NIsta, ali bas nista ne slusa

Originally Posted by rehab

Vidim ja da si se ti pogubila To nas nekoliko i piše otpočetka, ali su se javile Anci i Tangerina sa integritetom, pa me zanimalo kako riješiti ovakve situacije uz puno uvažavanje djetetovog integriteta (za moj integritet ionako više nitko ni ne pita ). A sad bi i meni dobro došlo da mi netko zaprijeti bacanjem kompa, odvojila sam dan za čišćenje, a umjesto toga trkeljam s vama o kojekakvim kompetencijama i drugim tricama

Ne znam vise, ja se odma izgubim kad mi netko krene s integritetom. Ne nas to ne postoji. Ili se ne uvazava, kako god hocete.
Ko ne sprema igracke ostane bez njih, ko ne nosi prljavo rublje na pranje, spava s tim rubljem, ko ne opere ruke ne dobije rucak, ko ne napise zadacu, ne moze se igrati na kompu, ko ne pospremi/počisti sto mu je zadano za pospremiti/počistiti dobije bukvicu i dodatne zadatke da ne zaboravi za iduci put. AKo gosn. Integritet to zove ucjenom, onda ja svakodnevno ucjenjujem uzduz i poprijeko i nemam s tim nikakvih problema.

Originally Posted by rehab

Zuska, spremi ga duboko u police i izvuci svoj integritet i kompetencije, nek djeluju

Samo ti citaj Juula. On je napisao hrpu dobrih stvari. Samo sam primijetila da se nerijetko krivo tumace, a najcesce krivo tumace onu pricu s granicama. Mislim da ga treba ovako shvatiti: roditelji trebaju cuvati svoje granice i pri tome ne gaziti djetetove. A ne: roditelji pod cijenu zivota trebaju cuvati djetetove granice.

Originally Posted by marta

Ne znam vise, ja se odma izgubim kad mi netko krene s integritetom. Ne nas to ne postoji. Ili se ne uvazava, kako god hocete.
Ko ne sprema igracke ostane bez njih, ko ne nosi prljavo rublje na pranje, spava s tim rubljem, ko ne opere ruke ne dobije rucak, ko ne napise zadacu, ne moze se igrati na kompu, ko ne pospremi/počisti sto mu je zadano za pospremiti/počistiti dobije bukvicu i dodatne zadatke da ne zaboravi za iduci put. AKo gosn. Integritet to zove ucjenom, onda ja svakodnevno ucjenjujem uzduz i poprijeko i nemam s tim nikakvih problema.

otprilike isto ovako

Originally Posted by marta

Samo ti citaj Juula. On je napisao hrpu dobrih stvari. Samo sam primijetila da se nerijetko krivo tumace, a najcesce krivo tumace onu pricu s granicama. Mislim da ga treba ovako shvatiti: roditelji trebaju cuvati svoje granice i pri tome ne gaziti djetetove. A ne: roditelji pod cijenu zivota trebaju cuvati djetetove granice.

Vidi je, a pravi se važna da u nje ne postoji priča o integritetu :D

Sva sam citate promasila, a neke recenice su mi nesuvisle zbog tipfelera. Odoh ja dok me gosn. Integritet nije do kraja opsjeo.

Originally Posted by vertex

Vidi je, a pravi se važna da u nje ne postoji priča o integritetu :D

Ne postoji. Ja u zivotu nisam jos imala primisao o integritetu.

Originally Posted by marta

Ne postoji. Ja u zivotu nisam jos imala primisao o integritetu.

Normalno da nisi, kad tebi to dođe prirodno.

Originally Posted by vertex

Normalno da nisi, kad tebi to dođe prirodno.

Kad to ovako napises, ja bih rekla aj falabogu da mi je nesto u mom roditeljskom zivotu doslo prirodno.

ja sam to sebi ovako objasnila (ili izracionalizirala, kako tko vidi): smijem mu ponekad kršiti integritet. Za više dobro ili jednostavno jer nemam uvijek ni snage radit što je pametno. Smijem mu priuštit pokoju i traumu, bitno je da se ista MOŽE razriješit na psihoterapiji (moraju i terapeuti od nečega živjet).
Karikiram, ali nemoguće je živjeti život bez da ti neko nekad krši integritet. U situacijama baš kakve ti rehab spominješ, sa mojim oduzimanjem igračaka i slično, nekad je najbolje što mogu ponuditi "žao mi je, baš grozno za tebe, ali bit će ovako".
I onda ponekad, u mirnodopskim uvjetima, objašnjavat logiku zašto mi je bitno da nešto radi ili ne radi.

Originally Posted by marta

Ne znam vise, ja se odma izgubim kad mi netko krene s integritetom. Ne nas to ne postoji. Ili se ne uvazava, kako god hocete.
Ko ne sprema igracke ostane bez njih, ko ne nosi prljavo rublje na pranje, spava s tim rubljem, ko ne opere ruke ne dobije rucak, ko ne napise zadacu, ne moze se igrati na kompu, ko ne pospremi/počisti sto mu je zadano za pospremiti/počistiti dobije bukvicu i dodatne zadatke da ne zaboravi za iduci put. AKo gosn. Integritet to zove ucjenom, onda ja svakodnevno ucjenjujem uzduz i poprijeko i nemam s tim nikakvih problema.

Meni ovo zvuči logično.

Originally Posted by marta

Kad to ovako napises, ja bih rekla aj falabogu da mi je nesto u mom roditeljskom zivotu doslo prirodno.

A slušaj, to ti je rezultat moje virtualne psiho-profilacije tvog forumskog lika, pa sad, koliko je pouzdano...

Originally Posted by tangerina

ja sam to sebi ovako objasnila (ili izracionalizirala, kako tko vidi): smijem mu ponekad kršiti integritet. Za više dobro ili jednostavno jer nemam uvijek ni snage radit što je pametno. Smijem mu priuštit pokoju i traumu, bitno je da se ista MOŽE razriješit na psihoterapiji (moraju i terapeuti od nečega živjet).

U knjizi Mame strogo povjerljivo autorica priča kako je jedan dan cijeli dan djeci ispunjavala sve želje, vodila ih je na bazen jer je bilo prevruće za plažu, kupila im hranu koju su htjeli, zabavljala ih, poslije ih vodila da unajme DVD-e, a, kad su došli kući, djeca su zakrvila koji će DVD gledati. Na to je ona rekla da joj je svega dosta, uzela torbu i krenula kao da će otići (i ostala). Djeca su se malo prepala.
Navečer je ona rekla mužu da se boji koliko će djeca jednog dana morati potrošiti na psihoterapiju da se riješe straha od napuštanja koji im je ona dala. Muž je na to odgovorio: Da, i? Čiji će to problem biti onda?

Originally Posted by Jurana

Navečer je ona rekla mužu da se boji koliko će djeca jednog dana morati potrošiti na psihoterapiju da se riješe straha od napuštanja koji im je ona dala. Muž je na to odgovorio: Da, i? Čiji će to problem biti onda?

igzekli!

ma, taj vražji integritet je samo riječ
ja sam čitala juula, davno, mislim da je on skroz ok i lijepo piše
da volim čitati o odgoju, roditeljstvu, to je istina
da se slijepo držim, ne. jer je to nemoguće
no, neke generalne principe imam

ja ne volim ni nagrade, ni kazne, ni ucjene. ni inat
možda sam lijena za nešto od toga, u nešto ne vjerujem uopće, nešto uopće ne žalim primijeniti

djetetove granice poštujem, no tražim da one poštuju i moje, naše. da ja neću uvijek spremati njihovu sobu i kupaonicu za njih. za to su dovoljno velike. ja im nekad mogu pomoći, to je normalno, isto kao što one pomažu meni.
mogu ti jedan dan objesiti jaknu, pokupiti veš, ali ne svaki dan jer to onda više nije tvoj "posao" već moj

sad banaliziram, ali to je u principu to i mi dobro funkcioniramo

poštujem ih, ali tražim da one poštuju i mene i moje vrijeme. i živce :D ako ćemo pravo

ako me ne poslušaju, pokušat ću po svom receptu :D koji sam napisala. kad nemam za to vremena, malo galsnije kažem: de, majke ti, žurim se, obuj se i počešljaj

Dobro, to mi je sve jasno i ok. I sto bude kad one ne poslušaju, ma, nit ne trznu nakon ovoga:

ako me ne poslušaju, pokušat ću po svom receptu :D koji sam napisala. kad nemam za to vremena, malo galsnije kažem: de, majke ti, žurim se, obuj se i počešljaj

Meni nikakav problem ne predstavlja to sto ih moram upozorit, prekorit i objašnjavat koješta. To mi je u roku službe. Nego ovo dalje, što s tim? One se obuku i počešljaju? Kod mene svizac zamota čokoladu.

Potpisujem sve martine postove i ponašam se slično.
U ovih 5,5 godina shvatila sa jednu stvar:ne treba ni od čega raditi preveliku filozofiju, najvažnije je slijediti princip uzroka i posljedice.
Ako ne pospremiš igračke-nećeš ih imati. Ako zanovijetaš da ne bi jeo ovo ili ono-nećeš jesti ništa. O, kako se brzo opameti!

Ja bi ko Anci kad poraste. Ja uopce ne mogu zamislit da cu mu igracke oduzimat. To mi strasno zvuci (trenutno

Malo ću filozofirati jer sam razmišljala o integritetu kuhajući ručak.

Integritet pojedinca nužno ovisi i u tuđim integritetima, suživotu, suodnosu...
Ono što je nekome njegov vlastiti integritet, drugome može značiti zadiranje u njegov. I tu počinje borba za granice i za dobar suživot.
Rat u privatnim odnosima, kao i u politici, počinje tamo gdje se integriteti preklapaju.

Posao svakog roditelja je da dijetetu omogući odrastanje na način poštivanja njegovog integriteta kao pojedinca s različitim interesima, htijenjima, mogućnostima, ali i na način da dijete nauči (ponekad i uz pomoć prisile) da i drugi imaju integritet. I da u društvu (obitelji, školi, gradu/selu, državi itd) u kojem kao ljudska bića težimo živjeti postoje neka pravila koja nam ograničavaju osobni egoizam. Cilj je odgovornost prema sebi i odgovornost prema drugima.

Dakle, u nekim situacijama prisila postaje legitiman pa čak i nužan način da se jednu stranu, narušavajući njen integritet, spriječi u narušavanju integriteta druge strane.

Kad imaju previše igračaka, njima i lakne kad im neke skloniš.
Moj za rođenda dobio hrpu hero factoryja, možda i 10. I ležali oni tako razbacani po sobi pa mu ja rekla da ću mi ih malo maknuti dok ne izađe na kraj s neredom. Stavila ih u kesu i popela na frižider. I još sam mu rekla da ih može sam uzeti čim sredi sobu.
Prolazili dani, faktoriji u kesi na frižideru.

Nakon par dana, sredio sobu, a faktorije ostavio na frižideru. Ja mu rekla da ih uzme kad hoće.

Na kraju mi ih ja odnila u sobu jer su mi dosadili na frižideru.

Svašta zvuči strašno na početku.
Svi čitamo Juula, Searsa i titramo.
Onda nam se s vremenom poslože prioriteti.

Sad sama sebi zvučim kao da dociram, ali sjećam se sebe prije 4 godine.

Eh, kaj mislite, da li je Juul čitao Juula? Ako se dobro sjećam, kao roditelj baš i nije postupao u skladu s onim što zagovara.

Treba slušati glas razuma i naći srednji put, iako prema mojem nevelikom iskustvu to može čak biti i različito za svako dijete. Moj stariji je poslušan i lako odgojiv, pa sam mislila da su svi takvi, ali život me razuvjerio...

Originally Posted by Jadranka

Ja bi ko Anci kad poraste. Ja uopce ne mogu zamislit da cu mu igracke oduzimat. To mi strasno zvuci (trenutno

I ja bi ko Anci, al nikako da i djecu nagovorim na to.

Originally Posted by Peterlin

Moj stariji je poslušan i lako odgojiv, pa sam mislila da su svi takvi, ali život me razuvjerio...

Ovo je uvijek dobro ponoviti, a ja cu dodati jos nesto, hrpa roditelja s lako odgojivom djecom uvjerena je da je ponasanje njihove djece uvelike njihova zasluga.

Originally Posted by marta

I ja bi ko Anci, al nikako da i djecu nagovorim na to.

Možda da djeci damo da čitaju juula?

Originally Posted by marta

Ovo je uvijek dobro ponoviti, a ja cu dodati jos nesto, hrpa roditelja s lako odgojivom djecom uvjerena je da je ponasanje njihove djece uvelike njihova zasluga.

Ovo uvijek potpisujem :D

marta, ko da sam ja pisala.
ja kao i ti. al jedino što mi se čini da nisam tako stroga :D
a isto bih jako voljela da funkcioniramo kao anci.
al ne funkcioniramo, hbg.
sve oni to znaju, al su lijeni. i ništa im se neda. i neuredni. i moram sto put ponoviti sve. i onda poslušaju kad vide da je vrag odnio šalu.
ili, kad imaju neku agendu u glavi.
pa dođem s posla, a j me pita dal želim da mi skuha čaj
ili se m uvati pospremanja cijelog veša. sve složi sa sušila, bolje od mene i spremi u ormare.
i onda slijedi neko vrhunsko pitanje. kao jako su pametni i preveslali su me. moš misliti. al bolje se praviti malo glup i imati složen veš i skuhani čaj. i to sam isto naučila :D

a neki dan, soba od j je bila u takvom kaosu da sam rekla da se neće maknuti iz kuće dok ju ne pospremi, al tuto kompleto, sa usisavanjem. i on se odmah uhvatio inače kuka li ga kuka, i vuče se po kući kao neka krepana vjeverica. dok me ne iznervira. i onda opet posprema. i sto put sam im to objasnila, da opet naprave po mom, samo u jednom slučaju smo svi dobre volje, a u drugom slučaju smo svi živčani. al ljenoba je jača.
da, kaže on meni, vidiš, brže sve napravim kad se ne žalim. :D

a ovi savjeti sa sjedenjem na fotelji mi nikad nisu bili jasni. kako tu djecu natjerate da sjede u fotelji. i još da šute.

Originally Posted by marta

Ovo je uvijek dobro ponoviti, a ja cu dodati jos nesto, hrpa roditelja s lako odgojivom djecom uvjerena je da je ponasanje njihove djece uvelike njihova zasluga.

potpisujem, iako je moja lako odgojiva i jedina, ali slazem se u potpunosti

Originally Posted by cvijeta73

marta, ko da sam ja pisala.
ja kao i ti. al jedino što mi se čini da nisam tako stroga :D

pa ne znam jel sam stroga ili samo tako zvucim, medjutim tesko bi funkcionirali da bas svaki svoju politiku vodi.

imam pitanje- jel moze dijete od 2 i pol godine fingirati "nije mi dobro" i drzi se za prsa? To je pocela raditi nakon sto nije po njenom, ali nakon placa i histeriziranja kad ne popustim i kad vidi da nema kud onda mi to radi. Dakle neposredno kad tantrum prestane. Ja se ne zabrinjavam, samo ju zagrlim i kazem joj da se smiri i onda bude sve ok.

e da, savjet za BP.
na tvojem mjestu, jednostavno bih ga odmah, nakon 2-5 opominjanja, makla s mjesta zločina.
dakle, nužno je da ga opomeneš, da zna da nije ok mlatiti po televizoru, a ako ne upali, a neće upaliti, onda bih mu skrenula pažnju, digla i odvukla negdje drugdje da radi nešto drugo. znači ovo što si napravila, fizički ga odmakla od televizije (samo ne bih čekala 100 opominjanja) i onda ne mu dati igračku u ruku, jer da prostiš, u tom trenu se njemu živo hebe za igračku, nego ti s njim nešto zaigraj.

a ako sam nešto radila u tom trenu, to je najbolja varijanta. uključiš ga u kuhanje, čišćenje, spremanje, we - to najviše vole. moja m se baš tako ponašala. kad god bih ja radila nešto za sebe. gledala tv, surfala, nedajbože čitala. ajmo raditi neki dišpet. i nema druge, nego vataj se cvijeta il kuhanja il čišćenja il igranja s m

Originally Posted by cvijeta73

a ovi savjeti sa sjedenjem na fotelji mi nikad nisu bili jasni. kako tu djecu natjerate da sjede u fotelji. i još da šute.

ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?

Originally Posted by mala-vila

imam pitanje- jel moze dijete od 2 i pol godine fingirati "nije mi dobro" i drzi se za prsa? To je pocela raditi nakon sto nije po njenom, ali nakon placa i histeriziranja kad ne popustim i kad vidi da nema kud onda mi to radi. Dakle neposredno kad tantrum prestane. Ja se ne zabrinjavam, samo ju zagrlim i kazem joj da se smiri i onda bude sve ok.

mislim da ne fingira, nego je od histeričnog plača vjerojatno nešto i zaboli, trbuh, grlo... ne bih se niti ja brinula, probaj se ti par minuta bjesomučno, iz petnih žila derati pa niti tebi neće biti dobro

Originally Posted by mala-vila

imam pitanje- jel moze dijete od 2 i pol godine fingirati "nije mi dobro" i drzi se za prsa? To je pocela raditi nakon sto nije po njenom, ali nakon placa i histeriziranja kad ne popustim i kad vidi da nema kud onda mi to radi. Dakle neposredno kad tantrum prestane. Ja se ne zabrinjavam, samo ju zagrlim i kazem joj da se smiri i onda bude sve ok.

Mozda je to negdje vidjela, mozda se jednostavno krivo izrazila da joj nije dobro, a zapravo joj nije pravo. A mozda samo zeli reci da se lose osjeca, ali jos nije savladala komunikaciju. Mislim da bi ti vec skuzila da tu postoji neki problem.

Originally Posted by sirius

treba razlikovati dvije stvari : 1.prekidanje nepozeljnog ponašanja ( kad rade opasne stvari npr .)
2. Postizanje pozeljnog ponašanja , tj. motiviranje da učine nešto ( pospreme igračke za sobom npr.)
ovo drugo je uvijek teze postići od prvog , a metode disciplinranja u tom slučaju ne bi trebale biti jednake kao u prvom slučaju kad se prekida nepozeljno ponašanje.
eto, sto mogu završila sam razne škole roditeljstva i pročitala razne knjige da bih shvatila da ništa od toga ne pali za mog prvorodenca. Ali srećom vecina pali na ovoj drugorodenoj pa ništa vise učiti ne moram.

ovo mi se baš svidjelo. ima nešto korisno u tim knjigama, ipak

Originally Posted by sirius

ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?

Hahahahaha

ma to i ja tako gledam, ali mm nije svejedno, vidim ga da hekla sa strane

Mala-vila, jer se žali na isti problem kod jačeg fizičkog napora ( npr. trcanje, ali bez uzrujavanja)?

Originally Posted by sirius

Mala-vila, jer se žali na isti problem kod jačeg fizičkog napora ( npr. trcanje, ali bez uzrujavanja)?

ne, samo neposredno poslije tantruma, sto ja zbog toga dozivljavam kao drugi oblik manipulacije (nije proslo silom, mozda ce ovako)
da je ovo sto ti kazes vec bi ja kod pedice bila

Originally Posted by rehab

Pa onda mu zabrani i crtiće. Dobro ti je psiholog rekao, ti najbolje znaš svoje dijete i trebaš mu naći točku koja će djelovati.

Ne razumijem tvoj prijedlog. AKo mu zabranim crtiće onda će reći da nije problem nego će se moći igrati na kompu (ovdje je riječ o 8 godišnjaku a to je velika razlika u odnosu na 2 godišnjaka) itd.
Ako se psiholog tako postavi onda ne vidim svrhu odlaska k njemu, a isto tako onda nema svrhe ovdje raspravljati i tražiti savjet jer svatko treba sam iznaći rješenje za takav problem. Čemu onda topic uopće?
Tko kaže da ja ne bih mogla biti bolji roditelj, možda mogu od nekolga nešto naučiti, pa zamisli, čak i od psihologa.

Originally Posted by pituljica

hoće, hoće jer će postat svjesno da mu ništa ne možeš
neš ti kazne sjedenja u fotelji - osim ako je misliš fizički prisilit da sjedi u fotelji, jednog dana će ustat jer je nećeš zavezati za fotelju i što ćeš napraviti?
mi imamo istu situaciju sa srednjim, prvi med i mlijeko, srednji je s 2 godine dobio ADHD dijagnozu ali nam to nije olakšalo život
i ne vrijedi kazna jer ako je kazna da nema mobitela onda kaže "pa mogu gledat crtiće" tako da mi još nismo našli prikladnu metodu

nakon jedne ogavne scene u restoranu je imao tjedan dana kazne za sve tehnikalije, rezultat 0 bodova
i ja bih rado neki recept jer ono što smo čuli od psihologa je samo bilo mudrovanje tipa "mama vi morate sami pronaći rješenje, vi poznate svoje dijete, što biste vi napravili ..." a za takvo razmišljanje mi je bio gubitak vremena ići kod psihologa

Ja sam zbog ovako nečega potražila mišljenje privatnog psihologa i gle čuda - bilo je uglavnom isto kao i kod Suvagove psihologice. Problem je bio - JA i moja očekivanja (prebrza, prenagla). Dijete traži pažnju i to točno određenu vrstu.

Koliko god ti ovo izgleda neprofesionalno sa strane psihologa, upravo tako i jest - oni te usmjeravaju, ali psihologa dijete vidi 1x tjedno, a tebe vidi svakodnevno, pa si mu ti glavni korektor ponašanja, a psiholog samo savjetnik i korektor tvog ponašanja.

Treba tu strpljenja... Kad sam na kraju sve zbrojila i oduzela, ipak je trebalo vremena. Sa sadašnjom pameću i iskustvom ne bi dijete ni vodila psihologu, ali nije mi krivo - pomoglo je djetetu da se riješi frustracija (a imao je razloge), pomoglo je meni da uravnotežim svoja očekivanja, ali svejedno je trajaloooooo...

Tja, to ti je život! Sad mi se čini da je to tako brzo prošlo dok si pucnuo prstima, dečki su mi na vratu puberteta, rani problemi iza nas itd. Uostalom iskustvo je ono što dobiješ kad ne dobiješ odmah ono što si zamislila. I mene je tresnulo, ali sad mi se čini da uopće nije bilo strašno. Svi smo iiz toga izašli pametniji i manje frustrirani.

Originally Posted by Svimbalo

Potpisujem sve martine postove i ponašam se slično.
U ovih 5,5 godina shvatila sa jednu stvar:ne treba ni od čega raditi preveliku filozofiju, najvažnije je slijediti princip uzroka i posljedice.
Ako ne pospremiš igračke-nećeš ih imati. Ako zanovijetaš da ne bi jeo ovo ili ono-nećeš jesti ništa. O, kako se brzo opameti!

Nemojte vjerovati ali moje se nije opametilo. Ima 8.5 godina i 23 kg, izgleda kao kostur jer u ovoj situaciji on odabire onu da ne jede ništa. I ja ništa nisam postigla. Čekam već godinama da se opameti ali jako često se dogodi da će radije biti gladan. Nikako da shvatim sad koja nam korist od toga, jesam li njega nešto naučila?
Mora da je on iznimka, druga djeca nisu takva...

Originally Posted by pituljica

Nemojte vjerovati ali moje se nije opametilo. Ima 8.5 godina i 23 kg, izgleda kao kostur jer u ovoj situaciji on odabire onu da ne jede ništa. I ja ništa nisam postigla. Čekam već godinama da se opameti ali jako često se dogodi da će radije biti gladan. Nikako da shvatim sad koja nam korist od toga, jesam li njega nešto naučila?
Mora da je on iznimka, druga djeca nisu takva...

Ako te tjesi , M. je isti, a skoro punih 11 godina.

ja imam identične problema sa svojih dvoje starijih, curica ima 6god. a gdičić 4 i ne samo da nas ne slušaju nego se non stop i međusobno mlate..
za svaku sitnicu se svade, kad nešto kažemo ama baš nikad ne reagiraju dok ja brojim,brojim i brojim...muž više nema srtpljenja...pod hitno mi treba neka radionica
Sin je u stanju doslovno vrištat sat vremena i lupati s nečim ili o nešto luđački koliko god treba dok ne popustimo...

[QUOTE=sirius;2351029]ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?[/QUOTE]

meni je treće daleko najposlušnije.
skroz sam se šokirala kad sam konačno dobila jedno dijete koje sluša

Originally Posted by pituljica

Nemojte vjerovati ali moje se nije opametilo. Ima 8.5 godina i 23 kg, izgleda kao kostur jer u ovoj situaciji on odabire onu da ne jede ništa. I ja ništa nisam postigla. Čekam već godinama da se opameti ali jako često se dogodi da će radije biti gladan. Nikako da shvatim sad koja nam korist od toga, jesam li njega nešto naučila?
Mora da je on iznimka, druga djeca nisu takva...

Uopce mi nije tesko povjerovati. Samo ja sam dosla u tocku u kojoj slijezem ramenima i vise ne razbijam glavu oko nekih stvari. Ako ne mogu biti onakve kakve trebaju biti, onda bar nek budu poslozene na meni jednostavniji nacin.

Originally Posted by diči

Sin je u stanju doslovno vrištat sat vremena i lupati s nečim ili o nešto luđački koliko god treba dok ne popustimo...

a jesi ikad ne popustila, ono samo da vidis dokle ce?

Originally Posted by marta

Dobro, to mi je sve jasno i ok. I sto bude kad one ne poslušaju, ma, nit ne trznu nakon ovoga:



Meni nikakav problem ne predstavlja to sto ih moram upozorit, prekorit i objašnjavat koješta. To mi je u roku službe. Nego ovo dalje, što s tim? One se obuku i počešljaju? Kod mene svizac zamota čokoladu.

ma, poslušaju nekad. nekad ne
ali, štajaznam, meni je to normalno da nekad ne poslušaju ni iz druge pa ponovim opet i shvate. meni je puno pomoglo kad sam se ja jako smirila i ne vičem na njih.

moj muž, recimo, je glasniji od mene :D i voli se prijetiti ukidanjem laptopa i crtića i čokolada. i mogu vam reći da njega manje slušaju nego mene.
odgojila sam turbo zahtjevnu djecu očito :D

ti Anci s tom svojom smirenošću mašeš mi ko s crvenom krpom
kako si se smirila da uopće ne galamiš
mislim super mi je to i pogotovo da čovjek stvarno uspije

ja npr.ne vičem na prvu ni na drugu. ali nakon toga zapjenim doslovno. nekad se umorim koliko me to iscrpljuje da bi išla leći...

ja malo brojim
znam se i naljutiti, ali se više ne durim. nadvladala sam i to
a, ljutnja je općepriznati ljudski osjećaj

osjećaš se tako oslobođeno kad ne moraš vikati ni prijetiti zabranama
ostaješ samo ti i to je super

Mala vila ja mislim da je moguce. Moj je te dobi bio u stanju potruditi se i povracati po potrebi a onda nakon operacije krajnika je htjeo povracati na istu foru ali vise mu nije uspijevalo i totaalnooo je ostao paf kad je shvatio da vise ne moze to izvesti.

U vezi sjedenja i sutnje, sjedi na nekoj dosadnoj stepenici i da dok ne suti 5 minuta nema mrdanja. Sad u ovo dobi od 4 g.to mi polazi za rukom. Sta ce biti kasnije poima nemam