Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

[Beti3]

Moje iskustvo s bočicom... Djeca NE spavaju nužno s bočicom, dijete nahranjeno bočicom NEĆE odustati od nosanja i traženja mame, dijete nahranjeno bočicom NEĆE biti mirnije.

Vjerujem da je ovo točno, moji nisu nikad pili mlijeko iz kutije na bočicu.
Ali, ako mama dobije 2-3 sata slobode za izaći frizeru ili na kavu s mužem, a beba za to vrijeme dobije bočicu izdojenog ili mlijeka iz kutije, neće biti problema. Pogotovo ako beba ima više od 3-4 mjeseca. A mami će biti kao da je dobila krila, osjećat će slobodu, koja joj ipak ponekad i treba. Ako treba ( a ja jako vjerujem da treba). I ako su tako i mama i beba sretnije. Biti mama je biti žrtva, priznajem, ali granicu treba povući. Svaka mama na svojoj crti, granicu koja će objema dati optimum. Drugačiji za svaku situaciju ponaosob.

[anasti]

Morali smo biti prilično "po rasporedu" da bismo super funkcionirali, a mene je to jako zamaralo, ali opet bilo mi je važnije da je beba bila zadovoljna, jer je ipak lakše s zadovoljnom bebom.

e baš tako.

[Zuska]

Mishekice, događa ti se što i mnogim drugim mamama.
Upravo sam pri kraju Searsove The fuzzy baby book, to je knjiga koju sam trebala pročitati tada. Preporučam ti je.

Možda si negdje naišla na moje očajne mailove. Već sam napisala, imam PTSP od prve godine (i nešto dulje)...
Dijete čičak, šutila je samo kad je bila na meni, inače urlanje od xxx decibela. Budna u vodoranom položaju nije htjela biti ni sekunde, nije mogla ostati sama ni sekunde, nije htjela ništa - samo mene i ciku i nosanje. Koliko puta nisam bila na wc-u, a išlo mi se, koliko sam puta bila neotuširana i dočekala dragog koji se vraća s posla u pidžami. Jer ako bi i zaspala, budila bi se na svaki šum, pa sam naučila biti nečujna....i mrzila sam zvona, pse, djecu na ulici, vlak u daljini, škrcanje mojih kostiju kad bih se dizala s kreveta nakon što bi ona zaspala...jer sve ju je to budilo. Kakve posjete, kakvi frendovi? Nismo imali nikakav socijalni život, nisam 5 kava u gradu popila (jer se s njom nije moglo pit kave), a izleti autom bi na redovito presjedali od urlanja.

O spavanju .. nisam htjela nju baciti preko balkona, ali u nekoliko navrata htjela sam sebe, jednom sam lupala glavom o zid, a u više navrata lupila sam šakom o zid...nije to bila agresiva, nego očaj i neizdržavanje vlastitiog postojanja nakon što sam se te noći probudila 30-ti put...nakon xx takvih noći.

Na forumu sam se registrirala tek kad je imala 7-8 mjeseci jer prije toga nisam imala kad pisati... Od dojenja sam bila gladna ko vuk, a nekad nisam imala što pojesti jer nisam imala vremena skuhati pa sam znala jesti sranja.

I danas kad vidim majke kako spokojno šetaju bebe s kolicima u gradu...ili spokojno piju kave, ili kad vidim bratovu ženu kako u kuhinji guli krumpire dok joj beba leži u drugoj sobi na krevetu budna i...zabavlja se...ili kad mi se frendica koja ima sina od 7 i pol mjeseci tuži kako se zbog dojenja mora svake noći buditi dvaput....to me zna baš ujesti za srce. Mi to nismo doživjeli, naša je godina bila intenzivna, stresna, glasna, plačna, aktivna, umorna...

I još nije prošlo. Kad god je neka faza prošla, došla je nova, još uvijek ne spava.

Mishekice, ima u Serasovom Povezujućem roditeljstvu jedno poglavlje o djeci s visokom razinom potreba, pročitaj si. Kad sam to pročitala, shvatila sam da nije problem u meni kao majci. I bilo mi je lakše kad sam sve podijelila na forumu jer sam shvatila da nisam samo ja imala takvo dijete... Još se sjećam Storminog tješenja kad smo se prepoznale u šrckanju kostiju ili parketa dok pokušavamo izaći iz sobe...a dijete upravo to probudi..nakon desetog uspavljivanja

Što bih sad drukčije napravila da se mogu vratiti?

Pila bih dodatke, vitamine i minerale, više bih pazila na prehranu i angažirala bake i djedove upravo za kuhanje. Pomirila bih se da me najmanje godinu dana ne tangira to što ništa ne mogu planirati, raditi, odmarati...I pročitala bih The fuzzy baby book, čisto da mi bude malo lakše...

[Tiziana]

Odlicne su te Searsove knjige! Ja sam dobar dio procitala dojeci prvog i lezeci popodne s njim. I disciplinu i povezujuce. Imam i njegu djeteta al je cigla ko dva rimska prava zajedno pa je losa za dok se doji

[Kaae]

Imam obje Searsove knjige, ali ih nemam vremena procitati.

Inace me valjda spasava sto gotovo nikoga ne poznajem pa nam nitko ne dolazi u goste, niti mi kamo idemo. Sverkvici imaju veto na zvanje telefonom, pojavljivanje na vratima, itd. bez najave i uputa kad, sto i kako.

Otkako sam se pomirila s cinjenicom da sam, u principu samohrana majka/sisa, nis' mi ne fali. Tu i tamo pozelim i sebe i dijete baciti kroz prozor, naravno, ali onda se sjetim da su nam i prizemlje i kat preniski za takve akcije.

(Imamo oca/muza, ali ne moze nam bas pomoc'.)

[LolaMo]

Vjerujem da je ovo točno, moji nisu nikad pili mlijeko iz kutije na bočicu.
Ali, ako mama dobije 2-3 sata slobode za izaći frizeru ili na kavu s mužem, a beba za to vrijeme dobije bočicu izdojenog ili mlijeka iz kutije, neće biti problema. Pogotovo ako beba ima više od 3-4 mjeseca. A mami će biti kao da je dobila krila, osjećat će slobodu, koja joj ipak ponekad i treba. Ako treba ( a ja jako vjerujem da treba). I ako su tako i mama i beba sretnije. Biti mama je biti žrtva, priznajem, ali granicu treba povući. Svaka mama na svojoj crti, granicu koja će objema dati optimum. Drugačiji za svaku situaciju ponaosob.

E bas to Beti3! Ja sam se fino znala izdojiti i otici na 2-3 sata na kavu s frendicama. U miru i opuštena. Trebalo mi je to jako. Olakotna okolnost je sto sam se ja zbilja lako rucno izdajala. Za 10 minuta 250 ml. Bilo me je frka prvi put, dal ce prihvatit bocicu pa sam bila na stend baju, al nikakvih problema nije bilo.

[Tiziana]

E da ja sam tek na drugom djetetu shvatila da je dojenje sasvim ozbiljan i dugotrajan posao. Poucena iskustvom dojenja prvog djeteta koje je trajalo 3 godine, u drugoj sam trudnoci kupila dojilacki asesoar imajuci u vidu dugotrajnost dojenja i moju komociju. Pa sam tako uzela jastuk za dojenje onaj dugacki s kuglicama, izdajalicu i posude za pohranjivanje mlijeka. A po rodjenju i 4 majice za dojenje + tablet te bjornicu za nosanje bebe dok nije pristekana na cici . I uopce mi nije bilo zao investicije jer hocu svoju dojilacku komociju. I rodin forum mi je dio tog asesoara, uglavnom tipkam dok je sisavica prikopcana ili na uspavljivanju.

[Storma]

Zuska

[Charlie]

Ja nikad nisam mogla izdojiti korisnu kolicinu, tako da sam se preporodila tek nakon pocetka dohrane - mirno mogu izbivati sat, dva i to najmirnije ako MM cuva. Stvarno mi to treba, pa makar samo vikendom...

[bijelko]

meni je ova malecka ful dobra, u pravilu ima neki razmak između podoja, a i drugo dijete je to, opuštenija sam tako da ju bez beda vikendom ostavim na sat i pol, dva i odem po namirnice. puno mi to znači, nekad kad zaspe odem kod susjede na kavu i vratim se ko nova
tata ju čuva, naravno.
da mi je bar tako bilo prvi put, njega sam jedva preživjela. mislila sam da nikad više neću imati djece

[oka]

Mishekice, događa ti se što i mnogim drugim mamama.
Upravo sam pri kraju Searsove The fuzzy baby book, to je knjiga koju sam trebala pročitati tada. Preporučam ti je.

Možda si negdje naišla na moje očajne mailove. Već sam napisala, imam PTSP od prve godine (i nešto dulje)...
Dijete čičak, šutila je samo kad je bila na meni, inače urlanje od xxx decibela. Budna u vodoranom položaju nije htjela biti ni sekunde, nije mogla ostati sama ni sekunde, nije htjela ništa - samo mene i ciku i nosanje. ...

Potpis na cijeli post na svaku riječ. 'Gdje si bila ti do sad ?'

Meni je bio vrh vrhova kad sam se uspješno uopće maknula od nje, a onda ju je znalo i krckanje mojih kostiju probuditi, a parket pod obavezno.
A sav taj trud bio je za 30 min spavanja (nikad duže) a meni je tih 30 min bilo kao imati cijeli svijet!
I dan danas mi je teško kad se svega toga sijetim, ali i dan danas je zahtjevna do samog bola. Ali ipak je lakše i ja se neopisivo veselim školi i činjenici da se bude polako osamostaljivala, a to me jednostavno čini jako sretnom ako me razumijete

Dok nekima idu suze jer im dijete prebrzo raste, kod mene obratno

[Zuska]

Zuska

Sad obožava Bumbu i ima jedna epizoda u kojoj se beba budi u krevetiću i kmeči, Bumba je umiri i pokušava se odšuljati, ali beba opet zakmeči, i tako nekoliko puta...

I ona se tome svaki put smije!

[Zuska]

Potpis na cijeli post na svaku riječ. 'Gdje si bila ti do sad ?'

Meni je bio vrh vrhova kad sam se uspješno uopće maknula od nje, a onda ju je znalo i krckanje mojih kostiju probuditi, a parket pod obavezno.
A sav taj trud bio je za 30 min spavanja (nikad duže) a meni je tih 30 min bilo kao imati cijeli svijet!
I dan danas mi je teško kad se svega toga sijetim, ali i dan danas je zahtjevna do samog bola. Ali ipak je lakše i ja se neopisivo veselim školi i činjenici da se bude polako osamostaljivala, a to me jednostavno čini jako sretnom ako me razumijete

Dok nekima idu suze jer im dijete prebrzo raste, kod mene obratno

Piši iskustva, trebat će nam!

[oka]

Moj zaključak je da je to nasljedno, od tate u mojem slučaju.
A sad ću malo o svojoj curi:

Adrenalin, ona ga voli, ne sad onaj opasan, ali u njenim granicama, da.

Mooving, obavezan i cijelodnevan, ajde ako se po noći mora spavati onda to odradi kad mora.
Sve što radi mora biti dovoljno zabavno, motivirajuće i sa nekim ciljem.
Trenira ritmičku gimnasitku i trenutno ju ubija što se na priremama stalno drvi jedno te isto, ne voli balet jednostavno predosadno.
Voli izazove, zato je i u gimnastici sve nabrzinu odradila od tih pozicija, ali glancanje i usavršavanje istih ju ne zanima, ona bi stalno
nešto novo...
Ne želi biti sama vani sa bratom jer joj je to predosadno, voli jako društvo...
Jedva čeka školu, da ide sama, da sama odlučuje o sebi, da piše slova, ali matematiku unaprijed ne voli...
Razmišlja sto koraka unaprijed, dok priča sa mnom razmišlja o drugim stvarima, što će ona reći, ne voli da joj ponavljam...
Kratko i jasno, ona zna što želi i uvijek nađe način da to dobije, koliko god ja bila ustrajna.

I tako, sa d sam se malo istresla, a o situacijama i iskustvma ću neki drugi puta, nekako mi nije uvijek lako sjetiti se svega toga...naporno je bilo..

[Storma]

Kako ste? :hug:

[Nitenaja]

Ja ču o iskustvu sa svojom curkom,da vas malo utješim,imam nju (7 g.),i dva sina (5 g.i 8 mj),ova dva mušketira su mi terapija mirni opuštajuči,i jednostavno milina ali ONA,madam,iscicala me totalno.Sječam se scene kad je mm izltio mokar ispod tuša i lupao šakom o zid,puko je kolike noći smo je nosili,pjesama otpjevali,ma nikad zadovoljna i mirna,s 8 mjeseci je hodala SAMOSTALNO sama,bez ičije pomoći,nebi rekla da je bila hiper,ali imala je čudnu narav.Bake i dan danas vele da je to sindrom prvog djeteta,neznam nit ću saznati.
Ali kao što vidite pišem bila je ,prošlo je,negdje u između 4-5 godine,samo je postala umiljata,mirnija,zaineresirana za pisanje,crtanje,puzlle i sl.Danas kad gledam ona je tip djeteta koja sve hoće i može,odnosno želi naućiti,uporna je i jako zaintereserina za sve u čemu živi,svijesnija je x stvari koje mi za njezinu dob još se čine relativno rane.
Završava 1 razred,upisali smo je ranije,s odličnim uspjehom,ali ne poklonjenim 5,nego njezin trud i marljivost,upravo ta upornost i zainteresiranost.
Tako da želim reći da ti mali zvrkovi koji daju nemir i razdražljivost u najranijoj dobi kasnije pružaju neopisivo mnogo situacija u kojima vidim "ono nešto"!

[Nitenaja]

Ja ču o iskustvu sa svojom curkom,da vas malo utješim,imam nju (7 g.),i dva sina (5 g.i 8 mj),ova dva mušketira su mi terapija mirni opuštajuči,i jednostavno milina ali ONA,madam,iscicala me totalno.Sječam se scene kad je mm izltio mokar ispod tuša i lupao šakom o zid,puko je kolike noći smo je nosili,pjesama otpjevali,ma nikad zadovoljna i mirna,s 8 mjeseci je hodala SAMOSTALNO sama,bez ičije pomoći,nebi rekla da je bila hiper,ali imala je čudnu narav.Bake i dan danas vele da je to sindrom prvog djeteta,neznam nit ću saznati.
Ali kao što vidite pišem bila je ,prošlo je,negdje u između 4-5 godine,samo je postala umiljata,mirnija,zaineresirana za pisanje,crtanje,puzlle i sl.Danas kad gledam ona je tip djeteta koja sve hoće i može,odnosno želi naućiti,uporna je i jako zaintereserina za sve u čemu živi,svijesnija je x stvari koje mi za njezinu dob još se čine relativno rane.
Završava 1 razred,upisali smo je ranije,s odličnim uspjehom,ali ne poklonjenim 5,nego njezin trud i marljivost,upravo ta upornost i zainteresiranost.
Tako da želim reći da ti mali zvrkovi koji daju nemir i razdražljivost u najranijoj dobi kasnije pružaju neopisivo mnogo situacija u kojima vidim "ono nešto"!

[Tiziana]

Ja pak prvi put cujem za taj sindrom prvog djeteta. Mene su u trudnoci plasili sa sindromom drugog djeteta koje je navodno uvijek problematicno. Budalastine ko i druge bapske price, ja sam i prvim i drugom zadovoljna. Druga je malo cendravija i malo se vise nosa po rukama al to je u opisu sluzbe

[marusha99]

Oooooooooooo pa gdje ste bile prije 7-8 mjeseci kad sam mislila da cu jedino imat mira ako podjem u nekakav prastari raspadajuci poljski wc sto stoji na dnu zajednickog vrta...

[Charlie]

Imala los dan danas...ne s bebim nego sa starijom...iscrpila me na sve moguce nacine. Nemam snage ni pisati sto i kako, idem se onesvijestit kraj bebe

[Zuska]

Moj zaključak je da je to nasljedno, od tate u mojem slučaju.
A sad ću malo o svojoj curi:

Adrenalin, ona ga voli, ne sad onaj opasan, ali u njenim granicama, da.

Mooving, obavezan i cijelodnevan, ajde ako se po noći mora spavati onda to odradi kad mora.
Sve što radi mora biti dovoljno zabavno, motivirajuće i sa nekim ciljem.
Trenira ritmičku gimnasitku i trenutno ju ubija što se na priremama stalno drvi jedno te isto, ne voli balet jednostavno predosadno.
Voli izazove, zato je i u gimnastici sve nabrzinu odradila od tih pozicija, ali glancanje i usavršavanje istih ju ne zanima, ona bi stalno
nešto novo...
Ne želi biti sama vani sa bratom jer joj je to predosadno, voli jako društvo...
Jedva čeka školu, da ide sama, da sama odlučuje o sebi, da piše slova, ali matematiku unaprijed ne voli...
Razmišlja sto koraka unaprijed, dok priča sa mnom razmišlja o drugim stvarima, što će ona reći, ne voli da joj ponavljam...
Kratko i jasno, ona zna što želi i uvijek nađe način da to dobije, koliko god ja bila ustrajna.

I tako, sa d sam se malo istresla, a o situacijama i iskustvma ću neki drugi puta, nekako mi nije uvijek lako sjetiti se svega toga...naporno je bilo..

Uf, da.
Trebalo mi je malo da razmislim. Već treći put sam izbrisala post. Što god napišem, glupo mi je... prepoznala sam nas. Ajme.

[palčica]

Evo malo i mene, optimističnije, naspavanije, hrabrije i tako to.
Baš sam tada dosegla dno, bila na rubu. Ako nisi majka ili si već zaboravila tu svoju fazu roditeljovanja pomisliš, pih, ova se baš i nije snašla. Ma kikiriki. To je tako većini. Sjećam se kad sam ne tako davno, uvijek popeglana, mirisna i počešljana sažalno promatrala sve te majke, mlade, s viškom kila i masne kose i pitala se kako su se dovele do toga. Naivna i zelena ja.
Dijete sada ima 10 mj. Već sam pomislila da ću vječno ležati na dnu ovog prekrasnog novonastalog iskustva. Nisam ni sanjala da će preko noći doći do pozitivnog preokreta. Nekome sa 7 godina, nekome sa 7 mjeseci. Spavam noć u komadu, kupam se češće, ponekad odem na trening, nekad maštam da sam bila. S djetetom je došla i neka nova dosad neviđena i čudnjikava dimenzija mene, ali ne stignem je previše ni promotriti jer sam u trci od 6 ujutro do ponoći (doduše, ponekad se te iste prepadnem u odrazu nekog izloga). Nosim, skačem, animiram, pjevam, nunam, tragam za bio povrćem, kuham, sortiram, blanširam, peglam, čistim, brinem, kalkuliram, psujem, gunđam. Sve u opisu službe, kao i druge mame. Uživam li - o, itekako uživam i ne bih se mijenjala. Imam li dijete koje kad je budno traži 150% mene i drugih, zahtjevno i nikad sito sadržaja - imam.

[Tiziana]

Peglaš? Džizs ti peglaš??? Jel ti to prijelazni objekt odvajanja od izdajalice? Dok god stigneš peglati imaš viška vremena!

[Sumskovoce]

Palčice - iz tvojih riječi mogu iščitati da si stigla na drugi level majčinstva - bravo. Što će beba biti veća, bit će lakše. Iz dana u dan, sve lakše.
Jednog dana ćeš skužit da si opet opeglana, uredna i mirišljava - baš kao prije. Sve sjedne na mjesto.

[palčica]

Peglaš? Džizs ti peglaš??? Jel ti to prijelazni objekt odvajanja od izdajalice? Dok god stigneš peglati imaš viška vremena!

Samo sam još uvijek nadobudna. Pitaj me za koju godinu imam li peglu. 9 sati, koliko je nasljednik budan, svi se bavimo njime. Jako radoznalo, zahtjevno, energično, pronicljivo dijete sa stavom.

[amsterdam]

mi smo se vratili nakon tri tjedna mora sa bakom i dedom doma i sada djetetu nije jasno gdje su odjednom nestale sve te silne ruke koje su ga nosale i sva ta lica od kojih ga je netko uvijek zabavljalo...plače čim ga spustim na pod , plače ako izađem iz sobe samo da bi nešto uzela, plače i plače i plače čim me nema jedne sekunde...i tako ja nosam cijeli dan i brojim dane jer za tri tjedna opet idemo na more... a da ni ne spominjem noći o kojima sam već napisala sto postova na drugim temama koje su neprospavane, plačljive i cendrave...ali uza sve to ja moram uspjeti imati čisto na sebi, oparnu kosu i nalakirane nokte, pa makar ih lakirala pod svjetlom mobitela u ponoć. dok se ne bacim sa balkona.

[palčica]

amsterdam, djetetu se svidjelo. Nek te tješi da je dijete to doživjelo kao godišnji. Moje dijete je takvo od rođenja. Čak se nakašljava u svrhu dobivanja pažnje kad mm i ja pričamo i ne gledamo ga.

[šafran]

Čak se nakašljava u svrhu dobivanja pažnje kad mm i ja pričamo i ne gledamo ga.

Ha, ha preslatko

[šafran]

Sve to rezultira našom gotovo pa izolacijom. A da ne spominjem da muž i ja nismo bili nimalo sami otkako se rodila (da, bilo nam je jasno da nećemo više nikad biti sami, ali smo mislili da ćemo moći barem navečer imati koji sat mira). Eto.

Proći će mila Točno znam kako ti je, ali neće ta izolacija trajati dovijeka. Biti će vremena i za druženja, kupanja, okupljanja, grilanja itd..Opusti se i posveti se sada maloj, sve će doći na svoje, sigurno. Sa nekim bebama je moguće od prvog dana ići i na kraj svijeta (moja kći), sa nekima ni do kupaonice (moj sin, malo karikiram, ali skoro), a gosti i posjete ne dolaze ni pod razno. Ali proći će i to, vjeruj mi. Čim malo poodrastu bit će gušt, a tek kad prestanu ta popodnevna spavanja, uživancija čista za izlaske, goste i druženja. Sve ćeš nadoknaditi.

[šafran]

dodatak: i za vas dvoje da budete sami!

[šafran]

Osjećam se još nesposobnije jer znam da nisam sama i imam pomoć, a svejedno ludim. Pa se pitam kako su mogle one žene koje su bile baš same. Pa se onda pitam kako su mogle one žene koje su bile same s blizancima. Pa se onda osjećam još nekompetentnije.

To ti sve ovisi od klinaca, tj. beba. Nemoj se gristi niti zamarati, prepoznajem se u tvojim postovima ponekad, ali sve to nema smisla. Stvarno se sve svodi na klince, to kako neke mogu. Poznajem ih dvije sa blizancima. Jedna još i danas je jadna toliko valjda bila istresirana u njihovom ranom djetinjstvu, da i danas, iako su već veliki školarci u svakom, ama baš svakom razgovoru se vrati na tu ranu bebi dob. Mislim da se žena ispatila ko životinja. Druga ima još 5 godina stariju curu i sve stigne, njeni bliznaci fakat ko iz kataloga.

[fingertips]

. Čak se nakašljava u svrhu dobivanja pažnje kad mm i ja pričamo i ne gledamo ga.

ovo mi je poznato! Imam takvog doma,4-mjesecnu ribicu,mamin osjetljivko! U sve Mora biti ukljucen, uvik Moras s njim razgovarat, konstantno Mora biti U centru paznje, ako nije onda ne place,nego vice I kaslje, pocne se gusit! Pingvinic je dijete koje popodne ne moze zaspati ako ja ne spavam s njim, probudi ga svaki moj pomak I udisaj! sad je U fazi kad nam nocno uspavljivanje traje od 20.30 do 22.30,zakelji se na cicu, zaspe, ja se dignem on se probudi, I tako U Krug! No, ja ga volim vise od icega I zapravo mi je sve to simpaticno, a cudim se sebi kako navece imam jos snage skuhat,oprat,opeglat ak treba I seksat se s dragim!

[ovca_i_janjad]

Samo sam još uvijek nadobudna. Pitaj me za koju godinu imam li peglu. 9 sati, koliko je nasljednik budan, svi se bavimo njime. Jako radoznalo, zahtjevno, energično, pronicljivo dijete sa stavom.

dijete budno 9 sati dnevno?

moje toliko spavaju ukupno na dan od kada su prestale biti novorođenčad

naravno da ne peglamo onda

[mishekica]

Bok, žene.

Nisam stigla pročitati sve komentare koje ste napisale. Uglavnom, neke su se osjetile prozvane, a uopće nisu bile. One koje su prozvane, više se ne javljaju. Šalim se. Imala sam neku žutu minutu pa sam se morala malo izjadati. Nisam se nipošto naljutila ni na koga od vas (ne daj Bože ).

A moja beba je svakim danom sve divnija i nekako mi to sve skupa ide lakše. Našle smo nas dvije neki zajednički ritam pa će valjda biti bolje. A koristim svaku priliku da se družimo s ljudima koji je žele nositi.

A sad vas pozdravljam. Žurim hodati i dojiti.

[marusha99]

dijete budno 9 sati dnevno?

moje toliko spavaju ukupno na dan od kada su prestale biti novorođenčad

naravno da ne peglamo onda

Nista cudno, moja zna ponekad otkunjat cijelih 20min, samo jednom taj dan, ostale je sve akcija od 7h kad se digne do 20h30 kad ide spavat. E to su zanimljivi dani.
Sreca pa je to ponekad, a kad ju moja mama cuva dok smo ja I MM na poslu, njoj spava po 2ipo/3 sata WTF??? Meni nikad NIKAD nije spavala vise od sat I pol po danu

[giussepe]

Blago vam se svima koji tako uzivate! Ja sam jos uvijek u fazi da mi uopce nije lako!
Ustvari sad kad to procitam osjecam se jos gore!
Obozavam svoje dijete i volim ga i uzivam s njim cesto, pogotovo kad sam ja koliko toliko "odmorna".
Ali jos uvijek vecinom zivim stranu roditeljstva o kojoj se ne govori i svako par dana placem i mislim si mogu li uopce to i jesam li uopce za ulogu majke!tjesi me to sto kad me prijateljice vide s njim kazu da nije problem u meni vec da je on stvarno zahtjevan! I da mi se dive uopce kako sve to izdrzim!
Ne znam...

[palčica]

dijete budno 9 sati dnevno?

moje toliko spavaju ukupno na dan od kada su prestale biti novorođenčad

naravno da ne peglamo onda

Za predodžbu. Probudio se u 7,15 a ja sam u 8 ujutro bila preznojena, a nije vrućina niti imam problema sa hormonalnim disbalansom, em još ne hoda. U tih 9 sati idemo barem na jedno mjesto autom, malo kod bake, trčimo u kvartu za psima, macama, pticama, lovimo našeg psa po kući, naravno trčeći, kupamo se u bazenčiću na balkonu, ručak ponekad odradimo u sudoperu, vozimo se u kutiji za igračke po stanu, prevrtimo svaku igračku u kući i one kod bake, baki rasturi barem jedan ormar, u međuvremenu gurne prste u sve utore i rupe na pokućstvu, raspliće žice i kablove, spušta i diže rolete, gleda sve satove, imitira zvukove, pjevamo, plješćemo, vozimo se u kolicima, nosiljci naokolo, ljuljamo se i spuštamo niz barem jedan tobogan i još štošta, ne mogu se sada sjetiti. Program koji većina njegovih vršnjaka odradi u tjednu ili mjesecu. Ako program samo pokušamo usporiti njemu je dosadno i slijedi pobuna i upiranje prstom u nešto, što već želi u tom trenutku. I ajde ti ne spavaj 15 sati - valja program uspješno i temeljito realizirati.

[fingertips]

Pingvinic do prije 10dana uopce nije spavao popodne... Pitam se kako sam normalna ostala!
Tako da giusepe, nemoj sebe kriviti, vjeruj da dajes svoj maximum i ja ti zelim svu srecu, vjerujem da si krasna majka

[palčica]

Blago vam se svima koji tako uzivate! Ja sam jos uvijek u fazi da mi uopce nije lako!
Ustvari sad kad to procitam osjecam se jos gore!
Obozavam svoje dijete i volim ga i uzivam s njim cesto, pogotovo kad sam ja koliko toliko "odmorna".
Ali jos uvijek vecinom zivim stranu roditeljstva o kojoj se ne govori i svako par dana placem i mislim si mogu li uopce to i jesam li uopce za ulogu majke!tjesi me to sto kad me prijateljice vide s njim kazu da nije problem u meni vec da je on stvarno zahtjevan! I da mi se dive uopce kako sve to izdrzim!
Ne znam...

Proći će. Zvuči klišeizirano, znam.
Ne uživam samo ovaj tjedan ( i opet se sjetim starih teških dana ) jer ide spavati u 21.30 a u akciji na kvadrat smo od 7 ujutro i nosim ga po kvartu po tri sata u nosiljci - čekamo prvi nevaljali od svih zub. Mislim da cijeli kvart na balkonima kleči i moli za nas - da on zaspi a ja prestanem onako polumrtva poskakivati i pjevušiti Kiša pada po 28494995 put.

[Zuska]

Palčice, opis tvog dana nije puno različit od našeg, već 19 mjeseci. Nikad nije spavala puno, a spava sve manje. Nakupimo 9 sati noćnog sna uz nekoliko buđenja i oko dva sata dnevnog uz buđenje. Što je bolje od nekad kad se i danju i noću budila svakih 20-30 minuta. To što već pola godine spava manje danju je meni olakšalo jer mi se pola dana više ne sastoji od uspavljivanja kao prve godine. Da je naporno i dalje, naporno je. Stalno smo u pokretu, a još noć nije prespavala, kad se probudi manje od 5 puta, ujutro sam ko nova. Odmaram se dok radim i dok je ona na čuvanju kod bake.

Ali, istina, postane lakše nakon godinu dana. Npr. sad se malo lakše išunjam iz sobe nakon (re)uspavljivanja I ne probudi je baš svaki šum. A počela je i dosta pričat pa je to smanjilo puno frustracija.
Ali, eno, iako hoda, trči, penje se ko aplinist, visi od kuda god može...i dalje me bolje leđa i ruke od nosanja, a sad ima preko 10 kila. Kolica skupljaju prašinu od kad sam potpuno odustala od njih prije više od godinu dana.
A gosti nam još uvijek baš ne dolaze, pogotovo navečer, i mi još uvijek navečer šapćemo

[palčica]

Uh, Zuska, nama je onda kudikamo odlično i lakše s obzirom na to da ide spavati (dnevno i noćno) i jesti ko urica, točan i sav precizan.

[Zuska]

Ma nije nama loše, zapravo, super nam je, uživamo u njoj i - naravno - mislimo da je savršena

Samo što mene to nespavanje ubija, prije sam znala biti na rubu živaca, sad više nisam jer se ipak manje budi, ali nakupila se godina i pol nespavanja i umora i vidim da mi je zdravlje narušeno, ove sam godine bila više puta kod doktora nego zadnjih 10.

[amsterdam]

Uh, Zuska, nama je onda kudikamo odlično i lakše s obzirom na to da ide spavati (dnevno i noćno) i jesti ko urica, točan i sav precizan.

istina, možeš se bar nekako organizirati..ja svom pokušavam napraviti nekakav ritam, nadam se kako bi to moglo utjecati na bolje noćno spavanje, ali jednostavno nejde. on se diže između 6-7 i uglavnom ide sljedeći spavanac oko 10, a danas je u 8 opet zaspao..i ode cijeli dnevni raspored vrit. mislim ne treba se živcirati oko toga, ali nekad si čovjek ne može pomoći....a što se tiče dnevnog rasporeda, slični smo i mi...samo mi imamo dvorište pa smo uglavnom vani, pa gledamo jednu jabuku, pa drugu, pa krušku, pa orah, pa višnje, pa grozđe, pa cvijeće, pa opet jabuku,krušku....lovimo psa po dvorištu, jedemo travu, i super..

[Ivon]

Evo mene opet, mojim žalopojkama nikad kraja....
Kako sam i prije napisala maltretiranje od strane mm roditelja ne prestaje, malena sad ima 6 i pol mj i naravno da ne puza, ali uredno je njegovi stavljaju da STOJI na svojim nogicama, zatim je počela govoriti ta-ta, ba-ba. Na šta moja svekrva kaže cinično: haha ma ti ćeš sve govoriti osim mama.
S držanjem male u rukama i ispijanje bilo kojeg vrućeg napitka je srećom prestalo jer sam par puta podobrano povisila ton jer shvaćam da se drukčije ne može. E sad ne znam kako da im kažem da se nju tako malenu (6mj) ne smije oslanjati na noge (drže je za ruke).??
Mm je sve ravno, dok smo sami ne odobrava njihovo ponašanje, čim smo s njima on šuti kao da je jezik zaboravio po putu....uf...Šta sad da učinim?

E da i još bila kod nas djevojčica od 9 mj i njegovi su toj curici davali pivu i svi se cerekali kako je to smiješno kako malena pije pivu, i mama od djevojčice se kreveljila, i onda kao da će dati i mojoj T, ali sam vrlo ljuto rekla: nek bilo tko proba! uh...Do kad ta njihova glupost misli trajati, ja se osjećam kao najgori policajac jer za sve sam kao papagaj NE,NE I NE! I onda me još indirektno za...ju...kako ja sve branim..Pa onda znam pitat sama sebe jesam li ja tako grozna? Glupa? Kad ništa ne dozvoljavam....? Pomozite....očajno se osjećam..

[Jadranka]

Nemoj se uopce ocajno osjecat jer ti je dobrobit i zdravlje tvog djeteta na prvom mjestu! Kao sto si se izborila za to da ne piju vruci napitak s njom u rukama, tako se izbori i za to da je ne stavljaju na nozice. Opet povisi glas i gotovo. I briga te sta oni misle o tebi, ti to cinis za svoje dijete i trebas bit ponosna na sebe! I osim toga, tako ucis malu i da se ona izbori za sebe, i dajes joj dobar primjer (i nema veze sto je jos mala).

[anasti]

Ivon, samo ti glasno reci kad te nešto smeta! To je jedino što pomaže, pa nek te izvole shvatit ozbiljno. Muža što više informiraj, jer će onda i on drugačije razmišljati.
Što se svekija tiče reci im da si ti mama i da se svakodnevno informiraš i trudiš napraviti najbolje za svoje dijete i da se ne nalaze uvrijeđenima što ne radiš kao oni nekad. Tako sam ja.
Pa di bi bila da svakoj babi,i svojoj mami i svekrvi, udovoljim i poslušam sve savjete!
Prolupala bi!
Kod mene su se stvari sa svekrvom smirile, ali ja i dan danas postavljam granice i kažem kad me nešto zbilja smeta,ako je to meni važna stvar.
I samo tako se može.

[casa]

Ja mislim da Ivon ima najnormalniju situaciju moguću. Ono svekiji bi da mala hoda sa 7 mjeseci i to zato jer je vole i žele da bude najnaprednija pa su uvjereni da je postavljanjem na noge potiču ai taaaako im je slatka. I najnormalnije je da se Ivon mora ponašati kao policajac. I to je tako. Bez nerviranja, lijepo reći ne. I opet, i opet, i opet dok malene ne prohoda, a tad ista stvar oko smokija, pa oko vožnje na prednjem sjedalu u autu, pa unedogled... To je po meni sastavni dio života.

[Ivon]

I ja pomalo shvaćam da je ta borba nas mladih s našim roditeljima sastavni dio života, ali kad se nama kaže nešto od strane roditelja mi to i dan danas poslušamo iako smo odrasli u ljude, iako više nismo djeca, ali zato naši roditelji postaju djeca i nikako, ali nikako ne žele poslušati ono što im mi govorimo, takva je situacija kod mene...što im je tako teško poslušati ja ne znam...

[casa]

Pa da, naravno da im je teško poslušati... Zadnjih tridesetak godina oni su bili ti koje se slušalo...

[trampolina]

Ivon, samo reci ne. Prvih 10 puta objasni (ne upetljavaj se u objašnjenja i priče) a onda kasnije bez. I da su najtuplji i najbezobrazniji shvatit će.

A zašto ti je teško reagirati kad dođe do neke situacije? Jer kad se staviš u njihovu poziciju oni misle da rade dobro a ti šutiš i kasnije puniš tm. Obrati se na pravu adresu, on ne treba biti posrednik između tebe i njih.

Prvo fino, a ako ne ide...smislit ćeš drugačiji pristup.