Jesi ti to zavirila u nas dom, pa opisala situaciju?sunce moje malo prvotno napisa
Identicno ovako je kod nas, ali bas identicno.
To su valjda te generacije......
 |
|||
|
|
|||
Jesi ti to zavirila u nas dom, pa opisala situaciju?
Identicno ovako je kod nas, ali bas identicno.
To su valjda te generacije......
Izgleda, to su te generacije, moj muž da me utješi često kaže, pa nemoj se buniti, normalno da su naporni kad su napredni
Inače mimi 25, ma od kuda ti samo taj potpis, super je, do suza sam se nasmijala
Moje dijete od nepune tri godine apsolutno nista ne slusa.
E sad dok tu pisem shvacam da se to u jednom dijelu poklapa i s njegovom nesamostalnosti.
Dakle em nista ne slusa em nista ne zeli napraviti sam.
Ja ne znam jesam li pet puta dozivjela da sam obuce slape ili pospremi igracke.
Lupa jucer po zidu svom snagom cekicem ja mu kazem lijepo molimte nemoj lupati to nije lijepox nakon cega je baku lupio istim tim cekicem... Jos se uz to smije i gleda me kao da to radi iz inata.
Oduzela sam mu cekic. To je zavrsilo urlanjem, plakanjem, lupanjem rukama i nogama po meni i na kraju potezanjem za ruku malog brace od mjesec i pol.
Smjestila sam ga u sobu i stvarno mirnim, ali strogim tonom rekla da se smiri.
To ponasanje traje vec par mjeseci, od mog kraja trudnoce i od kad se rodio braco...
Apsolutno sve sto ga zamolim zavrsi recenicom NECU.
stvarno vise ne znam kako bi se postaviila jer strogoca ne pali, naredbe ne zeli slusati, kad krenem lijepo koji put hoce, ali to je kratkog vijeka ( tipa pojest ce dve zlice sam i nakon toga traziti mene da ga hranim ili isto izvodit scene da nece jest) . Oduzimanje igracaka ili prijetnje da nece van nemaju nikakvog ucinka..
U zadnje vrijeme se iznervirana od svega toga samp derem.
Kulminacija svega je sada kad je dosao braco...osjecam se potpuno izgubljeno sad vec jer ne znam kako da se postavim.
Molim vas preporuku neke literature da vidim.koje su opce metode. Jer ove moje instinktivne ocito ne pale.
Moji poznanici su imali isti problem, isto dva dečka, razlika 2 godine. Prva godina bebe bila im je paklena, stariji braco bio nemoguć. Prošlo kad je beba malo porasla i kad su se skupa počeli igrati.
Ne znam savjet, ali oko knjige, svakako preporučam Disciplinu od Searsa, najbolja takva knjiga koju sam čitala. Naći ćeš je u knjižnici.
Ok hvala...bas sam nju gledala da posudim.
Dete ti se zapravo ponaša sasvim očekivano datoj situaciji. Kod nas je bilo slično, razlika među decom 2god. i 4 meseca.
Ako želiš da starije dete bude što samostalnije, treba ga što više ohrabrivati i hvaliti kada bilo šta uradi samostalno.
Moraš imati u vidu da trenutno starije dete ima utisak da svu pažnju posvećuješ mlađem i verovatno priželjkuje da isto toliko pažnje, vremena i brige posvetiš i njemu, što je naravno nemoguće.
Treba naći nekakav fini balans između naglašavanja starijem detetu kako je ono sada već veliko i sposobno, i objašnjavanja da ga i dalje voliš jednako i brineš se za njega kao i ranije.
Ja sam stariju ćerku hranila skoro do njenog četvrtog rođendana-iako je umela sama, najčešće nije htela, dok nije mlađi brat samostalno počeo da jede priborom za jelo-nijedna metoda nije upalila za ovaj problem, u ostalom je bila samostalna.
Što se tiče spremanja igračaka, mislim da je prerano da bude zaista uspešan u tome-bar moji nisu bili sa nepune 3 godine....
Zapravo nemam nikakav čarobni savet osim da te utešim da sa vremenom bude puno bolje-a većina dece prođe kroz fazu "ništa ne sluša" pre ili kasnije...
Ja ga ne bih lijepo molila da prestane cekicem lupat po zidu kao sto si ti.
Ja bih odmah glasno i jasno zavikala NE.
Ne bih trazila izlike zbog novorodjenog brace.sto ti i ne radis drugi sugeriraju.
Trabas jasnije pkstavit granice nema on sta udarat i lupat tebe i baku.To treba znat da je nedopustivo.
Sretno dalje!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.05.2015. at 15:52
Ovo je krajnje nekorektno od tebe.
To što sam napisala da za dete treba imati razumevanja jer odjednom mora da deli majčinu pažnju ne znači da mu treba podilaziti i od njega napraviti čudovište koje će terorisati po kući. I ne vidim kako je moj post kontradiktoran sa onim što si ti napisala:
Naravno da granice treba jasno postaviti. Ali ja nisam stekla utisak da je ovde problem postavljanje granica, nego detetovo nepoštovanje istih.
A meni lično uz novorođenu bebu nije bilo baš najprostije da vežbam doslednost u kaznama, pardon posledicama starijem detetu kada se ponašalo nemoguće.
Ali mi je puno lakše bilo da se podsetim da je moja nemoguća besna nevaspitana dvogodišnjakinja i dalje samo to-dvogodišnjakinja, koju sam JA uvalila u ulogu starije seke i od koje možda JA očekujem previše, pa sam možda ZATO razočarana njenim ponašanjem.
Jer MOJA deca sa nepune tri godine nisu bila u stanju da dovoljno kvalitetno rasklone sama nered za sobom, pa makar se ja postavila na glavu i uvela ne znam kakve posledice za njih.
Ja sam o tome pisala, da treba sniziti kriterijume u prvo vreme što se tiče samostalnosti starijeg deteta.
nemam savjet ali sličnu situaciju doma. Sin od 2.5 god i beba od 3 mj. Odjednom se moj stariji pretvorio u NEĆU,sve je pregovaranje,prijetnje..zna me izluditi ali tješim se da je to samo faza. Ono terrible two pomiješano sa ljubomorom na dolazak brace! mislim da je ikod tebe braco veliki razlog njegovom ponašanju. Meni kod njega često pali ignoriranje lošeg po ponašanja( ako se uspijem iskonttolirati) i naravno kad se ne radi o nabijianju čekićem o zid!npr.ja sinoć pokušavam složiti oprani veš a on stalno skače na hrpu i naravno radi cirkus.ja upozoravam 5 puta i na kraju odoh iz sobe van.za čas dođe zamnom i nešto drugo krene raditi.a ja u sobu i složim do kraja.čim nema publike nije interesantno.
Imala sam jedan period i jasnog NE..onda mi se ucinilo da to jasno NE kod njega kao da budi agresiju..i sad recimo kad se baka "naljuti" pa mu kaze da nesto ne smije on ju pocne tuc, govorit makni se, odi kuci..
.na kraju i moje fino zavrsi s ozbiljnim i prijetecim ne ili zabranomni onda svaki put isti scenarij, negacija, tucnjava, plac, ljutnja...
Trenutno mi je s njim bas jako tesko jer smo dosli u fazu da sve sto bi morao napraviti na kraju zavrsi svadjom. Tu mislim na jelo, ulazak u kucu, oblacenje...
I kako reagirati vani?? U parku...
Kako se vi s neposluhom nosite pred drugima?
Ovo mislim.na period jasnog ne odmah na prvu. Cim ja kazem ne mozes to raditi ili nemoj to raditi... Momentalno puca inat.
Probaj sa pozitivnim pristupom prvo, tj. prvo ponudi alternativu- "Možeš da (radiš nešto drugo njemu prvlačno), ali ne možeš to i to."
Što se zabrane pred drugima tiče, ja sam radila isto kao i da smo sami, NE je NE uvek, i svugde, eventualno sam koristila neki benigni tip "podmićivanja" - "ako sada brzo odemo iz parka, videćemo bagere kako rade usput/popićemo sok/pojesti sladoled/posetiti prijatelje itd." , ako sam procenila da bi šizenje od 15 minuta bilo krajnje iscrpljujuće i za mene i za oboje dece. I uopšte se toga ne stidim. Nekad treba misliti i na to da možda ni mlađem detetu nije po volji da gleda urlajuće starije dete i mamu na ivici živaca, a pri tome bi neki prijatan kompromis možda spasao situaciju.
Ja bih jednsko vani kao i doma.sta te briga za druge.
Zasto bi izbjegavala da on odmah pukne na odresito NE a onda ti na kraju puknes.
Naravno pravo NE ne ide stalno za sve situacije nego za one koje traze to jasno NE.
A meni se cini da dijete od 2-3-4 godine nije veliko i da se zbog dolaska mladeg djeteta to cesto zaboravi i previse ocekuje od realno jos jako malog djeteta koje jos uvijek treba puno paznje, objasnjavanja, odgovora itd...
Prvo što moramo znati i uvijek, ali uvijek imati na umu (koliko god da nas iznerviraju) dijeca nisu zločesta. Pogotovo ne dijeca od 2, 3 godine. Ovi stariji ponekad malo manipuliraju ali opet se sve svede na to koliko im mi dopustimo. Klinci od 2,5 godine su maleni egoisti, još nemaju razvijenu empatiju, niti neke socijalne vještine koje starija djeca imaju a u toj dobi im se otvori novi svijet-postanu svijesni da mogu utjecati na ishod neke situacije. Kad postanu svijesni toga, onda je svaka njihova akcija usmjerena na to da dobiju to što žele, kada žele i kako žele. Ne zove se ona tema za klince sa dvije godine "terrible two" uzalud tako. Oni u toj dobi počinju otkrivati svoju svijest, sebe-svašta se događa u tim malim glavicama, javlja se tu već i strah od odvajanja a kada im još u priču uleti braco ili seka koji se tek rode- može biti veselo.
Neki klinci rođenje brace ili seke odrade bez nekih problema, nekima to bude teško-na kraju priče kad podrastu budu si najbolje društvo za igru ali u tom periodu se treba naoružati živcima i izdržati to. Treba im puno pričati, nebi bilo loše imati posebno vrijeme za njih (da i oni osjete da je to nešto posebno) i šta je najvažnije treba biti doslijedan. Ja sam imal dosta veliku razliku (6,5 godina) pa je meni starija kćer bila velika pomoć čak ali u bliskom krugu prijatelja smo imali takav problem i bilo je dosta turbulentno-stariji braco je imao 2 godine kad se rodila seka... sve se smirilo nakon par mjeseci-prijateljica je to odradila na slijedeći način:
-tata je puno više vremena provodio sa starijim djetetom pa je poslije nekog vremena tata postao važan čimbenik u npr. večernjem hranjenju, kupanju, uspavljivanju jer je do tada inszistirao da to radi samo mama.-
-Uključila je starijeg maksimalno u pomoć oko seke: dodavanje pelena, poljevanje prilikom kupanja, pridržavanje flašice sa čajem, davanje dudice.. sve naravno u maminom prisustvu ali on se osjećao važan jer "hrani" ili "kupa" seku.
-svaki dan je 1-2 sata(koliko je raspored omogućavao) posvetila samo njemu. Supug ili netko od baka i djedova je čuvao malenu. Njih dvoje bi sami otišli u park, šetnju ili u dućan. To je bilo "njihovo" vrijeme i njemu je to bilo strašno važno.
Većina prijatelja su imali neku reakciju kad se rodilo mlađe dijete, pa čak da su se ovi stariji vratili unatrag što se tiče hranjenja ili pelena. Jednostavno kao da su i oni "pobebili", nisu htjeli sami jesti ili su po noći tražili pelenu.
Giuseppe, trebat će ti puno strpljenja i živaca, samo budi smirena i uporna-proći će i to.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 25.05.2015. at 09:02
Poslušnost bez prijetnji?
Kako dobiti poslušnost kod djeteta bez da glumim totalitarnog vođu? Oni jednostavno odbijaju prihvatiti odluku koju donesem i stavim pred njih. Kažem malom da ne može kopati po špajzi i točka i on uporno zahtijeva i plače i baca se i ne zaboravlja na to da nešto želi prokopati, ni satima kasnije, a obično se to svede na to da izvadi kutiju s cipelama njemu malog broja i onda je nesretan što nema za njega.
Starija isto. Krene se raspravljati i ako nije po njenom plač i protest i mrzovolja.
Razgovor je teško ostvariti jer svatko brblja nešto svoje u isto vrijeme. Gunđaju, žele, zahtijevaju, nije po njihovom i tako sto pedeset puta dnevno. Ne želim galamiti, ne želim prijetiti, samo želim da poslušaju prvi put kada kažem. Postoji li to uopće? Djeca koja slušaju bez pogovora, a da nisu zapravo u strahu od roditelja?
Iz teksta mi se čini da imaju premalo godina za ozbiljne razgovore pa ti ne preostaje drugo nego zaključati špajzu i reći - ovo ne možeš, ali možeš ono.
Djeca moraju ispitivati granice, a ti si tu da ih razumno braniš.
Posljednje uređivanje od čokolada : 23.02.2020. at 12:16
Nema takve djece. Neki su suradljivi, drugi malo manje, ali u ovoj dobi svi imaju periode kad je s njima teško. Pogotovo kad je jugo i ludo vrijeme kao sad, kad premalo spavaju, kad su prehlađeni...znaš i sama.
Još je teže kad ih je više, pa imaju međusobne interakcije iliti svađe i natezanja...
Odvoji si u glavi bitne stvari i na tome ne odstupaj, a ostalo kako ispadne.
Koliko imaju godina?
Možda si žele nešto sami skuhati ??
Moji su veliki i teško da poslušaju ako ne zele
2, 3 i 4 g
Kad je moguće reckaju mrkvice, gljive, i to. Rade mafine. Ali većinom ne jer je tu mala od 2 koja je u fazi bacanja svega po podu.
Dosta toga pustim, penju se po glavi doslovno.
Da, sve radiš kako tteba,ali sad je kraj zime. Djeci je pun kufer boravka unutra,a još nije dovoljno toplo za dulje šetnje. Stajaznam, povedi ih u knjižnicu i na slična mjesta,ali teško je dok je najmanje dijete u dobi "terrible two". ...
Meni su pomagale kutije svih veličina. Moj veliki je volio velike kutije u koje se zavlačio, a mali kutije od cipela i lijekova od kojih je gradio kuće i dvorce. Stan nam je bio pravo smetlište u to vrijeme, ali sat vremena mira vrijedio je podnošenja nereda.
Kako nije dovoljno toplo? Nema prehladnog vremena, vec samo lose odjece. :nijemojamudrost:
Zakljucaj i ukloni ono sto svakako ne smiju. Drugo, pusti, biraj bitke.
Ma slazem se, ali bas se o tome radi, o kolicini odjece - zutaminuta ima troje djece, a nisu jos u stanju sami se oblaciti. Bilo prehladno ili pretoplo, nije jos za kratke rukave i kratke hlace, a dok obuje i obuce trecega, prvi vec dobije slom zivaca....
Kod nas i pretoplo za ovo doba
Veliki definitivno se mogu samo obići treba eventualno pomoć maloj
Slažem se s jelenom.O, djeca od 3 i 4 god su mi se sama oblačila.
A mala i s 2 god, ta se rodila samostalna.
Žuta, mala ti je razlika, a troje ih j.
Ja bih s njima boravila što više na zraku. Jel idu u vrtić?
Vani su dovoljno.
Ne znam koji je vrag ovo dvoje. Vide da oblačimo manju i onda odbijaju obući se sami pa vrište dok im ne stavimo jakne, malom još i čarape, hlače, majicu. A znao se obući s dvije i pol u par navrata.
Ne idu u vrtić.
uf onda si ti stalno s njima, tim više bi ti olakšalo da su samostalniji.
Jel sistem nekih sitnih nagrada pali ako se sami obuku i sl?
Nisam. Doma sam s njima. Tata je s njima vani.
Ne znam što bih uvela kao nagrade, osim bombona, a to ne želim. To radi tata, kada ih nagovara da se slože oko pravca u kojem će krenuti. Zadnja mjera kada ništa drugo ne pali.
pa tako nešto sam mislila ako se ovaj tjedan budete sami oblačili ići ćemo za vikend na Jarun, u Maksimir, u zoološki, u kino, .. šta god već vole.
Mislim da djeca od 3 i 4 godine ne mogu držati tako pažnju da 5 dana nešto rade da bi 6. dan dobila nagradu
Ako želiš ići s principom nagrađivanja, mora biti nešto vidljivo odmah po ponašanju
Ako ne želiš s bombonima, možeš npr odabrati 2 prazne tegle i nekakve žetončiće (franje, nešto..) i onda za svako oblačenje i neka druga poželjna ponašanja ubacuješ franju u teglu (uz naglasak kao vau super, dobila si bodoveee!), i dogovor da se skupljeni bodovi mogu zamijenit za nagradu (ali opet, da mogu nešto konkretno osjetiti što prije da ih motivira da nastave)
znam da je tebi to komplicirano, ali meni je razumljivo da su pobebili, jer su ustvari jako mali i treba im tvoja pažnja, i vjerojatno i kroz to oblačenje doživljavaju da je dobivaju. Tako da moraš preokrenuti stvari, da dobivaju još više pažnje upravo za ponašanja kad su "veliki".
[QUOTE=tangerina;3146853]Mislim da djeca od 3 i 4 godine ne mogu držati tako pažnju da 5 dana nešto rade da bi 6. dan dobila nagradu
Ako želiš ići s principom nagrađivanja, mora biti nešto vidljivo odmah po ponašanju[QUOTE]
Istina ovisi o djetetu, moji su mogli držati pažnju dugo, pa ja pišem prema njima.
Al može početi npr u srijedu pa do petka, a u sub negdje van. Mislim kao i jelena.O da i ti žuta trebaš ići s djecom van i da trebate imate zajedničko obiteljsko vrijeme vani, em bi se i ti bolje osjećala da malo svježeg zraka udahneš, em bi vjerojtano i sama manje bila živčana na otvorenom kad ste svi zajedno nego kad vas se puno gužva u malom stanu i automatski nije opuštena atmosfera kao kad su djeca vani na zraku. Djeci je prirođeno kretanje, nema djeteta koje ne voli boravak na zraku, u parku, nebitno... Sigurna sam da bi i tebi dobro došlo.
Vrci slažem se ja s tobom,al evo daj savjet žutoj kako da to postigne s njih troje u dobi 2,3 i 4 god jer kaže da je ništa ne slušaju. Pokušavamo predložiti neki konkretan način.
Ja kad kažem onaj pravi NE lede se žile i nema šanse da me djeca ne poslušaju, al to isto rijetko rabim. No ako nema druge, bez problema, bez deranja, samo kažem autentični pravi NE i gotovo. Nema zahebancije.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 26.02.2020. at 09:21
Pa da. Mogu pokušati tako.
Možeš ti to žuta
I plac spomeni
Baš po placu djirat s njih troje te dobi
Sillyme
To bi bila i moja metoda.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.02.2020. at 22:59
Ja bi na tvom mjestu ipak odabrala skroz obiteljski izlet u Maksimir šumu
A dok njega nema doma iskoristila koju put decu odvesti u knjižnicu na igru i nek si posude nešto što im se sviđa
.znam da ti nikad ne šetaš njih ali to ni im bila lijepa promjena skupa nešto skupa doma,skuhajte kaj mislite i pravac vam.nek deca vide da i mama voli šetati
Sretno žuta
Posljednje uređivanje od jelena.O : 26.02.2020. at 06:00
Kod mojih nikad nije funkcioniralo skupljanje bodova i dugoročno razmišljanje, ne samo do škole nego ni kasnije. Jednostavno nisu bili za to.
Aliii funkcioniralo je računalo - ako su izdržali cijelo popodne bez svađe, mogli su pol sata igrati Sunčicu (svaki po 15 minuta).
Ja pak nisam za nagrade. Ne oblacimo se za nagradu, nego zato sto moramo biti obuceni.
Ne pospremamo cipele/igracke za nagradi nego ne mogu biti razbacane
Da, da... tako nekako. Samo je pitanje što je nagrada, a što motivacija... Teško je tu povući jasnu liniju razgraničenja, a ne znam ni je li bitno.
eh da može se nazvati i motivacija, točno
S 2, 3 i 4 g. mora da je baš teško, a teško ti je i jer si stalno doma. To je period u kojem se svi savjeti mogu okačiti mačku o rep, treba preživjeti dan sa što manje nerviranja. Odustati od nakuhavanja jela u više lonaca, zažmiriti na prljav stan, sve maksimalno pojednostavviti, prihvatiti svaku pomoć i ne obazirati se na pametovanja rodbine što i kako bi trebalo.
Radi onako kako TEBI paše.
Moja je mala otkad se uspravila imala fiksaciju na kopanje po ormarima ladicama. Nije bilo druge nego isprazniti SVE ormariće i ladice iz njenog dosega i unutra ostaviti samo neopasne lonce, kuhače, knjige, veš, čvrsto zatvorene sapune, uloške, kreme, paste za zube i sl. To je premetala po cijele dane, a veliku sam angažirala da izvađeno par puta dnevno vraća na mjesto.
Posljednje uređivanje od čokolada : 26.02.2020. at 10:07
Da nema fotografija, ja bih dosad potpuno zaboravila da smo u drugoj godini starijega televiziju podigli na 8 naslaganih općih enciklopedija (a samo par godina ranije pitala sam se šta će nam), a svi ormari su imali "brkove" od žice presvučene kožom preko ručki
Joj žuta, suosjećam. I sama se borim s tvrdoglavim pametnjakovićem i oblačenjem. Evo jutros nije presvukao hlače. Rekla sam da ako ih ne prevuče dok nabrojim do 20 da će ići u hlačama od pidžame i neće moći ići van u vrtiću, nego će čekati djecu da se vrate. On je spremno odgovorio - što će biti ako sam napola obučen baš kad dođeš do 20... Obukao se usprkos razvijanju teorija. Kod nas ide u valovima - nekad super surađuje, nekad nikako. Ne znam ti ništa konstruktivno predložiti, da znam rješenje primijenila bih ga. Pokušavam ja i s kaznama i s nagradama, al vidim da je to beskorisno.
Inače, ako je samo do bombona, moj se veseli i šakici indijskih oraščića, badema i sl., al ja mislim da je to samo privid da funkcionira, pogotovo ako dijete smišlja if cases u svakoj situaciji.
Kod nas je izuzetno hladno zimi, pogotovo u usporedbi s Hrvatskom, a djeci ne treba dugo da shvate da ce im biti hladno ako se ne obuku. Pazimo, naravno, na stvari koje su opasne po zivot (tipa, necu im niti ja, a ni vrtic, dozvoliti da izadju van bez cipela, kape i jakne kad je -30C ili u kaputu kad je +40), ali sve izmedju... je njihov problem. Dijete bez teskoca u razvoju obicno ne izadje van na temperaturu oko nule bez jakne vise od jednom ili dvaput, a niti ne ostane vani (bez te iste jakne koju nije npr. htjelo) duze od par minuta.
Ako zele negdje ici (a to nije vise-manje obavezno ili me nije kostalo kao svetog petra), a nisu spremni, onda ne odemo. I objasnim im zasto nismo isli. Djetetu od pet godina (prije godinu i nesto) sam objasnila da, ako se ne pozuri, nece stizati na trening koji me kosta X dolara po satu. Kad zakasni zbog loseg odabira, uzet cu $18 iz njegove kasice. Uzela sam samo jednom (on je osjetljiv na novac; druga djeca su vjerojatno osjetljiva na neke druge stvari).
Žuta, nemam ti što za reći, osim, jadna ti majka
Moji su sad veći, 10, 7, 3.
Frendica je imala: 2, 4, 6 godina.
I pričam ja njoj kako kasnim, kako se neće obući, kako se tuku šalovima, kako mi baci jaknu na pod, kako neće u sjedalicu, kako vrišti, kako vani skine i baci jaknu na pod...
A frendica će: kako to misliš “neće se obući”? Kažeš mu da se obuče. Kako to misliš neće u sjedalicu, kažeš da mora. Ja ju gledam i poslije se danima živciram.
Sad se više ne živciram i ne primam savjete od ljudi čija se djeca ne bacaju na pod, nikad nisu otvorila niti jednu ladicu i sve izbacila van i sl.
Ima tu sad raznih fora kako ovo ili ono, ali u suštini to su sve male dnevne pobjede. Od 50 bitaka koje vodiš dnevno, u 5 pobjedis, u 50 umreš.
Sto znaci da su dovoljno vani? Je l tata radi? Kad i koliko preko tjedna idu s tatom van? Zašto ti ne ideš van? Ok, kužim, to ti je vjerojatno jedina prilika da budeš sama.
Razumijem da bi ti samoj s njima bilo koma, ali ako postoji ikakav način da ideš s njima van i bez tate, idi van.
Ja nemam nigdje blizu park, sve mi je na 15 minuta preko jako prometne ceste. Potrpam ih u autu i van. A i kad nisam imala auto, idemo pješke, prema tamo je super, na povratku je to sat vremena mučenja sa bacanjem, neću u kolica, imam biciklic, ali ti ga sad nosi... ali bez obzira na tih groznih sat vremena povratka, to vrijeme dok smo vani bi mi sve drugo isplatilo.
Ne mislim da bi tebi s tvojima to trebalo biti lako, doci do nekog pogodnog mjesta vani ako ti nije blizu, meni je barem moj najstariji pomagao i surađivao (uglavnom). Nego hoću reći da je to vrijeme vani bilo opušteno vrijeme bez sto ratova. Zato se meni isplatilo.
Meni je “dovoljno vremena vani 3 do 4 sata dnevno”.
Sve ispod toga ja kukam “nisu bili dovoljno vani”. Ova zima je blaga, većinu dana se moglo biti toliko vani, sjećam se samo jednog vikenda kad im je bilo hladno pa smo ostali samo sat vremena.
Ja zanemarim sve ostalo, meni je to da su vani skroz pri vrhu liste prioriteta.
Dakle, nemam nikakav savjet oko nagrada, kazni, slušanja ili neslušanja. Ali ako možeš, što češće idi u neku šumu, bit će ti bolje, a i njima će biti super.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
