Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
ja sam to sebi ovako objasnila (ili izracionalizirala, kako tko vidi): smijem mu ponekad kršiti integritet. Za više dobro ili jednostavno jer nemam uvijek ni snage radit što je pametno. Smijem mu priuštit pokoju i traumu, bitno je da se ista MOŽE razriješit na psihoterapiji (moraju i terapeuti od nečega živjet).

U knjizi Mame strogo povjerljivo autorica priča kako je jedan dan cijeli dan djeci ispunjavala sve želje, vodila ih je na bazen jer je bilo prevruće za plažu, kupila im hranu koju su htjeli, zabavljala ih, poslije ih vodila da unajme DVD-e, a, kad su došli kući, djeca su zakrvila koji će DVD gledati. Na to je ona rekla da joj je svega dosta, uzela torbu i krenula kao da će otići (i ostala). Djeca su se malo prepala.
Navečer je ona rekla mužu da se boji koliko će djeca jednog dana morati potrošiti na psihoterapiju da se riješe straha od napuštanja koji im je ona dala. Muž je na to odgovorio: Da, i? Čiji će to problem biti onda?