rehab prvotno napisa
Veliki X od mene. Kao da sam sama pisala
 |
|||
|
|
|||
Veliki X od mene. Kao da sam sama pisala
baš tako flopice
bitno je da su obje strane dovoljno zrele i razumne i da im je stalo.
kad se sjetim svog ponašanja u 23. godini kada sam rodila svoje prvo dijete, moja svekrva mi je bila jedna od top 3 najgorih osoba u životu. ali kada se sjetim sebe, i ja sam bila užasna snaha.
danas, 6 godina kasnije, zahvalna sam što nam je odnos drugačiji, jer je i život tako lakši i lijepši. ali nam je trebalo godinu dvije da nam se odnos iskristalizira, iznormalizira, da se postave jasne granice, očekivanja i otvorena komunikacija. sve je nekako došlo na svoje.
Mislim da se tema treba preimenovati u Kutak za kukanje roditeljki (pa bio uzrok nespavanje, izdajanje, cicanje, svekrive svekrve ili muževi ili sve to u kompletu).
Ja mojoj svekrvi zameram samo jedno: to što ne ume da voli moje dete, ne ume i ne želi da se sa njom zbliži, poigra, pomazi, ma neće čak ni šećerom da je hrani.
Na svemu ostalom sam joj zahvalna: što mi je rodila MMa, što nas nikada ne zove i što živi 70km daleko.
Ja imam super odnos sa sveki, ali ne zato što sam ja super. Da sam npr. ostala s bivšim dečkom, sad bih vjerojatno kukala sve u 16, ali eto, na kraju me zadesila sveki (ma i svekr) koja spada među najdivnije ljude koje poznam. Dobra kao kruh, totalo neiskvarena (čak i ne trača!), neinvanzivna, a opet na raspolaganju kad god treba. Mislila sam kako sigurno postoji zamka, ali znam je već 5 godina i uvijek je ista, a i drugi misle kako je ona, ma zapravo cijela obitelj, super.
Eto, ja sam imala sreće. ...A inače mi hrpa ljudi ide na živce pa barem sveki da ne ide, hehe.
Ja bez problema mogu kafenisat i s tetom iz vrtića, i sa svekrvom, i s hrpom kolega i s dobrim dijelom svoje šire obitelji s kojima nisam u emotivnom odnosu. I nemam pritom nikakva očekivanja u smjeru mene. Dobro, lomila su se koplja oko mmovih i njihovog odnosa prema djeci, ali otkad su se popravili (i to jaaako puno) je idila.
Nemam nekih emocija prema njima ali mislim da nam je odnos ok.
I danas sutra se nadam imat sličan odnos sa svojim nevjestama.
Čitam svoj post ponovno i vidim da se slabo izražavam, a i ne koristim smajliće
Dakle da objasnim: MENI su mmovi bitni samo u kontekstu moje djece i mma. Da nije mma i klinaca oni ne bi bili u mom životu.
Ali pošto mi je bitno da s mm-om i djecom imaju dobre_kvalitetne odnose trudim se u tom smjeru. Uopće ne znam odakle ste iščitale ono p zatvaranju vrata i negrađenju odnosa, mi imamo super odnos ali bez emocionalne angažiranosti.
Posljednje uređivanje od trampolina : 27.02.2013. at 22:16
Kako se to radi?
Ima super odnos, bez emocionalne angažiranosti?
Ja to ne mogu...
[QUOTE=Sumskovoce;2355462]Kako se to radi?
Ima super odnos, bez emocionalne angažiranosti?
Ja to ne mogu...[/QUOTE
Ni ja ovo ne mogu.
Ja iskreno ne znam ni što to točno znači.
To znači da ne osjećam za njih ništa više nego za tetu u vrtiću.
Ajme kako ovo kučkasto zvuči
U stvari ih promatram jedino kroz prizmu odnosa prema djecii djelomično prema mm.
Ali i mm ima takav odnos prema mojoj mami, pa ili smo mi teški emo invalidi ili ja nisam dobro objasnila što mislim.
Ovako će jednog dana jedna od mojih nevista, ili možda obje, pisati o meni
trampolina - mislim da je od osobe do osobe. Ja sam emocionalno angažirana i u odnosu sa svojom poštaricom (draga mi je žena, volim popričat s njom, bilo bi mi žao da ju premjeste u drugi kvart - dakle nisam emotivno ravodušna). U svakom odnosu sam emotivno angažirana, nikad nisam znala biti totalno ravnodušna prema nikome. Ili mi se sviđa, ili ne. Ili namjerno ignoriram, ali opet - ništa od toga nije ravna crta...
budem se i ja uključila na ovo kukanje o svekrvama,,naime ja živim "Svi vole raymonda" stil, dakle kuća preko puta i gotovo da mi je situacija ista kao u seriji..oni su u mirovini već desetke godina i jedvo su dočekali prvo snahu za druženje pa onda naravno i unuke..a dobili snahu koja je totalno i potpuno drugačija od njihovih očekivanja i sad tu nastaje problem.. da pojasnim, moja svekrva s[B]vaki dan[/B] dolazi k nama (ja sam na porodiljnom), nikad neznam kad će banuti a ni ona ni svekar ne kucaju niti zvone već samo ulaze, pa kako te ulove ulove! ja nisam tip od ćakule i tračarije pa su se i prije znali požaliti mm-u kako ja rijetko dolazim k njima na kavu, kako bi oni voljeli više se družiti samnom i slično.. nakon nekog vremena ja sam počela malo aktivnije se družiti s njima kako bi svi bili sretni no to je rezultiralo sa njihovim još češćim dolaženjem! teško mi je išta im reći jer kakti oni ne žele ništ loše, samo bi se družili i uopće ne vide to kao nametanje! mi smo obitelj i kao takvi trebamo što više vremeba provoditi zajedno! ja luuuudim od toga! već imam tikove od stalnog nagledavanja koz prozor kad će!!
Ovo ko da sam ja pisala. Svekrva me je koštala živaca i živaca, a uopće nije neka zločesta žena nego je baš ovakva kao tvoja-dosadna. I ja sam skroz drugačiji tip od nje i već sto godina se raspravljamo oko banalnih stvari kao što je kucanje i zvonjenje na vrata. Mislim da je moja svekrva požalila milijardu puta što je baš mene dobila za nevistu. Ja ne znam šutiti a ona ne zna za bilo što nenametljivo i nedosadno
A kad si spomenula Raymonda, sjetila sam se da su jednom prilikom moja djeca rekla babi da je ista Marie iz Raymonda. (ali ova nije znala o kome se priča. jer ako nije iz Sulejmana, nebitan je)
Zene imate li vi kljuc, bravu ? Ja sam taj problem rjesila time djelomicno, a ostatak odmah po udaji rekla muzu nek pojasni gospodji majci da fizicka blizina ne znaci upadanje petsto puta dnevno i kad se hoce doc k meni nek se najvi telefonom. Bili mi na 1 metar 100 metrara ili 10 kilometara udaljeni meni je svejedno a moja sloboda zivljenja u stanu jednaka.
Sve je ukazivalo na tlaciteljicu sirih razmjera pa sam to bez milosti sasjekla u korjenu
Preptostavljam da ne živite baš toliko blizu. Jer da živite, ne bi mislila da je tako jednostavno. ja sam bila i temu otvorila na račun tog kucanja/zvonjenja. Mozak mi je popila. Sve sam ja više manje postigla što sam htjela ali sam vještica. Crna ovca. Jednom prilikom sam zajljučala vrata i bilo je tako do 4,5 popodne, ja i djeca sami i uzeli smo dan za nerad, gledanje tv-a, za ljenčarenje. Ona je bila valjda 500 puta. kad sam otključala, prošlo je 2 do 5 minuta dok nije došla. Onda me pitala zašto je bilo zaključano. ja rekla da nisam bila raspoložena za posjete. Od tog trena do 8 navečer ona je došla 4 puta. Četiri. MM je jednom prilikom pitao jeli ona zaostala. Pukao je skroz naskroz i pitao je kako je moguće da netko može gurati po svome i ne obazirati se na apsolutno nikog živog osim na samog sebe. Ne možeš ti tek tako mijenjati ljude. Ako netko čitav život živi na određen, primitivan način, ima svoj uazk pogled na svijet i ti dođeš sa svojim "čudnim" načelima i stilom života, možeš postići jedino to da si čudna, vještica i zločesta i tvoja pravila će se poštivati jedino da se ne izazove reakcija. Nećeš postići to da te se razumije. Bar kod tako ograničenih ljudi
Blizu Trina i to preblizu, ista kuca zasebni ulaz, al sam ja snimila kako se njena mama njoj prosetava u sva doba i nedoba a muz (tj.moj svekar) sizi, pa sam si skontala da ce to biti gadan problem ako ga ne rijesim odma i bez milosti
Hvala vam za temu
Nemam vremena cijelu iščitati, to ću pomalo guštati, uz kaficu, hehe.
Ružičasta vjeverica i kalkulator su vrh
Posljednje uređivanje od orline : 28.02.2013. at 23:37
je, je pokušala sam i to.. a onda samo čujem kako se kvaka miče, pa čekam zvono, ono tišina, kad najednom na vratima od terase koja (nam gleda u dnevni boravak) pojavi se glava " Diiii ste?" ..jednom sam bila u sobi i nisam je vidjela pa je otišla doma, bez da bi pokucala ili pozvonila, pa je poslije došla i rekla mi poslije da je bila i čudno bilo je zaključano! stvar je u tome da bi joj na to jasno trebala dati do znanja da sam ja zaključala vrata jer ne želim da nas itko smeta, ali ja meni je isto sve bed, a ona je sva uvredljiva i od tog niš! a što se mm-a tiče on je niš koristi po tom pitanju..i njega to živcira, ali je odgojen na način da se roditeljima baš i ne suprostavlja, pogotovo ne uči ljiepom ponašanju (to oni valjda nas uče, mislim....) i tak, ne preostaje mi nego trpiti jer se skoro (kucam u drvo) selimo jedno 30 km dalje!!! jeeee
Ja nazalost moram tebe potpisazi, jedino sto moja zivi 300 km daleko.
Godinu dana smo i zivjele zajedno i pokusavala sam uspostaviti bliskiji odnos ali je moja svekrva jako zatvorena osoba i ne ide. Najvise me boli sto je nezainteresirana prema svojoj unuci i mm je rekao da ce biti tako kad se J rodi ali ja sam zivjela u nadi da ce ju to malo bice pridobiti i onda sam se razocarala.
Bila sam trudna 6 mj i nije me tada vidjela svih 6mj i nije me nazvala da pita kako sam.
Nikada se nismo svadale, da se razumijemo, nije zlocesta, ne traca, ali ju ni mi uopce ne interesiramo. Kad smo se mm i ja upoznali rekao mi je recenicu koja mi je bila nevjerojatna jer su meni roditelji bili glavni oslonac, ato je da se nikada nije mogao osloniti na roditelje, doci im s problemm i pitati za pomoc, pa kako da onda ja doprem do nje kad njezina djeca ne mogu.
Jednom sam razgovarala o tome sa kolegom s posla koji je.. pa vrlo tradicionalan. I on je rekao da je to prije tako bilo, i u njegovoj je glavi još uvijek tako, da žena kada se uda, ne uda se samo za svog muža nego za cijelu njegovu obitelj, ona prestaje pripadati svojoj obitelji i sada pripada njegovoj. To je za njega bilo u tolikoj mjeri da je on smatrao da nije dužnost njegovih sestara da se brinu za njihovu majku kada je bila bolesna, nego je to dužnost njega kao sina, koji jedini zaista ostaje u toj obitelji. Pa se on brinuo za majku u krevetu (hranio, presvlačio, sve), a sestre neka se brinu za svoje svekrve.
To je razlika, što današnja generacija se udaje/ženi za svoje partnere, a s njihovom obitelji ne računa na toliku količinu bliskosti.
Da ne govorim da je ova situacija o kojoj pišete po meni glavna zamka žena koje su se poistovjetile isključivo s ulogom majke/skrbnice, pa ne znaju prestat i ne mogu prepoznat da više nisu toliko potrebne, jer ne znaju šta bi bile ako ne to.
Eto malo teoretiziranja beskorisnog za vaše realne situacije
tangerina- to je u potpunosti točno i posve se podudara sa mojom situacijom..mi jo k tome živimo na selu gdje je takav način života još prisutan..polako blijedi ali ne odlazi bez borbe! i kaj ćeš ti sad, nego se prilagoditi! ne mogu ja cijelo selo mijenjati, za sve sam tu "ona mala iz grada kaj stalno nešto pametuje"
Campi - kada te drugi put upita zašto si zaključala, samo joj reci da si željela mir i odmor, ali drugi put neka ti javi kada će doći, pa ćeš se ti organizirati prema tome. Eto, to je jasno, a ljubazno i ne bi trebalo nikoga povrijediti!
Tangerinu potpisujem u potpunosti, mene jednostavno šokira koliko je i dan danas još uvijek prisutan takav način razmišljanja. Kćeri su beskorisne i bezvrijedne jer će one otići u drugu obitelj, a sinovi su zakon jer ostaju tu. I onda jedna nevjesta postane draža, bolja, privrženija i bliža od vlastite kćeri. Uvijek me iznova šokira ta okrutnost.
ali to bi značilo da sam željela mir i odmor od nje!!! a kako mi za boga miloga treba mir i odmor od nje kad mi ona samo želi pomoći..odmah bi mi rekla da nema problema da će mi ona pričuvati malog a neka si ja odem odspavati, ili bude mi ona skuhala ručak da se ja ne mučim! teško se je boriti sa tim i dati joj do znanja da meni nije to sve teško nego da je problem upravo ona sama. bojim se da bi me potpuno krivo shvatila i to bi još više zakompliciralo naše već ionako komplicirane odnose!
Ovo je jos bolja varanta: moja nebi skuhala rucak, to joj uopce ne padne na pamet. Ja sam dosla s drugim djetetom iz rodilista doma gdje me docekala ona s mojim sinom od 3 g., prazan frizider i prazan sparhet. Njena stalno nudjena pomoc bi bila da ona nosa i slini bebu kako bi ja mogla u miru skuhat i ucinit sve sto treba po kuci. A beba od par dana hoce cicu i nista vise. I tako sam ja onda odbila svakovrsnu pomoc. Nisam pozalila. Da sam je pustla samo centimetar blize ta bi tragicarka stalno cendrala u "to mi je hvala nakon svega sto sam ucinua za tebe" stilu. Eto... svoje nedamo tudje necemo, drugarice drage
Ja ne mogu reći da sa svojom sveki duuuugo nisam vodila borbe slične vašima. Ali samo razgovor i upornost pomogle su nam da shvatimo da smo nas dvije dva totalno različita mentalna sklopa, i da se i kao takve možemo međusobno poštovati i uvažavati. Meni bi bilo žao da moja djeca ne osjete ljubav i povezanost u obitelji, zbog tih razlika koje se mogu prijeći. Drugo je kad je jedna strana totalno nezainteresirana za suradnju, tu onda nema pomoći. Ali da meni sutra dođe nevjesta i kaže mom sinu koji mi je sve na svijetu, kojeg sam odgajala, voljela : reci ti svojoj gospođi majci.... Itd. Zar to ne bi bilo žalosno ? Pogotovo, jer ja smatram da žena, a ne majka treba biti na prvom mjestu, i da muž uvijek treba stati uz ženu. I da on sutra meni dođe s takvim riječima... Sjetite se da su i vaši muževi jednom bili nečija djeca, a vaše svekrve nečije majke. Meni je to dovoljno za pristojnost, pa čak ako nekad trebam i stisnuti zube i preći preko nečega. Sve se može riješiti na koliko - toliko pristojan način (ponavljam, ako se radi o iole normalnim osobama).
zbilja užasRužičasta vjeverica i kalkulator su vrh
a i nekih svekrva ovdje me je strah
moja je super
X
Mislim da skroz kuzim sto zelis reci. I ja se trudim tako.Čitam svoj post ponovno i vidim da se slabo izražavam, a i ne koristim smajliće
Dakle da objasnim: MENI su mmovi bitni samo u kontekstu moje djece i mma. Da nije mma i klinaca oni ne bi bili u mom životu.
Ali pošto mi je bitno da s mm-om i djecom imaju dobre_kvalitetne odnose trudim se u tom smjeru. Uopće ne znam odakle ste iščitale ono p zatvaranju vrata i negrađenju odnosa, mi imamo super odnos ali bez emocionalne angažiranosti.
Super je kad imaš mogućnosti raditi onako kako ti srce govori, kad si odgojen u jednom pravcu i ne gubiš sebe nego se daješ onoliko koliko imaš potrebu za tim. I kad te se poštuje kao osobu, ličnost s karakterom i svojom osobnošću. Ali nemaju svi tu mogućnost jer nisu svi ljudi ok. ja poštujem roditelje svog muža, poštujem ih kao ljude i kako babu i dica svoje djece. I prihvaćam da nismo isti. Ali negdje po putu se razvio onaj obrambeni osjećaj, onaj "nedam da ideš kontra mojih principa" i nikako na zelenu granu. Znači, ne poštuješ mene takvu kakva jesam a ja poštujem tebe, isto kao što poštujem sve ljude sa svojim različitostima. I kad mi netko uporno nameće nešto svoje a time atomatski zahtjeva da odbacim sve ono što ja jesam, onda se branim. Na sve moguće načine. Pa onda to liči na sve samo ne na kulturne i civilizirane odnose. Ja sve to odrađujem ali loše volje. Nemam više živaca. Neću ti objašnjavati sto puta da su moje stvari moje i da ti nedam da znaš svaki detalj mog života, od najbanalnijih gluposti kao što su što ssam kupila, oliko sam platila, di ću, s kim ću..do onih malo važnijih. A netko to nikako ne može prihvatiti. I onda kako da funkiconira kad me želudac svakodnevno boli od svih tih gluposti?
Trina i tebe kuzim, ne bih mogla to trpiti nikako. Sva sreca pa kod nas to ne slici na Raymonda.
Posljednje uređivanje od marta : 01.03.2013. at 14:37
ajme kad ovo sve čitam tek vidim koliko je moja svekrva super!
možda bi bilo malo drugačije da smo bliže, ali ona stvarno ne gura nos. rekla mi je jednom prilikom kako je njoj to njezina svekrva radila pa ona svojoj djeci neće.
ako ju pitam savjet, rado ga podijeli, a ako ja nešto ne dam uvaži bez problema. pita zašto ja to tako i prihvati, ne mogu riječ reći.
ponekad me čak smeta jer mislim da je nezainteresirana za nas, ali vidim da je stvarno takva prema svoj djeci i nema se joj što zamjeriti.
čak mi je jednom rekla kako sam ju ugodno iznenadila otkako sam mama jer ju pitam za savjet. pa othranila ih je 6, nekog vraga zna bolje od mene
Ja hocu svekrvu kao Bijelko! I nadam se kad ja budem jednog dana svekrva da necu upadat u stan obnazenoj tusirajucoj nevjesti te sa ce ista rabiti kljuc. A ja cu se valjda pristojno najaviti ko sto se svi najave kad dolaze u neciji dom
Jos najbolje da u ime nekog razuma i cinjenice roditeljstva dopustam zabadanje nosa u najintimnije stvari. To nema veze ni s povezanoscu ni s pristojnoscu i neki minimum suverene granice mora postojati.
I branim ju po principu krepat ma ne molat!
Trina potpuno je jasan tvoj osjecaj i vjerujem da bi puno nas koji kaze da ima super odnos sa svekrvom i sl. u tvojoj situaciji promijenlo plocu.
Moja zivi daleko, vidim je par puta godisnje, cujem je par puta mjesecno ako, jer uglavnom prica s MM-om i djecom. sto je meni razuljivo. normalnije mi je da on prica sa svojom mamom, a ja sa svojom. Cujem je kad on nije doma.
lako je meni pricati kako smo si nas dvije super.
Pa da zivim tako blizu sa svojim dragim mi sestrama ili majkom, vjerujem da bi i protiv njih imala cesto nesto. Ovako smo si daleko, cujemo se, bas se ne vidimo cesto i imamo ruzicaste naocale o funkcioniranju familije.
Ja sam uvijek mislila kako cu sa svojom svekrvom imati dobar odnos, kakav je moja mama imala sa svojom snahom, a i volim drustvo starijih zena. Uvijek sam se jako lijepo slagala s maminim prijateljicamaa, a i one mene vole, pa sam mislila da nma razloga da tako ne bude sa svekrvom. Nazalost ili na srecu ima nas svakakvih i ne ide. Mi bas imamo odnos kao sto ga imam sa susjedom. Nikada me nista ne pita, nista ju ne zanima, a ja sam pitala i dobivala odgovore da ili ne pa sam odustala. Nije mi drago sto je tako, ali da smo gladni i na cesti oni nam ruku ne bi pruzili, njihov je moto, to je vas problem.
OMG ti i ja kao da imamo istu svekrvu
Posljednje uređivanje od bodo : 01.03.2013. at 17:12
Uh, ova se tema pretvorila u jos jednu kuknjavu o svekrvama.
A nigdje slova o roditeljstvu
Pa sve je to dio roditeljstva. A kuknjava je inace zdrava
Hm...pa meni se roditeljstvo nekako odnosi na odgoj, odnos s djecom...
I (ne)ugodni razgovor o svekijima bi bio OK, kad bi bio kroz prizmu roditeljstva.
Evo da se vratim na temu, ja sam nakon kuknjave, pucanja lagano po šavovima, samu sebe prisilila da se pokrenem.
Na početku teško, no od tada smo svaki dan vani unatoč mojim paranojama o izdojenim mililitrima i izmišljanju raznoraznih isprika. I baš nam je lijepo i ja se bolje osjećam pa sam time i bolja sebi, djetetu, mužu. I nešto sam učinila za sebe. I danas sam bila sa prijateljicom, iskusnijom i starijom roditeljkom, na dvosatnoj osunčanoj kavi. I zaključila (uz nju mudriju i iskusniju) da ne smijem izgubiti i zapostaviti sebe u cijeloj ovoj priči jer nitko ne bi htio frustriranu i gunđavu mene.
A vidim da mnoge majke muči i taj osjećaj grižnje savjesti s jedne strane, a opet i potreba da se malo maknu, odahnu i posvete sebi koju minutu.
Pa to i jest cilj
I isto tako, ne čekam više da mi svekrva pročita misli ili da se stavi u moju kožu i smisli šta bi mi trebalo. Ako mi treba nešto od hrane što ja ne znam, a ona može i zna, lijepo je nazovem (ili zamolim MM da je nazove
Ili ako je kakva prigoda, ne znam, rođendan ili krštenje, ako će mi i moja mama pomoći, a što ne bi i ona mogla, pa je lijepo nazovem i kažem: "Treba mi juha, bi li mi je mogla napraviti?". I amen.
I da se zna, i moja bi svekrva rado "prisvojila" moj stan, stvari, sve bi znala, gdje, šta, kako, koliko, od stanja u krevetu do stanja u novčaniku. Ali nakon redovitog nailaženja na hladan zid i mojih neodređenih odgovora, shvatila je u čemu je point. Nije da joj se i sad ne omakne, ali dovoljno je rijetko da mi nije vrijedno živciranja.
Isto tako, kada zamislim da bi meni sin doveo ženu u moj stan... pa, teško bi mi bilo odjednom ne ponašati se domaće u svojoj kući.
Da se razumijemo, nisam "pro svekrva"
Pa naravno. Bravo!
Kao da će se itko sjetiti da nam kaže "hvala". Ako se mi same za sebe ne pobrinemo, nitko neće!
ma ja sam uvjerena da je SVE drugačije kad su ljudi odvojeni, kad zaista žive samostalno i slobodno
ovo sve pod istim krovom a zasebnim ulazima, ma i u istom dvorištu nije po mom ukusu
mene i moja mama za koju bi dala sve užasno zna iscrpiti ako dođe u goste pa ostane malo duže od planiranog
ja to jednostavno ne mogu, baš sam tip od svog mira, pa čak kad je i ona u pitanju
sve bi dala al taj mi mir teeeeško dijeliti
svjesna sam da puno ljudi jednostavno nije u situaciji da bude odvojeno, ali za mene je takav život u konačnici najskuplji
Veliki X!
sad sam se sjetila kako mi je mama uvijek govorila kako za mir u kući moramo živjeti dovoljno udaljeni da nam ona ne može doći u papučama
ali da se vratim malo i na temu, počela me loviti fjaka zbog prinove koja uskoro stiže. ovaj veliki zeza naveliko, imao je super fazu koja je trajala dosta dugo i evo ga već danima cvili, glumi bebu..... ono, kuži da stiže konkurencija pa me priprema da neće ostati ravnodušan
ajme majko..... bit će veselo
samo se jadam
razlika je ta što ovaj put znam kako to otprilike ide pa se ne nadam nekoj idili četveročlane obitelji već se pripremam za šou, mislim da će ipak biti lakše nego onaj šok kad sam dobila M.
mislim, prije njega sam znala četvero djece iz uže obitelji koji su stvarno spavali cijelu noć. meni je to izgledalo normalno. i onda dođe moj frajer koji 372 noći nije spavao par sati u komadu. a ja ono
a možda dobijem spavalicu
X
ja potpuno razumijem i ovo šo trampolina piše, u suprotnom bi se sekirala, pa posvađala, pa još gore zlo...
Ovako lijepo sam totalno emocionalno "ladna" i super, ja se brine za njih, čujemo se, obavljam sve što im treba.
Reagiram jedino kada se krivo postave prema mojim klincima, a bome i kada mi muža počnu opanjkavat.
Inače žive dosta daleko ali može se fino tlačit i telefonom.
Mislim probala sam, nije da nisam ali onda su tražili sve više.
I sad ima tema kada se nazove i razgovor počinje sa ja se ne bi tila mišat ali to što... nije u redu i tribalo bi..., na to ja kažem ne, to će biti tako i gotovo i uopće ne želim o tome raspravljat i okrenem temu. I totalno mi je svejedno hoće li ona svekru, komšinici ili nekom trećem reći da ima bezobraznu snaju, a sigurno nekom kaže, meni je na početku redovito ogovarala šogora i takve bljuvotine pričala o njemu da mi je bilo zlo, a stvarno čovjek nije to zaslužio.
Uglavnom, sad sam emocionalno neangažirana no bit će problem ako se nađem u situaciji da moram živjet s njima.
Doduše nisam ni s mamom puno bolja, s ocem još gore. No to je neka druga tema.
Palčice, drago mi je da ide na bolje
Za sada ću preskočiti "muke po svekrvi" s kojom živim pod istim krovom (uskoro selimo u svoju kućicu-slobodicu)
Zanima me kad je krajnje vrijeme da dijete prestane spavati s roditeljima?
Nas četvero spavamo svi u jednom krevetu. Kad sam bila trudna s K, M je imao 4 godine pa smo mu uredili sobicu, krevet... Ali mogla bih na prste nabrojiti koliko puta je cijelu noć prespavao u svom krevetu. Nismo ni bili nešto uporni s tim da mora biti u svojoj sobi da se ne bi osjećao odbačenim zbog seke koja je uzela "njegovo mjesto" u krevetu. I tako svaku večer mu suprug pročita priču, zaspi u svom krevetu, pa se u noći seli k nama.
Evo, to je naša strana roditeljstva o kojoj nerado pričamo jer nam se ljudi uglavnom čude.
Tina ja bih ti odgovorila ovako: krajnje vrijeme je tada kada se roditelji vise ne mogu dobro odmoriti/naspavati zato sto dijete spava s njima. Pritisak okoline ukoliko postoji nek te ne brine vec jedino kvaliteta sna tvojeg, muzevog i djetetovog.
I da se razumijemo, moja oba dijeteta nisu nikad provela noc u nasem bracnom krevetu, ali samo zato sto su oduvijek bez problema bili u kolijevci/kinderu uz moju stranu kreveta. Da se ikad pokazalo potrebno primila bi ih bez problema uz sebe pod uvjetom da to ne steti kvaliteti sna. Znalo i se desiti s mladjom da odemo u krevet na dojenje u prva dva mjeseca pa da ja zaspim, oko 3 se probudim pa ju prekrcam u kolijevku i to ju nije razbudjivalo. Opseznijih iskustava povrh toga nemam
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
