Probaj sa pozitivnim pristupom prvo, tj. prvo ponudi alternativu- "Možeš da (radiš nešto drugo njemu prvlačno), ali ne možeš to i to."
Što se zabrane pred drugima tiče, ja sam radila isto kao i da smo sami, NE je NE uvek, i svugde, eventualno sam koristila neki benigni tip "podmićivanja" - "ako sada brzo odemo iz parka, videćemo bagere kako rade usput/popićemo sok/pojesti sladoled/posetiti prijatelje itd." , ako sam procenila da bi šizenje od 15 minuta bilo krajnje iscrpljujuće i za mene i za oboje dece. I uopšte se toga ne stidim. Nekad treba misliti i na to da možda ni mlađem detetu nije po volji da gleda urlajuće starije dete i mamu na ivici živaca, a pri tome bi neki prijatan kompromis možda spasao situaciju.