Apropo, posjeta u kuci, ja sam rodila md-ovom gradicu (zapravo selu, al on tvrdi da je gradic) i tamo nisam imala nikog svog i bilo mi je tako dosadno i tuzno samoj u kuci. Kad sam sa bebacevih dva miseca dosla na dva tjedna u Split, preporodila sam se. Te me stalno neko posjecuje, te stalno s nekim pricam, te mogu i dojit i pricat, ala gusta, a ne ono dojenje u tisini sobe, satima bez razgovora. Onda kad smo se vratili na selu, skuzila sam koliko mi nedostaju ljudi, pa sam md-a gnjavila da dovodi prijatelje doma, a oni svi ne zele, kao da ne bi smetali pa im neugodno, pa smetat ce mi, a ja jedva cekam da neko dodje. Doduse, onda je opet dosla neka faza kad su malom trebali mir i tisina za spavanje i za dojenje pa mi opet nisu previse pasali posjeti (osim u strogo odredjeno vrime), to je bilo kad smo se vec vratili natrag u Split. Nikad zadovoljna