Vertex - kako mi je lijepo to čitati
Ja imam 7 godina starijeg brata, nije me podnosio sve dok nisam napunila 15, a on 22. Tada sam i ja i moje frendice postale zanimljive i od onda smo nerazdvojni. Najintenzivnije je bilo za vrijeme moje srednje škole, on je tada počeo radit u inozemstvu. Bili smo tako povezani da sam znala da li je on tužan ili nostalgičan jer ga nema doma, bez i jedne riječi. Malčice smo se odvojili kad se oženio, ali to je normalno, njegova žena njemu treba bit carica i apsolutni br.1 - tako i je. I ja sam sretna zbog toga. Ali ni dan danas ne prođe tjedan, a da se ne čujemo bar na sat vremena i sve si ispričamo u detalje. Nisam nikad donijela važnu životnu odluku bez da sam ga pitala za mišljenje.
Ali, kad sam ja bila mala, naši su ga roditelji natjerali da ubrzano odraste, morao me čuvati i brinuti se za mene iako je i on bio dijete. Još pamtim prve noći van roditeljskog kreveta (ja sam spavala sa svojima do moje 7. godine) i žicanja "Braco, mogu doć s tobom u krevet"