NIsta, ali bas nista ne slusa

[pituljica]

Pa onda mu zabrani i crtiće. Dobro ti je psiholog rekao, ti najbolje znaš svoje dijete i trebaš mu naći točku koja će djelovati.

Ne razumijem tvoj prijedlog. AKo mu zabranim crtiće onda će reći da nije problem nego će se moći igrati na kompu (ovdje je riječ o 8 godišnjaku a to je velika razlika u odnosu na 2 godišnjaka) itd.
Ako se psiholog tako postavi onda ne vidim svrhu odlaska k njemu, a isto tako onda nema svrhe ovdje raspravljati i tražiti savjet jer svatko treba sam iznaći rješenje za takav problem. Čemu onda topic uopće?
Tko kaže da ja ne bih mogla biti bolji roditelj, možda mogu od nekolga nešto naučiti, pa zamisli, čak i od psihologa.

[rehab]

Ne razumijem tvoj prijedlog. AKo mu zabranim crtiće onda će reći da nije problem nego će se moći igrati na kompu (ovdje je riječ o 8 godišnjaku a to je velika razlika u odnosu na 2 godišnjaka) itd.
Ako se psiholog tako postavi onda ne vidim svrhu odlaska k njemu, a isto tako onda nema svrhe ovdje raspravljati i tražiti savjet jer svatko treba sam iznaći rješenje za takav problem. Čemu onda topic uopće?
Tko kaže da ja ne bih mogla biti bolji roditelj, možda mogu od nekolga nešto naučiti, pa zamisli, čak i od psihologa.

Peterlin ti je djelomično odgovorila. Ja ne poznajem tvoje dijete. Za svoje dijete mogu reći da ima dvije omiljene životinje, pa ako ih neće pospremiti, ja ih oduzmem. I djeluje. Ako grabi čokolade u trgovini, zna da neće dobiti nijednu, pa sad lijepo pita može li dobiti jednu čokoladu. Ako se baca i histerizira po kući, zna da će otići u sobu na hlađenje, pa ga i sama prijetnja sobom brzo ohladi. Zar ne postoji ama baš ništa što tvoj sin voli/ne voli, čime bi mogla utjecati na njega ? Da ga posjedneš na stolicu, pa nek sjedi u prazno dok se ne urazumi ? Možda ćeš time izbjeći to : baš me briga, zato mogu ono, ovo...

[pituljica]

Peterlin ti je djelomično odgovorila. Ja ne poznajem tvoje dijete. Za svoje dijete mogu reći da ima dvije omiljene životinje, pa ako ih neće pospremiti, ja ih oduzmem. I djeluje. Ako grabi čokolade u trgovini, zna da neće dobiti nijednu, pa sad lijepo pita može li dobiti jednu čokoladu. Ako se baca i histerizira po kući, zna da će otići u sobu na hlađenje, pa ga i sama prijetnja sobom brzo ohladi. Zar ne postoji ama baš ništa što tvoj sin voli/ne voli, čime bi mogla utjecati na njega ? Da ga posjedneš na stolicu, pa nek sjedi u prazno dok se ne urazumi ? Možda ćeš time izbjeći to : baš me briga, zato mogu ono, ovo...

I to je dio problema - on ima 8 godina i nema omiljenu životinju koju bih mu oduzela da ga kaznim. Zamisli da ti oduzmeš jednu životinju jer je nije pospremio, ali drugu je pospremio i nju ne oduzimaš. Pa ti on kaže, OK imam ovu drugu. I s tim je zadovoljan. Što onda, onda mu uzmeš i tu drugu?
Ne vidim niti kako bi ga "prisilila" da sjedi na stolcu. Fizički to ne mogu postići. Niti će on dobrovoljno otići u svoju sobu na hlađenje.
On je drama queen i sigurna sam da nije sve krivnja roditelja jer imam dovoljno djece koju odgajam na isti način a svi su troje jaaako različiti.
I ako je 99% greške u mene onda mi je problem otkriti što je to sve kod njega krivo.
On na sve drami i urla, histerija, suze do koljena, crven i flekav - a sve to promatra mali od 20mjeseci koja se šokira i neutješno plače kad vidžno,i takve reakcije. I zato si ne mogu dopustiti da on urla pola sata dok se ne ohladi i nemam kome dati malenog da se odvoji jer sam uglavnom sama s njima trojicom.
A da smo probali sve varijante, lijepo, nježno, umotano, pa podvaljeno kao radimo nešto zajedno, pa kuhinjska urica navinuta na 30 minuta kraj kompa, pa pohvale ... puno pohvala da ne ispadne da samo kažnjavamo, tako da više nemam ideja.

Nekako mi je strašno razmišljati što bi njega najviše povrijedilo pa onda to napraviti za kaznu. I bilo je lako dok smo imali jedno dijete, imali smo vremena posvetiti mu se cijele dane i ako bi bio u nekoj takvoj dernjavoj fazi - pustili bi ga da oguli svoje, nije nikome smetao. Sad si to nemožemo priuštiti.