Ovo je krajnje nekorektno od tebe.
To što sam napisala da za dete treba imati razumevanja jer odjednom mora da deli majčinu pažnju ne znači da mu treba podilaziti i od njega napraviti čudovište koje će terorisati po kući. I ne vidim kako je moj post kontradiktoran sa onim što si ti napisala:
Naravno da granice treba jasno postaviti. Ali ja nisam stekla utisak da je ovde problem postavljanje granica, nego detetovo nepoštovanje istih.
A meni lično uz novorođenu bebu nije bilo baš najprostije da vežbam doslednost u kaznama, pardon posledicama starijem detetu kada se ponašalo nemoguće.
Ali mi je puno lakše bilo da se podsetim da je moja nemoguća besna nevaspitana dvogodišnjakinja i dalje samo to-dvogodišnjakinja, koju sam JA uvalila u ulogu starije seke i od koje možda JA očekujem previše, pa sam možda ZATO razočarana njenim ponašanjem.
Jer MOJA deca sa nepune tri godine nisu bila u stanju da dovoljno kvalitetno rasklone sama nered za sobom, pa makar se ja postavila na glavu i uvela ne znam kakve posledice za njih.
Ja sam o tome pisala, da treba sniziti kriterijume u prvo vreme što se tiče samostalnosti starijeg deteta.





Odgovori s citatom