruke
Sto se tice ovog drugog...Moj muz je rodjen da mu se daju popisi
Prvi put sam naglo otisla, ok u 39 tjednu
Posljednje uređivanje od Anci : 26.02.2013. at 17:44
Moj je dragi mužić odlučio ublistati kuću za moj dolazak iz rodilište. Prvi put u životu je krenuo očistiti wc, naprskao ga sredstvom za čišćenje, i umjesto da ispere to što je naprskao, samo ga je elegantno pobrisao krpom
Pa ja ne znam jesu li ti vaši muževi čistili išta pre deteta?
Moj nije neki čistunac, pre bi se reklo da je štrokavac. A nije ni da redovno održava kuću tip top, ali ako mu kažem da očisti, ili ako se (!) sam seti tj. zna da mora (u slučaju mog povratka iz porodilišta), onda to i uradi kako treba.
Ja se sećam, bila sam relativno klinka, možda 12-15 godina, kako sam sa pola uha slušala kuhinjske priče o tome zašto se neka tamo razvela od muža. Pa su moja mama i baka komentarisale kako je ona uvek sve radila po kući i mužu otimala posao iz ruku jer ona to zna bolje. A kad ju je pustio da "ona to bolje" onda se razvela jer on ne radi ništa po kući. Mislim, sad ja znam da to svakako nije razlog za razvod, ali onda su mi se te reči urezale i trudila sam se maksimalno da ne zvocam a naročito da se ne busam pred mužem da ću ja to da uradim. Šta god prihvati i kako god uradi odlično je samo da ne moram ja.
Mi smo sad u preslagivanju ormara, pravimo mjesto za novog člana. I toga se prihvatio većinom MM, maksimalna pomoć, i onda mi još kaže: eto vidiš tako se to radi
Inače nije za spremanje po kući, dođe mu pa usisa ili sl., više je tip koji će izvesti D da mi ne smeta, i to mi puno bolje odgovara. Kad su u pitanju neke veće generalke, onda se rasporedimo tko će što. Funkcionira.
X
Ne mogu se načuditi tome. Dajte im malo slobode, neka i oni čiste, peglaju, peru veš,... možda im se dopadne.
Ne znam da li se mojem dopalo ili ne, ali ja sam se preporodila od kad sam pustila kontrolu iz svojih ruku.
Onda moram pohvaliti mm da smo u kućanskim poslovima ravnopravni. Opet sad kad manje radi. Danas sam ja npr. sredila robu, suđe, prašinu, prošetala dijete (i sebe!), on je usisao, oprao pod, otišao u dućan (tu kupuje samoinicijativno, bez papirića), skuhao ručak.
Tako je odgajan, mada mu se otac zgražao što majka čini od njega. Sve radi, od kuhanja (tu ja nisam baš idealna partnerica), šivanja zavjesa, do peglanja. Moram ovih dana sveki odvesti na kolač da joj zahvalim na tome.
Da, noć prije dolaska iz rodilišta, viđen je kako u jedan ujutro pere terasu.
Ja svome dajem slobode i vise nego on to zeli
Pa to isto naši muževi misle o nama (i to s razlogom), štajaznam kad je autu vrijeme za registraciju?? Nit znam nit me preveč zanima, osim ako zajedno moramo zatvarati financijsku konstrukciju. A bilo je tih tema već do sada 100... Svi mi imamo svoje slijepe točke. Ja odavno ne pokušavam čitati misli niti očekujem da se čitaju moje. Pa imamo jezik da komuniciramo. Tko to ne nauči, kandidat je za onaj topic o ljubomori i gorim stvarima.
Uh kad smo kod svekrva da se i ja izjadam. Dosle princeza i ja kuci, naravno moja mama skuhala rucak, sveki nije dosla. 4-ti dan beba zavrsi na intenzivnoj u Zaraznoj, ja placem i izdajam se cijeli dan. Dodje sveki vidjeti me i prica jbnih 1,5 h o necakinji. Ja ludim, ne znam sto ce biti s mojom tek rodjenom bebom, prognoze su bile mjesec dana u bolnici. Kad vise nisam mogla, digla sam se i rekla da vise ne mogu to slusati, otisla sam u sobu.
Ne smijem se toga niti sjetiti. Bilo je tu jos svega, sad smo ok, samo ne precesto. Postujem je kao mamu mog muza i to je to
I MM je živio sam dugo godina, sve zna radit, i često uleti s kućanskim poslovima. Gotova su vremena kad sam govorila Sjedi ljubavi, ja ću
i, na kraju, najveći problem roditeljstva ispadaju - svekrve.
to je fakat malo skeri, kad razmislite.
da je napraviti anketu, mislim da bi max 10% bilo nas zadovoljno sa svekrvama.
ja se znam zapitati zašto je to tako.
i mislim si da ću ja biti sigurno super svekrva.
onda dođem do zaključka - da, biti ću super svekrva ako mi snaha bude simpatična.
jel možda problem u tome što nikad nisu? simpatične, mislim
Nakon koje sinove godine žena prestaje razmišljati kao nevista i počinje razmišljati kao svekrva?
Sudeći po Betinim i cvijetinim postovima.
Čini mi se da sam ja još samo snaha
Cvijeto, ja sam super zadovoljna svojom svekrvom, meni je dovoljno da ne zivim s njom. Da moram kojim slucajem zivjeti s njom, mrzila bi i nju i sebe i sve druge prisutne.
I nekako ne vjerujem bas da cu bit omiljena sveki, jednostavno nisam taj tip.
Kada pročitam cca 80% postova koji su općenito na cijelom ovom forumu napisani o svekrvama i umjesto riječ "svekrva" ubacim "moja mama", sigurna sam da ti isti postovi ne bi bili napisani jer nam jednostavno ne bi smetalo. Ne bi primjećivale sve učinjeno i izrečeno da su to naše mame u pitanju. A isto to mislim i kada je u pitanju moj odnos sa vlastitom svekrvom. Jednostavno, svekrve su pod povećalomi, na kraju, najveći problem roditeljstva ispadaju - svekrve.
to je fakat malo skeri, kad razmislite.
da je napraviti anketu, mislim da bi max 10% bilo nas zadovoljno sa svekrvama.
ja se znam zapitati zašto je to tako.
i mislim si da ću ja biti sigurno super svekrva.
onda dođem do zaključka - da, biti ću super svekrva ako mi snaha bude simpatična.
jel možda problem u tome što nikad nisu? simpatične, mislim
Hvala na odgovoru. Pogubila sam se malo među sličnim temama koje su sad aktualne pa kasnim.
Moj će mlađi u travnju imati 3 godine pa je to, dakle, to lošije razdoblje. Mada nije to ništa posebno strašno.
A i istina je ovo o nesimpatičnim strategijama. Možete zamisliti moje iznenađenje kad je mlađi zalijepio trisku nekom dječaku na plaži koji mu nije htio dati bager, a još ni govorio pošteno nije. Odakle mu uopće ideja?
ne znam, kod nas nije tako. svekrva ne poštuje ni MM-a ni mene, ponaša se prema nama kao da smo balavci i tu je najveći problem. moja mama nije savršena, ali nas tretira ko odrasle osobe i ne pokušava nam se miješati u odgoj. mislim da je to neki minumum za dobre odnose.
Meni je najgori period ovaj sad u kojem jedan ima 10 a drugi 7 godina jer se gnjave od jutra do mraka, a jednom smo ih nasli kako se obracunavaju ko da su u ringu, karataskom opremom opremljeni.
da, reče ona sa ovim svojim majčino_mlijeko_aktivizmom
minimum za dobre odnose je svakako udaljenost od najmanje dvije autobusne stanice, kao što marta kaže.
a i nepetljanje, al tu smo bojim se više manje svi tanki
mislim da mamica dobro zbori. jednostavno, od vlastite mame ne primjećujemo.
no, dobro, offtopik sam, ovi svekrva postovi me uvijek malo zabrinu
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 27.02.2013. at 11:07
laumi, da li ima šanse da to ima veze s tim što ste se mladi vjenčali i živjeli s njom u istoj kući?
Meni to izgleda kao da vas ona gleda baš tako kao što kažeš - balavci, ali zato što ima taj neki stav od prvog dana.
Dok s druge strane tvoji roditelji vas vidi samo kao "gotove proizvode".
Imam sličan primjer. Jedna poznanica se rano udala, s 18 i od tada žive s njezinim roditeljima. Sad več ima veliku djecu, a nedavno mi priča kako su zaspali ujutro pa je vodila dijete prekasno u školu, pa se morala zaprijetiti djeci da ne kažu baki (njenoj mami) kako su kasnili.
Meni je to bilo toliko smiješno, jer je udana več cca 12 godina, a još ima taj dojam da je mala i da mama mora na nju paziti.
Možda tako i vaša sveki.
Ja sam kasno rodila a nisam se nešto posebno mlada niti udala i nikad nismo živjeli sa roditeljima pa moja mama uvijek mene i MM-a doživljava kao djecu. To je mentalni sklop, način odgoja, pojma nemam. Meni je to najčešće smiješno, ali MM se teško sa tim nosi.
Sa svekrvom nemam problema
jednostavno kad te ljudi nazovu, reci im da je patronažna strogo zabranila posjete sljedećih mjesec dana dok bebica ne ojača. tako je meni lakše odbijati ljude" Smješak na oči i gotovo. Budi si ti i beba prije svega. Tko će se ljutiti, njegov problem!!!
Potpis na ovo, i na slijedeći post o sebi kao ne-omiljenoj svekrvi.
I svoje i njegove roditelje obožavam baš zato što ne živimo zajedno. To je moj osobni recept za ljubav.
A moji su me starci prestali doživljavat kao dijete kad sam postala mama. Iako mislim da me još zovu "Mala" kad me nema (I kad nema nećakinje
da, reče ona sa ovim svojim majčino_mlijeko_aktivizmom
Nikad nismo živjeli u istom kućanstvu (kuća je podijeljena na dva odvojena stana, posebni ulaz). Sveki je ovakva i prema svojoj kćeri. Čak se i prema mojoj mami znala tako postavljati. Njezin je problem što sve mjeri svojim metrom i želi sve imati pod kontrolom pa ako nije onako kako ona radi ili kako ona hoće, nije dobro. A ne slažemo se zato što MM i ja ne pristajemo na takvu vrstu odnosa. U zadnje vrijeme se primirila, bit će da je shvatila.
neću biti svekrva.
to mi je olakotna okolnost u životu.
Laumi, nisam do kraja napisala i ova poznanica živi u odvojenom kućanstvu od prvog dana. Nebitno.
Očito je to takav sklop kad je prema svima takva.
ma, bitno je samo da se ja više ne živciram.
Meni je moja svekrva tim bolja sto zivim dalje on nje
A i ona ima svakakvih provala i komentara i cudnih reakcija i zna mi ici na zivce, al sve u svemu nije losa. Al brate, znam i ja u drustvu sa njom imati svakakvih provala i komentara i cudnih reakcija, i sigurno i ja njoj znam ici na zivce. Valjda je sve to zato sto bi ja njenog sina samo za sebe, al i ona bi ga samo za sebe. Doduse, otkako su se rodili unuci, sina (njenog) i ona i ja puno manje sljivimo :D Uglavnom, ide to na bolje s vremenom. Opusti se covjek.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 27.02.2013. at 13:24
Apropo, posjeta u kuci, ja sam rodila md-ovom gradicu (zapravo selu, al on tvrdi da je gradic) i tamo nisam imala nikog svog i bilo mi je tako dosadno i tuzno samoj u kuci. Kad sam sa bebacevih dva miseca dosla na dva tjedna u Split, preporodila sam se. Te me stalno neko posjecuje, te stalno s nekim pricam, te mogu i dojit i pricat, ala gusta, a ne ono dojenje u tisini sobe, satima bez razgovora. Onda kad smo se vratili na selu, skuzila sam koliko mi nedostaju ljudi, pa sam md-a gnjavila da dovodi prijatelje doma, a oni svi ne zele, kao da ne bi smetali pa im neugodno, pa smetat ce mi, a ja jedva cekam da neko dodje. Doduse, onda je opet dosla neka faza kad su malom trebali mir i tisina za spavanje i za dojenje pa mi opet nisu previse pasali posjeti (osim u strogo odredjeno vrime), to je bilo kad smo se vec vratili natrag u Split. Nikad zadovoljna
Iskreno kad pogledam unatrag, vjerujem da ni mojoj svekrvi nije bilo baš najlakše probaviti mene.
Istina je da svaki odnos ima dvije strane.
A meni je baš bezveze kad, čim se netko požali na svekrvu, odmah krene "aha, evo na, sve su krive svekrve". Sasvim mi je jasno što je smetalo twin, ona je bila u tom trenu užasno zabrinuta za svoju bebu, a netko joj je došao i nije primijetio kako je njoj nego je pričao o nečem sa strane (doduše, možda iz dobrih namjera, twin, možda ti je htjela odvući misli sa brige, pa je ispalo neosjetljivo). Da je u postu pisalo susjeda ili tetka, više bi se vidio sam njegov sadržaj, a ne samo ta riječ na s.
Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama
Mishekica, TM j prešao na mračnu stranu, u zonu ugode
Genijalno!Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama
Mishekica, TM j prešao na mračnu stranu, u zonu ugode
Do not underestimate the power of the dark side (ugodu) !
a ovo mi je tek noćna mora, da me doživljavaju kao tetu u vrtićuJa stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama
:
tangerina, ako si se na mene referirala, ja to samo gledam iz svoje, buduće perspektive, kako kaže jurana
i fakat, dobar odnos snahe i svekrve, uz to još i blizak, je čini mi se baš rijedak. toliko rijedak da mi se čini da ne ovisi niti o snahi niti o svekrvi, dođe više kao neka prirodna zakonitost. pa se toga bojim
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 27.02.2013. at 14:53
A meni nije normalno da netko stavlja svekrvu u rang sa tetom u vrtiću. Pa zaboga, ona je sada moja obitelj, isto kao što je i moja majka sada obitelj mom mužu. Ne znam kako uopće sjedite za stolom, pijete kavu i kako se ponašate na obiteljskim okupljanjima sa osobom koju stavljate u okvir dobre suradnje radi interesa djece. Onda bih mogla proslaviti npr. Božić i sa tom tetom u vrtiću, ista stvar. Baš mi je tužno čitati ovakve stvari, i nekako mi se čini da je danas lakše zatvoriti nekome vrata, nego truditi se graditi dobar odnos. Ja svojoj svekrvi mogu štošta zamjeriti, kao i ona meni, ali nitko nije savršen, svi imamo svoje mane. Drugo je da se radi baš o nekoj babarogi (a ima i takvih nevjesta), ali ako se radi o iole normalnim osobama.... Ne znam, čudno mi je to.Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama
Možda ti se to čini jer osobe s dobrim odnosom nemaju što posebno pisati o tome.dobar odnos snahe i svekrve, uz to još i blizak, je čini mi se baš rijedak. toliko rijedak da mi se čini da ne ovisi niti o snahi niti o svekrvi, dođe više kao neka prirodna zakonitost. pa se toga bojim
Ako ste iole normalni ljudi, mislim da se nemaš šta bojati.
Ja imam OK odnos sa sveki. Doduše ne blizak (ili bar ne blizak kako imam s nekim drugim ljudima). Moja sveki je sasvim pristojna žena. Onako, odgojena po starinski, ali shvaća da moji i njeni pogledi na svijet su različiti.
Voli se malo prtljati u naše stvari, ali mene to uopće ne opterećuje. Jednostavno te njene naume ne doživljavam da su sa zlom namjerom, i igoriram ih. Ako mi nešto paše -npr. da posprema moj stan- to dozvolim. Ostalo jasno kažem da zabranjujem. Niti se ona ljuti, niti ja.
Bome bi ja radje na kavu s tetom iz vrtica nego sa sveki. Meni zasluge ne proizlaze iz rodbinskog/tazbinskog odnosa kao dovoljnog i samorazumljivog za gajenje pozitivnih osjecaja.
Teta vrtica od mog malog je bas super zenska bas rado pricam s njom.
rehab lijepo si sažela moj stav
po duvjetom da ta svekrva nije stvarno zlo
a ima ih, s jedne i druge strane
moja je miljama svjetonazorski udaljena od mog kozmosa
ali nije mi to zapreka da imamo ljudski, korektan odnos
niti zapreka da dođu k nama na igranje s unučicom
ni zapreka da ih ponekad pozovem na ručak
meni je jako važno da moja djeca imaju odnose sa obitelji
ovo sve ponavljam pod uvjetom da je riječ o normalnim ljudima...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
