Školske muke mame osmogodišnjaka

[hada]

Pridružila bi se temi.I mi imamo osmogodišnjaka sa sl.problemom.
Ukratko njegovi problemi su manjak koncentracije,a ide u razred koji nema discipline i neki pojedinci "pucaju" pod satom(o ovome ne bi,jer je to za dr. temu) i sl. što nikako ne pridonosi problemu.Zbog ovakve djece,svako malo ih učiteljica premješta.

Mi se sa situacijom nosimo tako da mu je MM kupio male post it blokiće kojima označava stranice za zadaću(iako učiteljica traži da se precrta br. starnice -ali njemu to iz nekog razloga nije dovoljno).Ima telefonske br. dvoje djece iz razreda koje zove kada nije siguran da je sve obilježio.Zadaće ponekad pišemo 1 h a ponekad 7 h.Nema pravila.
Bavi se sportom,jer ponekad višak energije povećava nemir i nemogućnost koncentriranja.
Inače je odličan učenik,hipersenzibilan,lijepo piše i čita.Ali smo mi zato na rubu snaga.Ponekad pomislim da tražim više nego on može,da bi već sljedećeg dana sve teklo glatko.
Pomišljali smo da slabije čuje,vodili ga u Suvag,sve ok.Vid mu nije ok,dobiti će naočale,ali sjedi u prvim klupama.
Definitivno da ga muči i doza lijenosti.
Učiteljica je super i imamo odličnu komunikaciju,ali stanje u razredu je takvo kakvo je.
Balansiramo između svega.
Pošto je Peterlin puna dobrih savjeta a i iskustva,iskreno se nadam da ću na ovoj temi pronaći koji dobar savjet kako pojačati koncentraciju

[Peterlin]

Pridružila bi se temi.I mi imamo osmogodišnjaka sa sl.problemom.
Ukratko njegovi problemi su manjak koncentracije,a ide u razred koji nema discipline i neki pojedinci "pucaju" pod satom(o ovome ne bi,jer je to za dr. temu) i sl. što nikako ne pridonosi problemu.Zbog ovakve djece,svako malo ih učiteljica premješta.

Mi se sa situacijom nosimo tako da mu je MM kupio male post it blokiće kojima označava stranice za zadaću(iako učiteljica traži da se precrta br. starnice -ali njemu to iz nekog razloga nije dovoljno).Ima telefonske br. dvoje djece iz razreda koje zove kada nije siguran da je sve obilježio.Zadaće ponekad pišemo 1 h a ponekad 7 h.Nema pravila.
Bavi se sportom,jer ponekad višak energije povećava nemir i nemogućnost koncentriranja.
Inače je odličan učenik,hipersenzibilan,lijepo piše i čita.Ali smo mi zato na rubu snaga.Ponekad pomislim da tražim više nego on može,da bi već sljedećeg dana sve teklo glatko.
Pomišljali smo da slabije čuje,vodili ga u Suvag,sve ok.Vid mu nije ok,dobiti će naočale,ali sjedi u prvim klupama.
Definitivno da ga muči i doza lijenosti.
Učiteljica je super i imamo odličnu komunikaciju,ali stanje u razredu je takvo kakvo je.
Balansiramo između svega.
Pošto je Peterlin puna dobrih savjeta a i iskustva,iskreno se nadam da ću na ovoj temi pronaći koji dobar savjet kako pojačati koncentraciju

Hvala, ali teško mi je višegodišnje guljenje s klincima strpati u jedan post. Probat ću...

Prvi i osnovni savjet je IZBACITI ELEKTRONIKU KOJA SE GLEDA (tv recimo samo vikendom, do sat vremena i to uz nadzor odraslih, računalo isto u nekoj minimalnoj dozi - nek prevladavaju edukativni programi; od igrica strategije su ok, ali arkadne smo mi izbjegavali). Pogotovo ne davati djeci da gledaju tv pred spavanje. Spavanje treba biti uvijek u isto vrijeme, dnevni ritam je važan. Moji su radnim danom još uvijek kokošinjac - spavanje u 9-9:30, jer je dan tako popunjen da fizički ne izdrže dulje. VIkendom im dozvolimo pol sata dulje, ali sami se pokupe jer su umorni. To je individualno, ali dobro je imati neki predvidivi ritam ako je moguće.

Za produljenje slušne pažnje koristili smo audio priče i pjesme (ali to ne radi samo po sebi - kad se priča odsluša, treba s djetetom popričati o čemu se radilo, je li shvatilo radnju, tko se sve pojavljuje u priči-pjesmici i slično).

Za poboljšanje vidne pažnje - labirinti, sličice s razlikama i slično u predškolskoj dobi, a kad već čitaju - pomažu kojekakve smiješne pjesmice i priče koje djeca moraju samostalno pročitati (Zvonimir Balog nam je bio zakon - Ja magarac, Nevidljiva Iva...Bonton... ima toga i od drugih autora).

Mi smo imali u svakodnevni život uključene igre vježbanja koncentracije - štajaznam, tko će nabrojiti više stvari koje se nalaze na/u našem autu, od čega se sve sastoji bicikl, koji su sve nazivi za zelenu boju, nabrojiti što više listopadnog drveća... Ne znam, meni je to padalo na pamet onak spontano, ako smo po danu bili u šumi, navečer bih tražila od djece da nabroje što smo sve tamo vidjeli. I oni su znali da ću ih ja to pitati (uhodani postupak) pa su s vremenom razvili strategije za to.

Inače, moj mlađi je apsolutno slušno orijentiran - što jednom čuje, to zapamti. Stariji je više vizualan tip, iako ne izrazito. Taj će zapamtiti sve detalje nečije konfiguracije računala (do zadnjeg usb ulaza - meni je to nepojmljivo), ali ako ga pitam nešto obično, npr. da nabroji pet vrsta proizvoda koji se prodaju u našoj pekari - tu zablokira nakon trećeg jer ga to uopće ne zanima.

Pouka priče - možemo mi doma vježbati pažnju i koncentraciju, finu motoriku i sjedenje na mjestu, ali u školi je za to zadužen UČITELJ/ICA i dijete se ponaša tako kako ON ili ONA to traži. Mi se možemo postaviti na glavu, ali ako dijete nanjuši da učitelju nije stalo održati red - divljat će. Ako nanjuši (a bolji su klinci od lovačkih pasa) da učitelj nije motiviran + da ne motivira učenike, pažnja će mu biti na nuli unatoč svim našim naporima. Isto, dinamika razreda nije zanemariva (a u skoro svakom se nađe klinaca koji ometaju nastavu i oni koji imaju lako otklonjivu pažnju najčešće su njihove kolateralne žrtve).

Tja, ne znam... U dobi od osam godina unutarnja motivacija (samomotivacija) definitivno još nije izgrađena kod većine djece. Roditelj je tu samo dio priče, a škola drugi dio (često s većim udjelom). U prva četiri razreda ipak većina djece nađe nešto što ih privlači i s vremenom sve dođe na svoje mjesto. Isto, kad počnu percipirati drugu djecu (tko je dobio tri, a tko pet iz matematike) često će sami naći način da se pokrenu. Nekima će trebati poticaj, a nekima pravo guranje (imala sam to s mlađim - taj tek sada u petom razredu gradi unutarnju motivaciju i sretna sam zbog toga). Sretno svima!

[pomikaki]

Prvi i osnovni savjet je IZBACITI ELEKTRONIKU KOJA SE GLEDA (tv recimo samo vikendom, do sat vremena i to uz nadzor odraslih, računalo isto u nekoj minimalnoj dozi - nek prevladavaju edukativni programi; od igrica strategije su ok, ali arkadne smo mi izbjegavali).

Pitanje, malo ot: koje su arkadne a koje igrice strategije?
Nemamo za sad nekih problema u školi, čak mi se čini da ima za svoju dob prilično dobru koncentraciju, ali se isto tako voli koncentirati na ekrane (doma nema puno prilike, ali ima i previše kod susjeda i kod bake). Prvu igricu je dobila nedavno, došla je na CD-u u jednoj knjizi. I sad žica svaki dan. Pa me zanima kako procijeniti koje su igrice ok?

[Peterlin]

Pitanje, malo ot: koje su arkadne a koje igrice strategije?
Nemamo za sad nekih problema u školi, čak mi se čini da ima za svoju dob prilično dobru koncentraciju, ali se isto tako voli koncentirati na ekrane (doma nema puno prilike, ali ima i previše kod susjeda i kod bake). Prvu igricu je dobila nedavno, došla je na CD-u u jednoj knjizi. I sad žica svaki dan. Pa me zanima kako procijeniti koje su igrice ok?

Nisam neki stručnjak, ali sam to odradila sa svojom djecom. Odavno više nema oštrih granica između vrsta tih igara, ali evo općenito: Arkadne igre su vrlo jednostavne igre spretnosti (nešto kao nekadašnji fliper) gdje ne moraš puno misliti. Tipičan primjer je Super Mario (to mi je prvo palo na pamet).

Nakon toga dolaze logičke igre - tu je isto važna brzina i spretnost, ali moraš misliti malo više - izbjegavati neprijatelje, grupirati nešto u pogodne kombinacije i slično. Na pamet mi pada Fairies in Bottles (to su moji obožavali, a pojma nemam gdje mi je cd).

Strategije su kao serija na televiziji - imaš razine ili "misije" koje trebaš riješiti. Moji imaju povijesne igre, npr. Stronghold Crusader, ali to nije za malu djecu.

Kako procijeniti koje su igice ok? Paaa... to ti je kao i s literaturom. Nema loših i dobrih, ima loših i dobrih za tvoje dijete. Moj stariji je bio silno nespretan, pa smo dobro iskoristili igre spretnosti koje je igrao od najranije dobi (s primjetnim uspjehom) na računalu i na mobitelu.

Kod korištenja igara u edukativne svrhe bitno je paziti na vrijeme - da se ne pretjera. Ne mogu ti reći kako će igrice kod tvog djeteta utjecati na koncentraciju, ali kod mojih je upravo računalo omogućilo sjedenje na guz*ci dulje od 10 minuta, pa smo se poslije preselili za pisaći stol.

Svako dijete reagira drugačije. U pravilu - što dijete voli u stvarnom svijetu, to voli i na računalu. Moj stariji uopće nije ljubitelj igrica, on je ljubitelj INSTALIRANJA igrica i svakovrsnog softvera, njemu je računalo igračka, a ne sredstvo. On je pravi geek - odavno nas je prešišao u mnogim praktičnim stvarima.

Moj mlađi do škole uopće nije bio zainteresiran za računalo, odradio bi ono što smo tražili (Hlapićev ABC i Sunčice) sve dok se nije dočepao programa za crtanje. Voli crtati "na ruke" pa zna i na računalu. Danas ga isto više zanima gledanje filmova i čitanje literature nego konkretno igranje, ali u stanju bi bio satima sjediti i buljiti u tv ili youtube, pokazujući ovisničke sklonosti, pa pazim i danas da ne pretjera. Nije to više nadzor kao u dobi od 4-5 godina kad sam imala kuhinjski tajmer na stolu, ali ipak...

Stariji sin mi je zaljubljenik u informatiku i to smo godinama zlorabili kao sredstvo motivacije za najrazličitije stvari. I njega ofrlje nadzirem, jer je također u stanju pretjerati.

Za sam početak mi smo koristili upravo igre spretnosti i edukacijske softvere - klinac se igra, a zapravo uči prometna pravila, glazbu i drugo...

Ono što sigurno mogu preporučiti kao dobre i korisne igrice (imamo originale i moji ih dečki ne daju iako su većinu prerasli):
Bulajine glazbene igre: Orašar, Vivaldijeva 4 godišnja doba i Čarobna frula - imaš demo na njihovoj web stranici: http://www.bulaja.com/mgi/orasar.htm

Hlapićev ABC - za predškolce (učenje slova i brojeva), Hlapićev cd "POštujte naše znakove" (prometna pravila)

Naklada HAID - Engleski za klince, Informatička početnica (to je cd uz knjigu)... još je toga bilo, ali pojma nemam - vidiš kak čovjek sve zaboravi

Već spomenute Sunčice danas više nisu toliko popularne, ali prije dosta godina dok su moji bili predškolci - to je bilo odlično. Ima ih sva sila: Sunčica među slovima, među brojevima, u prirodi, u prometu, u svemiru, među notama....

Od ostalih igrica koje su imali i voljeli:
- Barbie Horse Adventures (iznenadila sam se kako moj mlađi sve razumije - to je na engleskom)
- Nemo (ista stvar)

Neke igre zavole tako da ih igraju i dugo nakon dobi za koje su igre namijenjene, a druge ih ne zanimaju - baš kao i knjige... Igrice se mogu dobro iskoristiti za vježbanje ustrajnosti, ali s mjerom.

Eh, sad, jesmo li mi pogodili pravu mjeru kod svoje djece vidjet će se uskoro - kad budu sami odlučivali kako rasporediti vrijeme.