NIsta, ali bas nista ne slusa

[flopica]

ti Anci s tom svojom smirenošću mašeš mi ko s crvenom krpom
kako si se smirila da uopće ne galamiš
mislim super mi je to i pogotovo da čovjek stvarno uspije

ja npr.ne vičem na prvu ni na drugu. ali nakon toga zapjenim doslovno. nekad se umorim koliko me to iscrpljuje da bi išla leći...

[Peterlin]

ti Anci s tom svojom smirenošću mašeš mi ko s crvenom krpom
kako si se smirila da uopće ne galamiš
mislim super mi je to i pogotovo da čovjek stvarno uspije

ja npr.ne vičem na prvu ni na drugu. ali nakon toga zapjenim doslovno. nekad se umorim koliko me to iscrpljuje da bi išla leći...

Ovak je i kod mene. I nikad, ali nikad ne bih mogla tvrditi da sam se zauvijek izliječila od dernjave. Zadovoljna sam što sam to svela na neku prihvatljivu mjeru, tj. što se trenutno ne mogu sjetiti kad sam zadnji put vikala na djecu.

Čekaj malo, znam! Krajem prvog polugodišta derala sam se na sina kad je u torbi na kraju tjedna imao tri (3) nepojedena sendviča, tj. u školi uopće nije jeo gablec! E, tad je dobio jezikovu juhu. I ne mogu reći da mi je krivo. Ali dernjava mi nije primarni način komunikacije i gle čuda - sad (kad se to koristi razumno rijetko) zaista djeluje, što prije nije bio slučaj!