Zapravo nije, mislim ne bih ja nikoga htjela obeshrabriti, ali ja sam bila dijete koje nikada ništa nije napisalo u bilježnicu, tj. jesam, Lucija + Marko/Ivan/goran, puno srčeka, nekoliko cvijetića, ono što sam napisala bilo je nečitljivo - dijagnoza - diseleksija. Onda me mama uzela pod svoje, bilo je suza, vikanja, histeriziranja, plakanja...Matilda prvotno napisa
No, zbog disleksije ja sam sve pamtila što se u školi pisalo, onda bih to sa mamom ili djedom satima rekonstruirala.
Kao što rekoh, do kraja svojeg školovanja ništa nisam napisala u bilježnicu, no odškolovala sam se. Treba, to sada vidim, užašno puno strpljenja.
A kad velim da nije baš lako riješiv problem... barem nije bio u mojoj školi gdje nitko nije imao razumjevanje za dijete sa disleksijom, učiteljicu je na kraju bilo baš briga.
Nadam se da više nije tako.
I nadam se da je sinu samo prolazna faza, a ne glupa disleksija
 |
|||
Odgovori s citatom