Citiraj ovca_i_janjad prvotno napisa Vidi poruku
mislim da sam oko šest godina dojila otprilike svakih pola sata
pa kako ti neće ružičasta vjeverica trčati pored nogu
nespavanje užasno iscrpljuje. taj dio je meni osobno, najteži.
meni je to, sori ovca suludo, đizs. da ti prođe toliko godina života u iscrpljenosti. u lošem filingu. ili pretjeruješ
nisam kao beti, sjećam se još uvijek tih trenutaka, iako pamtim samo lijepe dane ali da sam bila toliko iscrpljena, a bome - nisam. jedina obveza koju sam si dala, osim 24/7 dojenja m, bio je ručak i stariji sin. i za to obaviti je znalo već doć do nervoze, naravno. al recimo, znala je m biti na cici, a ja i on igrati briškulu. il sam mu čitala. iako, budimo realni, puno puta bih rađe kunjala zajedno s njom.
no, šest godina je razlika, tako da je i to jedna olakšavajuća stvar. i ne govorim za trinu, ne bih znala kako je s četvero