ma ne radi se o tome što nečija maam dozvoli da se jede npr. čips u sobi a nečija neda ni mrvu pustiti
ovdje je riječ o nepoštivanju koje superx doživljava svakodnevno od strane nečijeg roditelja, tu nije riječ o djetetu
ja ne volim rješavati takve stvari preko dječjih leđa ali ponekad sam bome znala reći da mi sad imamo obaveza i da se mogu igrati sutradan i to je to
za mene završena priča, mada kad se sjetim jedne situacije gdje sam maltene odhebala tuđe dijete jer mi se nije dalo u užasnoj gužvi u 10 navečer paziti na nju nakon što je provela cijelo popodne s nama kući, ostaje mi malo gorak okus u ustima. jer nikad ne krivim dijete, to je dijete, nema sposobnost donošenja zrelih, moralnih odluka, postupaka, ne zna i ne mora znati što znači kad odrastao čovjek dođe kući s posla izmožden,što u tom trenu taj umorni roditelj može misliti o tome da nema pola sata mira u vlastitoj kući. za razliku pak od roditelja koji bi trebao do neke dobi usvojiti minimum pristojnosti i uvažavanja drugi ljudskih bića. zato mi je djeteta žao, a roditelja nije.