Što se tiče ovog "organizacijskog dijela" o kojem govori Peterlin... Meni je to glupo i ide mi na jetru. Mi smo dvije odrasle osobe u ravnopravnoj zajednici. Kog vraga bi svaki put i uvijek i beziznimno ja morala određivati (i naređivati) što, kako, kada i gdje? Kad smo mm i ja počeli živjeti zajedno rekla sam mu da ne želim od njega raditi invalida i da se mora biti u stanju brinuti sam za sebe. I jest, uglavnom. Samo se totalno raspustio otkad je beba rođena. Kao da smo dobili manje dužnosti, a ne još 100 puta više.
I znam da muški mozak funkcionira na drugi način, ali to ne znači da nisu u stanju donijeti odluku koji jogurt kupiti. 