NIsta, ali bas nista ne slusa

[Anemona]

O kaznama, rješenjima i slično je dosta napisano, ja bih se samo nadovezala da moje dijete od najranije dobi kad ima fazu "ništa ne sluša" to se poklopi s nekakvim skokom u razvoju (mentalnom, fizičkom,...) ili s mojom nervozom.
U dobi od 4 godine na dalje, najčešće je ovo drugo.
Znači ako sam ja nervozna, nejasna, osjećam se bespomoćno,... onda on "ne sluša ništa". To mi je i logično jer osjeti da nema jasne granice i da je sve pomalo mutno, pa se pokušava on izboriti za nekakvu vrstu "kontrole" i granice.

Kad se ja sredim u glavi, smirim, preuzmem kormilo,... on je dijete za poželjeti.

[Anci]

O kaznama, rješenjima i slično je dosta napisano, ja bih se samo nadovezala da moje dijete od najranije dobi kad ima fazu "ništa ne sluša" to se poklopi s nekakvim skokom u razvoju (mentalnom, fizičkom,...) ili s mojom nervozom.
U dobi od 4 godine na dalje, najčešće je ovo drugo.
Znači ako sam ja nervozna, nejasna, osjećam se bespomoćno,... onda on "ne sluša ništa". To mi je i logično jer osjeti da nema jasne granice i da je sve pomalo mutno, pa se pokušava on izboriti za nekakvu vrstu "kontrole" i granice.

Kad se ja sredim u glavi, smirim, preuzmem kormilo,... on je dijete za poželjeti.

je, napisano je dosta o kaznama i ne-kaznama i već sam pisala svoj stav o tome
što kod mene i moje djece pali i kako najbolje volim da riješimo problem

ako nešto pile i ne slušaju, najbolje je pustiti sve i "vratiti" dijete da postane normalno
nakon dvije, tri minute se sve možemo dogovoriti

em smo uštedjele vrijeme, em se nisam naživcirala u stilu "nećeš ti mene zah...", em je i taj vražji integritet sačuvan, em dijete jasno zna da nije u redu to što je napravilo- razbacalo stvari, udarilo sestru i sl.

uglavnom, tu sam negdje gdje su anemona i tangerina. i potpisujem peterlin za vrijeme 1 na 1. nekad je samo maženje od 10 minuta dovoljno da sve teče glatko.

[rehab]

Slažem se sa postovima o miru i rutini, provođenju vremena jedan na jedan nasamo s djetetom i maminom mirnoćom, to sve jaaaako utječe na dijete. Meni je jedini problem odrediti gdje prestaje djetetov integritet i kompetencija, a gdje počinje bezobrazluk. Jedno vrijeme sam se nastojala držati Juula ko pijan plota, pa sam samo napravila zbunjolu i sebi i djetetu. Konkretno, s mlađim djetetom sam sve do 15 h, kada muž dolazi s posla i dovodi iz vrtića starijeg. Onda ja preuzimam starijeg (baš radi tog vremena jedan na jedan), a on preuzima bebača. Ostatak dana se izmjenjujemo (kako ovo zvuči ), svatko po jedno dijete, pa ubacujemo i zajedničke aktivnosti... Nije da to radimo svjesno i planirano, takav nam je ritam dana. E sad vi meni recite, ako moje dijete ima višesatno provedeno vrijeme jedan na jedan (dakle, pažnje mu ne nedostaje), igramo se igara koje hoće, idemo u šetnju ako hoće, sam se oblači, jede, pere, koliko god to trajalo, svi izbori ovog svijeta su tu pred njim, dolazi vrijeme spavanja i treba pokupiti igračke. Neš ti spremanja igračaka, ima veliku posudu, i samo ih treba nabacati u nju, a on svisoka : neću ih ja kupiti, ti ih pokupi. Pa ja lijepo objasnim da su to NJEGOVE igračke, ON ih je izbacio iz posude i ON ih treba vratiti u nju prije spavanja, kao što svatko od nas treba pokupiti svoje stvari. I onda kreće natezanje, neće, inzistira na tome da ih ja pokupim i spremim. Pa sam nekada znala popustiti i reći mu da će ih sutra spremiti kad se naspava i odmori, pa dođe sutra i on i tada pili istu priču. Pa ponudim da ih zajedno pokupimo, on sjedne na pod i gleda mene kako ubacujem, bez imalo želje da mi se pridruži. Pa mu objasnim da i igračke trebaju ići spavati, kao što i on ide u svoj krevet spavati i odmarati, ni to ne pali. E onda kad zaprijetim da ću baciti igračke u smeće, ili da neće dobiti svoju bočicu pred spavanje dok ne pokupi igračke, gospodin ustaje i kupi uz prenemaganje i zapomaganje. Naravno da sam narušila njegov integritet (jer ni ja ne bi voljela da meni netko baca stvari ili mi oduzima nešto što volim), ali cilj je postignut. Može li u takvim situacijama uopće ići jedno bez drugog ? Ja ne znam kako drugačije riješiti takve situacije, ako netko zna nek mi pomogne, slušam.

[Jurana]

Možda da to ne predstaviš kao ucjenu - nema bočice ako ne pokupiš, nego kao prirodni redoslijed događaja - prvo ide skupljanje pa onda bočica (što zapravo znači isto, ali nije ultimatum, nego algoritam).

[rehab]

Možda da to ne predstaviš kao ucjenu - nema bočice ako ne pokupiš, nego kao prirodni redoslijed događaja - prvo ide skupljanje pa onda bočica (što zapravo znači isto, ali nije ultimatum, nego algoritam).

Moš si mislit Ovako to zvuči : neeeee, nećuuu kupiit igračkeeee, napravii mi bocu saaaad !
Ja : Hajde idemo to brzo spremiti i pokupiti, pa da možemo piti bocu
On : Neeeeee, nećuu kupiti igračkeeee, ja bi booocuuuu....

Onda bolje da mu i ne nudim tu opciju, jer bi on baš tu opciju odmah i sad. I za one koji požure predložiti da prvo popije bočicu, pa onda spremi igračke, njemu je gušt u pijenju boce baš to ležanje u krevetu pred spavanje i maženje, to je ritual uspavljivanja.

[rehab]

Apropo rješavanja suvišnih stvari. To sam napravila kad sam mu uređivala sobu, sve polomljeno, s čim se ne igra, sve sam bacila. Opet je ostala soba puna igračaka. Stvar je u tome što se on sa svim tim igračkama stvarno igra, i baš se ono lijepo zaigra, drži do njih, čuva ih... Nedavno se igrao vani i zamolio me da mu donesem kamion. Ja donesem, a on meni : ne taj, taj je pukao, ima drugi. I vidim, stvarno je na jednom mjestu pukao. Nemam pojma koji je taj drugi kamion, ali odem tražiti u sobu. Nigdje ga nisam mogla naći, niti se uopće mogu sjetiti koji je "taj drugi". Na kraju on otpuhne, odgega se u sobu i vraća se s kamionom kojeg je, pitaj Boga odakle, izvukao.
Hoću reći, JA se uopće ne snalazim među svim tim igračketinama, i da se mene pita još bi ih pola pobacala, ali on zna za svaku, i kroz čitav tjedan uvijek neka dođe na red. Da se mene pita, previše ih je (davno sam uvela veto na kupovinu igračaka, ali nitko me ne sluša), ali ne mogu mu samo tako oduzeti nešto što je njegovo i što mu treba.

[marta]

Juul je klopka za sve roditelje s malo žešćom djecom. Jer s onima koji su mirni i poslusni mozes se dogovoriti i s Juulom i bez njega.

[Peterlin]

Slažem se sa postovima o miru i rutini, provođenju vremena jedan na jedan nasamo s djetetom i maminom mirnoćom, to sve jaaaako utječe na dijete. Meni je jedini problem odrediti gdje prestaje djetetov integritet i kompetencija, a gdje počinje bezobrazluk. Jedno vrijeme sam se nastojala držati Juula ko pijan plota, pa sam samo napravila zbunjolu i sebi i djetetu. Konkretno, s mlađim djetetom sam sve do 15 h, kada muž dolazi s posla i dovodi iz vrtića starijeg. Onda ja preuzimam starijeg (baš radi tog vremena jedan na jedan), a on preuzima bebača. Ostatak dana se izmjenjujemo (kako ovo zvuči ), svatko po jedno dijete, pa ubacujemo i zajedničke aktivnosti... Nije da to radimo svjesno i planirano, takav nam je ritam dana. E sad vi meni recite, ako moje dijete ima višesatno provedeno vrijeme jedan na jedan (dakle, pažnje mu ne nedostaje), igramo se igara koje hoće, idemo u šetnju ako hoće, sam se oblači, jede, pere, koliko god to trajalo, svi izbori ovog svijeta su tu pred njim, dolazi vrijeme spavanja i treba pokupiti igračke. Neš ti spremanja igračaka, ima veliku posudu, i samo ih treba nabacati u nju, a on svisoka : neću ih ja kupiti, ti ih pokupi. Pa ja lijepo objasnim da su to NJEGOVE igračke, ON ih je izbacio iz posude i ON ih treba vratiti u nju prije spavanja, kao što svatko od nas treba pokupiti svoje stvari. I onda kreće natezanje, neće, inzistira na tome da ih ja pokupim i spremim. Pa sam nekada znala popustiti i reći mu da će ih sutra spremiti kad se naspava i odmori, pa dođe sutra i on i tada pili istu priču. Pa ponudim da ih zajedno pokupimo, on sjedne na pod i gleda mene kako ubacujem, bez imalo želje da mi se pridruži. Pa mu objasnim da i igračke trebaju ići spavati, kao što i on ide u svoj krevet spavati i odmarati, ni to ne pali. E onda kad zaprijetim da ću baciti igračke u smeće, ili da neće dobiti svoju bočicu pred spavanje dok ne pokupi igračke, gospodin ustaje i kupi uz prenemaganje i zapomaganje. Naravno da sam narušila njegov integritet (jer ni ja ne bi voljela da meni netko baca stvari ili mi oduzima nešto što volim), ali cilj je postignut. Može li u takvim situacijama uopće ići jedno bez drugog ? Ja ne znam kako drugačije riješiti takve situacije, ako netko zna nek mi pomogne, slušam.

Ovo sam isto i ja radila. MENI je dojadilo, ne djeci. Pa sam pokupila igračke u vreću za smeće i odnijela u podrum, bez komentara. Pa su bile tamo dva-tri dana. Pa su se opametili. Ali i danas povremeno iskoče iz tračnica. Fućka mi se ako rade kramu u SVOJOJ sobi. U mojoj ne rade. A kad mi dojadi krama u njihovoj sobi, samo se iznenade kad opet nečeg nema, iako su sad veći pa znaju gdje treba tražiti. Ali događalo se da ne potraže, pa bih nakon par mjeseci cijelu vreću odnijela u vrtić, he he he...

Problem nije ponašanje djeteta nego previše stvari. Smanjiš količinu stvari i bude super (još da poslušam vlastiti savjet, i meni bi bilo super...)

[rehab]

Ovo sam isto i ja radila. MENI je dojadilo, ne djeci. Pa sam pokupila igračke u vreću za smeće i odnijela u podrum, bez komentara. Pa su bile tamo dva-tri dana. Pa su se opametili. Ali i danas povremeno iskoče iz tračnica. Fućka mi se ako rade kramu u SVOJOJ sobi. U mojoj ne rade. A kad mi dojadi krama u njihovoj sobi, samo se iznenade kad opet nečeg nema, iako su sad veći pa znaju gdje treba tražiti. Ali događalo se da ne potraže, pa bih nakon par mjeseci cijelu vreću odnijela u vrtić, he he he...

Problem nije ponašanje djeteta nego previše stvari. Smanjiš količinu stvari i bude super (još da poslušam vlastiti savjet, i meni bi bilo super...)

Peterlin, njemu su 3 godine, ja niti ne očekujem da u njegovoj sobi vlada red. Ali kad dovuče kutiju sa životnjama iz sobe u dnevni boravak, sve razbaca, i onda na kraju dana neće da ih vrati u kutiju... Zar je to stvarno previše očekivanja od jednog trogodišnjaka ? Ja mislim da nije.
Napominjem da su se ove situacije dešavale prije. Znaju se i sada nekad dogoditi, ali sad je naučio da potraži u kutiji onu životinju koja mu treba, jer mu je lakše vratiti tih nekoliko životinja, nego čitav asortiman. Nekako ne mislim da bi to naučio da sam spremala i kupila za njim, misleći na njegov integritet.

[Peterlin]

Peterlin, njemu su 3 godine, ja niti ne očekujem da u njegovoj sobi vlada red. Ali kad dovuče kutiju sa životnjama iz sobe u dnevni boravak, sve razbaca, i onda na kraju dana neće da ih vrati u kutiju... Zar je to stvarno previše očekivanja od jednog trogodišnjaka ? Ja mislim da nije.
Napominjem da su se ove situacije dešavale prije. Znaju se i sada nekad dogoditi, ali sad je naučio da potraži u kutiji onu životinju koja mu treba, jer mu je lakše vratiti tih nekoliko životinja, nego čitav asortiman. Nekako ne mislim da bi to naučio da sam spremala i kupila za njim, misleći na njegov integritet.

Pa lijepo sam ti rekla - previše stvari. I marta ti je rekla - makni to! Ako ne očekuješ od trogodišnjaka da razumije, nemoj mu onda ni ostaviti mogućnosti da radi nešto što ti ne paše. Smanji količinu krame na prihvatljivu razinu (3-5 kom), ostalo u ormar i imaš nove za idući tjedan! Kako si ljudi kompliciraju život, ne mogu to shvatiti....

[rehab]

Pa lijepo sam ti rekla - previše stvari. I marta ti je rekla - makni to! Ako ne očekuješ od trogodišnjaka da razumije, nemoj mu onda ni ostaviti mogućnosti da radi nešto što ti ne paše. Smanji količinu krame na prihvatljivu razinu (3-5 kom), ostalo u ormar i imaš nove za idući tjedan! Kako si ljudi kompliciraju život, ne mogu to shvatiti....

Pa tako sam i napisala, ne očekujem od njega da sprema sve igračke u svojoj sobi. Igračke su posložene u kutijama u sobi, i kad mu dođu prijatelji u sobi i prevrnu je uzduž i poprijeko, ja to kasnije pospremim, jer ne očekujem od njega da spremi toliki nered. On se nikada ne igra sam sa toliko igračaka istodobno, nego izabere sebi nešto što mu je taj dan zanimljivo, i dovuče to u dnevni boravak. Mislim da nije problem vratiti te igračke nazad u kutiju u sobu.